ČITATELJI

ODGOVOR NA ODGOVOR

Uredništvu "Veritasa"! (Lat.: ISTINA!)

Ne mogu opisati svoje zaprepaštenje (i svojih najbližih) pročitavši odgovor Mirka Kalanja (br. 5/2000) na moje pismo vašem listu (br. 4/2000), koje je uredništvo naslovilo sa "Žutilo svakodnevnice". Količina drskosti, bezobrazluka i napada na moju osobu je naprosto nevjerojatna. Pitam se zašto je to tako?!

Kako se može Uredništvu jednog lista poput "Veritasa" dogoditi da u sadržaj uvrsti TAKAV odgovor na pismo jednog čitatelja?

Ono što sam sa strahom u podsvijesti imala, danas mi u svoj svojoj okrutnosti potvrđujete: SLOBODE MIŠLJENJA I MOGUĆNOST IZNOŠENJA "OBRANE" SVOG MIŠLJENJA NEMA! Nema čak ni u jednom vjerskom listu. Mislim da je to TUŽNO i u najmanju ruku NEPRAVEDNO.

S obzirom da je M. K. u svom "odgovoru" rekao konačno sve o sebi i pokazao svoje pravo lice, netolerantnost i umišljenu nedodirljivost, a da mi u "odgovoru" NIJE odgovorio na nijedno moje pitanje ili opovrgao nešto iz moga pisma, nego samo VRIJEĐAO, ne pada mi na pamet njemu se obraćati. Nije me ON uvrijedio! Već sam napisala da sam ga "odavno pročitala".

Ali UREDNIŠTVU moram odgovoriti. ONO je dopustilo da se čitatelja neargumentirano vrijeđa, pa se s pravom pitam: SLUŽI LI LIST ČITATELJIMA ILI SAMO NOVINARIMA?

Ali, krenimo redom:

1. Gospodo urednici "Istine" JA POSTOJIM! Moje ime je ALMA VUČICA, živim u Splitu na adresi Pujanke 16 (tel. 376-041). Te podatke ste imali u mom pismu, pa ste vrlo jednostavno mogli provjeriti moj identitet, a ne dopustiti sebi ovakvu blamažu. Budući da ste me prisilili, moram ovaj "prostor iskoristiti" i biti osobna: Ime Alma (španjolski: duša) dobila sam po pokojnoj očevoj sestri (koja je u svojoj 15. godini ubijena od partizantskog metka), a prezime (muževljevo) Vučica nosim s ponosom. Znači: NIJE nevješta mimikrija pseudonima, gospodo, već uistinu OBIČNO IME I PREZIME, koje ste lako mogli provjeriti, ma koliko bilo "neobično".

2. "Proroku" M. K. je "poznata" i godina mog rođenja. To nije moguće, jer to nisam napisala u pismu, ali eto i to neka se zna, rođena sam 1960. godine u Splitu i tu živim cijeli život.

3. A onda kažete da lažem. Što lažem, ne kažete. Zbog toga vas pitam: ŠTO LAŽEM?!

4. Sada pak, NARIČEM! Ja naričem! Znate, možda ste tu malo u pravu. Možda je uistinu vrijeme za plakanje. Ali, idemo dalje: "Optužiste" me da sam: gušila medije, prodavala maglu o demokraciji, bezočno krala i pljačkala, uništila gospodarstvo i čak stotine tisuća ljudi dovela na prosjački štap... Eto, još jedino čekam da "milicija" dođe i privede me.

Pa, ljudi moji, o čemu sam ja pisala u pismu? Čije interese sam pokušala obraniti?

Sada opet moram, zbog istine, biti osobna: Imam 40 godina i ni dana radnog staža. Bože sačuvaj da je tome razlog to što nisam željela raditi. Kada sam tražila posao (informatičar sam po struci) u onim vremenima "blagostanja", prije 20-tak godina, posla nije bilo; onda je došla velika obitelj, pa je došao rat, i ja sam prisilno ostala "samo domaćica".

Moja obitelj broji 6 članova. Moj suprug i ja smo 19 godina u, hvala dragom Bogu, sretnom braku proveli s jednom plaćom (suprug je zaposlen u državnoj firmi) i s dječjim doplatkom (samo nepune dvije godine sam uživala prava porodne naknade za nezaposlene majke, kad sam rodila četvrto dijete). Hvala Bogu, imamo riješeno stambeno pitanje i u posjedu smo "Forda" starog 11 godina. To sam vam ja: pljačkaš, kriminalac i osoba koja, prema pisanju Mirka Kalanja: "Postoji nemali broj onih koji plaču i ridaju za onim što je nepovratno završilo… Plaču za beneficijama, za novcem koji je pljuštao samo onima koji su podobni, beskrupulozni u svojoj bahatosti i aroganciji." Eto, vidite, očito ja upravo te predstavljam!

