5.
Proljeće Crkve
Bog ima svoje vrijeme i svoje nacrte, koji se rijetko podudaraju s našim
vremenom i s našim nacrtima. U svega nekoliko mjeseci Antun je obišao
gotovo cijeli svijet (tada se mislilo da se cijeli svijet natisnuo oko
Sredozemnoga mora): od Coimbre do Maroka, od Sicilije do Umbrije, sve do
zabačenoga samostančića Montepaolo. Tu, na brdu, činilo mu se da je
izgubljen, ali je Antun bio radostan što je zaboravljen. To je pravi
osjećaj oslobođenja. Prije nego što će propovijedati drugima, Gospodin je
želio da Antun najprije do kraja obrati svoje srce. I tako su ga jednog
dana pozvali u Forli da prisustvuje jednomu svećeničkom ređenju. Dogodilo
se da nije došao određeni propovjednik i poglavar zaduži Antuna da
prozbori nekoliko prigodnih riječi. Nije se mogao usprotiviti želji
poglavara i Antun progovori. Bilo je to očitovanje njegova talenta i
izvanredne sposobnosti da propovijeda. Od toga dana počelo je njegovo
putovanje od Italije do Francuske, gdje je pronosio kršćanima ljepotu
Radosne vijesti. U isto vrijeme sučelio se i sa zabrinjavajućim i nejasnim
pojavama krivovjerstva, a krivovjerce je Antun pokušao razuvjeriti svojom
bogatom teološkom naobrazbom, ali nadasve neumornom dobrotom. Ima velikih
zloporaba u Crkvi, ima i politikanstva, očito je i moralno opadanje,
ravnodušnost se proširila; zato je Antun svugdje unosio svoj neumorni
doprinos uzdizanju i pročišćenju života tadašnjih kršćana. U Arlesu mu se
1224. sv. Franjo ukazao za vrijeme Antunove propovijedi, da blagoslovi
apostolsko djelo svojega voljenog sina. |
Sv. Franjo ukazuje se sv.
Antunu u Arlesu
(U. Oppi - Bazilika sv.
Antuna) |