Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova
Bazilika sv. Antuna - Padova

 


NOVOSTI
   
 

Nagrada "Bl. Majka Terezija"

Za posebne zasluge u sprečavanju širenja bolesti AIDS-a

Prvu internacionalnu nagradu "Blažena Majka Terezija iz Kalkute" za posebne zasluge u sprečavanju širenja bolesti AIDS-a, koju dodjeljuje indijska biskupska konferencija, dobili su dr. Peter Piot i ambasador Mark Dybul. Njih dvojica su prozvani "pioniri" senzibilizacije ove problematike u indijskom društvu. To je priznanje njima osobno, ali i korak naprijed u pružanju pomoći onima koji boluju od ove teške i zarazne bolesti kojoj ne smijemo okrenuti leđa.

Nagradu je utemeljila Komisija za zdravlje indijske biskupske konferencije i dodjeljuje se po prvi puta ove godine. Dvojica dobitnika nagrade su i sami poznavali bl. Majku Terezu iz Kalkute te su upravo od nje i naučili biti osjetljivi za ovu problematiku.

Predsjednik biskupske konferencije Indije, kardinal Toppo, govoreći o životu Majke Terezije, izjavljuje: "U njoj je bio jedan divan spoj vjere i posvećenja u službi najpotrebnijima. To osobito izražava njezina ljubav prema siromašnima među najsiromašnijima. Proročkim tonom je govorila da onaj tko živi s AIDS-om je poput Krista koji trpi na križu, kojemu ne smijemo okrenuti leđa".

Bolest AIDS-a ne ugrožava samo čovjekovo zdravlje nego utječe na cijelo društvo, na socio-ekonomsku budućnost zemlje. Zbog toga je ovakva vrsta djelovanja u smislu sprečavanja širenja ove opake bolesti svjedočanstvo i poticaj svim ljudima kako bi to postala obveza za sve.

29.02.2008.

 

 

   
 

Nobelovci – vjernici

Među brojnim dobitnicima Nobelove nagrade mnogo je istinskih vjernika

Priča o Nobelovoj nagradi počinje još davne 1901. Švedski kemičar, Alfred Bernhard Nobel (1833.-1896.), izumitelj trinitrotoluola (TNT, dinamit), u svojoj oporuci sav svoj novac ostavlja čovječanstvu, tj. najzaslužnijim ljudima na području kemije, fizike, književnosti, medicine i mira. Nagrada se počela dijeliti jednom godišnje od 1901.godine uz jedan kratki prekid od 1940. do 1942. U svijetu ima veliku važnost i težinu. Nagrada se dodjeljuje na dan Nobelove smrti, 10.12., a novac, koji je zapravo kamata na glavnicu što ju je ostavio, raspoređuje se na pet jednakih dijelova.

Među silnim dobitnicima Nobelove nagrade bilo je onih koji jesu i onih koji nisu vjerovali u Boga. Iz nečijih se čak radova može iščitati njihova religioznost. I tako dolazimo do jedne knjige.

Online knjiga citata Tihomira Dimitrova, «50 nobelovaca i ostalih velikih znanstvenika koji su vjerovali u Boga» govori većinom o znanstvenicima, iako također sadrži i poglavlja o dobitnicima Nobelove nagrade koji nisu bili znanstvenici. Posebno se treba istaknuti da je ova knjiga pisana iz inspiracijskih razloga i da nije namijenjena biti izvorom detaljnih biografskih podataka. Unatoč tome, knjiga je zlatni rudnik zanimljivih informacija. Također treba pripaziti na autorov kriterij za svrstavanje nobelovaca "koji vjeruju u Boga" u knjigu; on ne uključuje određenu vjernost nekoj religijskoj grupi ili vjeroispovijesti. Nobelovci uključeni u ovu knjigu predstavljaju religiozna vjerovanja, religioznu pripadnost i religiozne običaje širokih razmjera. Autorova web stranica opisuje knjigu: "Ova knjiga je antologija dobro dokumentiranih citata. To je besplatna e-knjiga."

Dakle, ukoliko vas zanima odnos nekog nobelovca sa svojim religijskim uvjerenjem, ova knjiga je sadrži sve što bi vas moglo zanimati. Kao što je spomenuto, knjiga je besplatna, a možete je pronaći na adresi nobelists.net. Naravno, potrebno je znanje engleskog jezika.

Juraj Bogat

28.02.2008.

 

 

   
 

Poljaci na ispovijedi

Utjecajni katolički tjednik "Niedziela" istražuje koliko se često ispovijedaju Poljaci

Najtiražniji katolički list u Poljskoj "Niedziela" (www.niedziela.pl), objavio je podatke istraživanja o tome koliko često se Poljaci ispovijedaju te što im znači taj sakramenat. Istraživanje je pripremio časopis "Niedziela" u suradnji sa crkvenim Institutom za statistiku pod ravnanjem oca Witolda Zdaniewicz. Glavni urednik "Niedziele" Mons. Ireneusz Skubi je rekao da je korizma privilegirano vrijeme da razmislimo o sebi o svojoj vjeri, a na osobit način o našoj vjerničkoj praksi u kojoj sveta ispovijed ima važno mjesto.