5. Još me jedino niste nazvali TAJKUNOM, a tu bismo se još i složili. Tajkun, naime, na hrvatskom znači BOGATAŠ. A ja mislim da upravo to jesam: Imam sina Tomislava (pohađa treći razred Nadbiskupijske klasične gimnazije u Splitu) i kćeri Katarinu Zrinsku (7. razred), Jelenu (6. razred) i Zrinku staru pet godina.

6. Na kraju "odgovora" stoji ono što me najviše uvrijedilo i zbog čega vam najviše zamjeram. Kažete: "Zapravo, na djelu je tužna zloba OSREDNJIH KATOLIKA: patološki navezanih na HDZ, koji nakon desetak godina ispusti svoju 'blagu, plemenitu i napaćenu dušu'."

Kako nazvati ovo? Novinarstvom? Novinarstvom u vjerskom tisku? Je li ovo uopće potrebno komentirati?

Možda samo treba upitati:

- uz pomoć koje naprave mjerite količinu vjere i katoličanstva?;

- tko vas je učio da se radujete IČIJOJ smrti?

Dakle, vidite, za sve što me "optužujete" BAŠ NIŠTA nije kako ste "zamislili". A mogli ste jednostavno provjeriti, kao što to možete i sada, i uvjeriti se da NE LAŽEM, ali da MISLIM DRUGAČIJE. Zbog svega ovoga moram opet ponoviti ono što sam i prošli put potcrtala: SRAMOTA ZA "ISTINU".

Nisam to zaslužila, složit ćete se; ni ja, niti ijedan čitatelj kojemu se mogla dogoditi ista stvar. Da se to više ne dogodi nikome, morala sam napisati ovo pismo. Inače vam se može dogoditi da vas baš i ne budu čitali, kao što ni ja VIŠE NEĆU. Dosta mi je "... vašeg toleriranja drugačijeg načina razmišljanja i iznošenja istine" (citiram Uredništvo), a onda poslije uslijede salve uvreda i nepravednih optuživanja.

I, na kraju, od Uredništva zahtijevam da mi kao zadovoljštinu za sve uvrede ovo pismo u cijelosti uvrstite, uz očitu ispriku. Ukoliko se to ne dogodi, bit ću prisiljena ići "dalje". Sve priloženo (kopija moje osobne iskaznice i domovnice djece) će vam nepobitno dokazati do koje mjere ste pogriješili.

Gosp. Glavni urednik je jednom napisao:

"Pisati iz ljubavi prema ISTINI i samo se Boga bojati." Bože moj, da je bar tako! Toliko od mene. Zbogom!

UREDNIŠTVO: Žao nam je što niste htjeli uvažiti isprike upućene Vam telefonskim putem, uz molbu da ne insistirate na objavljivanju ovog odgovora, a da će Vam se Uredništvo na ovim stranicama i pismeno ispričati. Također nam je žao što ste uporno i nepotrebno željeli da objavimo i podatke osobne naravi, koji se ne tiču samo Vas, nego i Vaše malodobne djece. Tom prigodom sami ste rekli da preuzimate svaku odgovornost za eventualne zloporabe u tom pogledu.

Unatoč svemu ovdje rečenom, Uredništvo Vam se za sve ispričava i žali što je najprije objavilo Vaše prvo pismo, kao što žali i zbog toga što je zatim u listu objavljen odgovor, ali žali i zbog toga što ovaj Vaš novi dopis ide u javnost i što moramo na njega odgovoriti.

Morate biti svjesni da svatko tko se javnosti obraća putem medija može očekivati različite reakcije: od odobravanja do osude. Sloboda mišljenja i mogućnost iznošenja "obrane" mišljenja ipak postoji u puno (ne)vjerskih listova, pa i u "Veritasu". Dokaz su i Vaša dva dopisa, ali i odgovori, različiti komentari Vama u prilog ili protiv Vašeg načina razmišljanja.

Ni Vi se ne sustežete upotrebljavati teške i uvredljive riječi na račun M. K., pa tako samo možemo podvući neke vaše izraze: drskost, bezobrazluk, okrutnost, netolerantnost, umišljena nedodirljivost, neargumentirano vrijeđanje itd. Iako one nisu upotrijebljene u "ti si" ili "Vi ste to i to" obliku, ipak se mogu tako protumačiti. Na sličan način i Vi tumačite cijeli njegov dopis, primjenjujući ga na sebe i u onom dijelu u kojemu autor govori općenito o pojavama u društvu: o laži, o prijevarama i o naricanju nad onim što je prošlo. Riječ je o predstavnicima bivše vlasti, a ne o Vama, poštovana gospođo! Žao nam je ako se u pojedinim predstavnicima te i takve naše bivše vlasti i Vi prepoznajete i osjećate se osobno prozvanom.

Odgovaramo redom na Vaša pitanja:

List prije svega služi čitateljima, a i novinari su oni koji tim istim čitateljima služe. To što netko poticanje na drugačiji način razmišljanja ili samu konstruktivnu kritiku na račun društvenih ili crkvenih pojava ne shvaća kao služenje čitateljima, to je njegov problem, a ne problem novinarâ ili Uredništva.

