VERITAS - br. 3/2002.

>[SADRŽAJ]<

KAMEN PO KAMEN


POMOĆ PONIZNO PRUŽATI I PRIMATI

UPAMĆEN KAO BESALELOV DJED


Svoju drugu Bibliju dobio sam na dar od dragih katekumena koje sam pripremao na intenzivan sakramentalni život. Ganula me njihova pažnja i razveselila činjenica da sam dobio raskošno izdanje. Ipak, nisam mogao izdržati a da im ne kažem:

- Hvala Vam, ali tu sam knjigu već čitao…

   

Zavjetni kovčeg savezaPrva stvar koju sam pročitao iz nove Biblije bilo je spominjanje čovjeka koji je ostao upamćen kao Besalelov djed. Čovjek upamćen kao Besalelov djed, ako se zanemare rodoslovlja, spominje se samo dvaput u Bibliji. Ali i to je dovoljno.

Čini mi se nepravednim da ga se pamti po unuku, premda ne dovodim u pitanje Besalelovu veličinu. Ta tko bi ikada mogao zanijekati ili zaboraviti ono što učini Besalel, sin Urijin, iz plemena Judina? Njega je Bog ispunio svojim Duhom, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuča, da reže dragulje za umetanje, da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. Svevišnji ga obdari umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom te mu, povrh toga, dade sposobnost da u svemu tome i druge poučava.

Kao što Vam je poznato, Besalel bijaše graditelj Kovčega saveza i svjedočanstva. Kovčega napravljenog od bagremova drva, iznutra i izvana okovanog čistim zlatom, skupa s motkama od bagremova drva, u zlato okovanim, koje su služile za nošenje Kovčega. Dakle, bio je autor onog Kovčega u kojemu su bile položene ploče Saveza s deset Božjih riječi, deset Božjih smjernica za život. Onog Kovčega pohranjenog kasnije u jeruzalemskom hramu u Svetinji nad svetinjama.

Osim toga Besalel napravi Pomirilište s dva kerubina raširenih i uzdignutih krila, Stol i sav njegov pribor, Kadioni žrtvenik, Žrtvenik za paljenice i Umivaonik. Zajedno s Oholiabom, sinom Ahisamakovim, iz Danova plemena, podiže Prebivalište, upotrijebivši za to deset zavjesa od prepredenog lana te ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva spojivši ih s pedeset zlatnih kopča. Potom napravi Šator za Prebivalište, Svijećnjak - njegovo podnožje i stalak, njegove čaše, čaške i latice te svih šest krakova što su iz njega izbijali, a od čistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekače i pepeljare. Po naumu Jahvinom, danom preko Mojsija, sluge njegova, izradi ruho za službu u Svetištu, odijelo velikog svećenika i ostalih svećenika.

   

No pustimo velikog i poznatog unuka pa se vratimo njegovom djedu, ne toliko poznatom, ali jednako velikom. Čovjek o kojem sam Vam naumio danas reći par riječi zove se Hur. Bijaše sin Kalebov, iz plemena Judina.

Narod je, praćen čudesnim Božjim djelima, izašao iz zemlje egipatske. Na putu prema Božjoj gori Horebu, Izraelci se utabore kod Refidima. Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima. Mojsije naloži Jošui, čovjeku obdarenom Duhom i koji je posluživao Mojsija od mladosti, da odabere momčad i da zapodjene borbu s Amalečanima. Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali, a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.

Želeći sačuvati ovaj događaj da ga se narod sjeća, Mojsije, po Božjoj volji, zapisa u Knjigu sve što se dogodilo.

   

Vele da je i Jošua, umirući u dobi od sto i deset godina, u Timnat Seharu u Efraimovoj gori, sjeverno od Gaaša, u zemlji baštinjenoj, prije nego li će predati duh, ispričao taj događaj starješinama koji ga imahu nadživjeti. Na kraju je rekao:

- Tog dana s blagoslovom primih i pouku. I vama je predajem, starješine naroda: Nikada nemojte smetnuti s uma da, dok desnicom il’ mišlju stvarate bolje, bez prestanka jednakom snagom, poput Mojsija, srce i nadu upravljate gore gdje Jahve stoluje. Svevišnji. Milosrdan. Nikada nemojte smetnuti s uma da ste pozvani, poput Arona i Hura, pomagati jedni drugima onda kad je potrebno pridržati klonulo tijelo, klonuli duh il’ klonulu vjeru. I da je blagoslovljeno kad puni poniznosti pomažete one kojima je pomoć potrebna, ali da je jednako tako blagoslovljeno kad puni poniznosti pomoć primate.

NIKOLA KUZMIČIĆ

>[SADRŽAJ]<