VERGILIO GAMBOSO
Sv. Antun
Padovanski
13. Susret
s Gospodinom
Antun je spremno i u duhu vjere dočekao čas prijelaza Ocu. Bio je petak,
13. lipnja 1231., kada je o podne Antun sišao sa svoga skloništa na orahu.
Tek što je sjeo jesti s braćom, zahvatila ga je jaka klonulost. Bio bi se
srušio da ga braća nisu podržala. Slabim glasom iznemogli Antun zamoli
braću da ga vrate u Padovu. Želio je umrijeti u svojemu samostančiću,
blizu drage mu crkvice Svete Marije. Jedan seljak stavio im je na
raspolaganje svoj prijevoz, gdje je Svetac smješten na slami. U pratnji
brižljivog subrata Luke Antun je krenuo na posljednje putovanje. Dan se
već naginjao zalazu kada su stigli blizu grada. Antun je već bio pri
izdisaju, pa ga nagovore da svrati u Arcellu, gdje su boravila braća
zadužena za klarise. Tu je u jednoj skromnoj sobici, koja se pobožno čuva
do dana današnjega, Antun krenuo u susret Gospodinu. Posve iznemogao, ali
još pri svijesti, zatraži sakramenat pomirenja, svetu euharistiju i
bolesničko ulje. Zatim, krajnjim naporom, izusti pjesan Blaženoj Djevici:
"O preslavna Kraljice, uzdignuta iznad zvijezda!" Očima punim svjetla
Svetac je nepomično gledao prema nebu. "Što vidiš?", upita ga brat Luka.
"Vidim svojega Gospodina", tiho odgovori umirući. Smrtna borba kratko je
potrajala, a prijelaz u nebo bio je vedar i lagan. Tako se ugasio za ovaj
svijet jedan od najvećih apostola Isusa Krista i njegova evanđelja. Antun
je imao 36 godina... |
|
|