Uredništvo nije imalo vremena provjeriti Vaš identitet, jer je prethodno pismo stiglo neposredno pred zaključenje broja 4/2000., a u njemu nije bilo telefonskog broja, kao u novom dopisu. M. K. je bio uvjeren da se radi o pseudonimu i zato se u svom odgovoru i obraća autorici teksta, a ne Vama kao osobi koja postoji. Dokazâ da je prije svega u pitanju zabuna, a ne zloba, ima dovoljno.

U svom prvom dopisu, slobodno možemo reći, ne govorite istinu kada tvrdite da je "licemjerje" društva ušlo i u "Veritas". Mislim da su same pojave u našem društvu i u Crkvi sramota za nas, a ne da je pisanje o svemu tome sramota za "Veritas", kako stoji u Vašem pismu. Autor M. K. osvrće se na pojave koje su putem medija već ionako poznate, pa nije time otkrio neki novi, nepoznati, skandal (novo "žutilo"), nego ga samo ukratko komentira ili sažeto izražava svoj stav o njemu. Deset proteklih godina doista nije ispunilo očekivanja ljudi, a krivnju za to najviše snose osobe koje su bile u vrhu vlasti i nosile za to (ne)odgovornost. Baš bezočna krađa, uništavanje tvornica, zarađivanje na tuđoj krvi, žuljevima i znoju treba vrijeđati Vas i sve naše majke, osobito one koje su izgubile svoje najmilije, a ne da Vas vrijeđa pisanje o tome i spomen svega onoga što nije bilo dobro. Nije istina da mnogi nemaju mogućnost pisati u "Veritasu", za zaradu, kako Vi tvrdite, nego uglavnom ne žele, jer nisu spremni podnijeti kritike javnosti (npr. čitateljâ poput Vas) na vlastiti račun, ili pretrpjeti odluku Uredništva da neki dobiveni tekst jednostavno baci u smeće, što se najčešće ne događa s pismima čitateljâ. Nije istina da mnogi ne misle kao M. K., ali je nemoguće utvrditi niti koliki je postotak onih koji misle kao Vi.

M. K. ne govori Vama osobno da naričete ili da plačete, nego govori o "onima" koji tako postupaju zbog nedavne promjene vlasti. Nitko Vas nije optužio za gušenje medija, za prodavanje magle o demokraciji, za bezočne krađe i pljačku, za uništavanje gospodarstva i za dovođenje tisuća ljudi na prosjački štap, nego je riječ o onima koji su to doista činili u učinili. Stoga nije umjesna Vaša cinična primjedba kako čekate da dođe "milicija" da Vas privede. Nitko Vas, također, nije nazvao pljačkašem, kriminalcem, beskrupuloznom, bahatom i arogantnom osobom i ne predstavljate Vi te osobe, osim ako se baš želite s njima poistovjetiti, što u tekstu uopće ne stoji.

Činjenica je da pojedini biskupi, svećenici, časne sestre, a na osobit način brojni vjernici, ne mogu kao svoje zastupnike u vlasti prihvatiti legalno izabrane članove Hrvatskoga državnog sabora, Vlade ili samoga Predsjednika Države. Mnogi su toliko bili povezani s prethodnom vlašću da im, za sada, nikako ne uspijeva biti bar objektivni.

Osrednji katolici su, na žalost, brojni, a jedina iznimka su valjda samo sveci. Oni su mjerilo i kriterij prosuđivanja o tome koliko je tko u praksi pravi katolik. Za neke "prave katolike" je sasvim dovoljno otići na misu za Uskrs i za Božić, a opet oni koji svaki dan idu na misu i na pričest smatraju se i te kako mlakim kršćanima.

Nije bilo riječi o nečijoj smrti, ili o smrtni neke osobe, nego o figurativnom izrazu, koji govori o padu bahatih osoba s vrha vlasti, a tome se ne treba samo radovati, nego se protiv takvih treba i boriti svim legalnim sredstvima. O tome dovoljno govori hvalospjev "Veliča...", a to je Evanđelje, i sve u njemu vrijedi i danas.

Žao nam je svih onih koji zbog jednoga teksta u "Veritasu" ne žele više čitati cijeli list. Razmislite, možda je ostatak lista ipak vrijedan Vaše pažnje. Vama kao majci poznato je da se nikada s prljavom vodom ne baca i dijete. To bi bilo u najmanju ruku nerazumno.

Jasno je da ne dijele svi Vaše kritike niti misle isto kao Vi, ali pitanje je tko je glasniji i hrabriji nešto napisati. U svakom slučaju, ovaj odgovor nema za cilj opet Vas uvrijediti, a ako ga tako uzmete, onda nam je iskreno žao i zbog toga se još jednom ispričavamo. Činjenica je da ste se Vi nama obratili i tražili od nas da Vam odgovorimo na nekoliko pitanja. To smo po istini, koliko je to ljudski moguće, ili bar s ljubavlju, i učinili.

>[SADRŽAJ]<