Statistike tako otkrivaju da se 51,7% poljskih katolika ispovijeda nekoliko puta godišnje. Njih 46,5% se ispovijeda redovito, svaki mjesec. Tek 1,7% Poljaka se ispovijeda jedan puta godišnje.

Na pitanje o važnosti ovoga sakramenta za vjernički svagdašnji život, istraživanje otkriva da za  čak 85,9% ispovijed dovodi do promjene duhovnoga života. Za 53,8% ispovijed pomaže za produbljivanje i poboljšavanje odnosa u obitelji i prema bližnjima, a približno toliko je i onih kojima ispovijed pomaže da oproste drugima.

Uloga svećenika u ispovijedi da bude svjedok Božjega Milosrđa (55,7%), da bude duhovni otac koji razumije naše slabosti (47,4%), on je sudac koji nam daje pokoru (9%), on je duhovni otac (34,7%).

27.02.2008.

 

 

   
 

Redovnici i redovnice Europe

XIII. skupština UCESM-a - Vijeća europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica

Belgijska sestra salezijanka Lutgardis Craeynest novoizabrana je predsjednica Vijeća konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Europe. To su odlučili predstavnici 38 konferencija redovnika i redovnica Europe na izbornoj skupštini koja je održana u mjestu Torhout (Belgija) od 11. do 17. veljače. Za dopredsjednika ovoga uvaženog vijeća izabran je portugalski dehonijanac Manuel Joaquim Gomes Barbosa.  Izabrano je još dvoje savjetnika: Poljakinja sestra  Danuta Wrobel – mala sestra služavka marije Bezgrešne te Španjolac misionar klaretinac Mariano Sedano Sierra.

Ovo Vijeće čine redovnički predstavnici iz 26 europskih zemalja u kojima djeluje ukupno preko 400.000 redovnika i redovnica. Predsjednik Kongregacije za osobe posvećenoga života je Slovenac Mons. Franc Rode, a tajnik Kongregacije je Talijan Mons. Gianfranco Agostino Gardin OFMConv.

Generalna skupština UCESM-a još jedanput izjavljuje da su posvećene osobe u Europi nositelji duhovnosti i zajedništva među ljudima. U prošlim stoljećima su redovnici i redovnice Europe uvelike pridonijeli kulturnom i duhovnom obogaćenju te stoga i danas žele pridonositi da Europa ne izgubi svoje kršćanske korijene.

26.02.2008.

 

 

   
 

Molitva – put k ozdravljenju

Čudo ozdravljenja po zagovoru bl. Karla austrijskog cara

Karlo Austrijski, pranećak cara Franje Josipa I., rođen je 17. kolovoza 1887. godine u dvorcu Persenbeug na području Donje Austrije. Primio je izričito katolički odgoj, a od samoga djetinjstva skupina osoba pratila ga je svojim molitvama zbog proročanstva jedne stigmatizirane redovnice, da će jako trpjeti i podnijeti snažne napade. U Karlu se vrlo rano rodila ljubav za svetu Euharistiju i Srce Isusovo. Sve je važne odluke tražio u molitvi.

Nakon atentata na prijestolonasljednika nadvojvodu Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. godine, Karlo je postao nasljednik na prijestolju Austro-ugarskoga carstva.

Dok je bjesnio Prvi svjetski rat, Karlo je postao austrijskim carem, a 30. prosinca okrunjen je za apostolskoga kralja Mađarske.

I ovu je zadaću Karlo shvatio kao put u nasljedovanju Krista – u ljubavi prema povjerenim mu narodima; skrbi za njihovo dobro i u darivanju vlastitoga života za njih.

Zalaganje za mir – Karlo je stavio u središte svojih briga tijekom strašnoga rata. Jedino je on dao potporu papi Benediktu XV. u njegovim naporima za mir. Svi njegovi pothvati nadahnuti su kršćanskim socijalnim naukom. Prema Papinoj želji, koji je strahovao da bi se u Srednjoj Europi mogla ustanoviti komunistička vlast, Karlo je u Mađarskoj pokušao ponovno uspostaviti svoju vlast, ali nije uspio jer je u svakome slučaju želio izbjeći građanski rat.

Bio je prognan na otok Madeiru. Budući da je svoju zadaću smatrao Božjim poslanjem, nije se mogao odreći svoje službe.

Postavši siromašan, živio je sa svojom obitelji u vrlo vlažnoj kući. Zbog toga se smrtno razbolio, te prihvatio bolest kao žrtvu za mir i jedinstvo svojih naroda.

Podnio je svoju patnju ne žaleći se, oprostio je svima koji su ga povrijedili, i preminuo 1. travnja 1922. godine, s pogledom upravljenim prema Presvetome Sakramentu. Geslo njegova života bilo je: "Moje zalaganje je uvijek, u svim stvarima, bilo što jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način." Nakon Karlovoga preminuća ustanovljena je Molitvena udruga cara Karla za mir među narodima, a 1963. godine ona postaje crkveno priznata molitvena zajednica.

nakon njegove smrti pripisano mu je jedno čudo koje mu je otvorilo put k beatifikaciji u Rimu 2004. godine kada ga je blaženim proglasio papa Ivan Pavao II.

Florida – Orlando
Prije mjesec dana u Orlandu svečanom svetom misom obilježen je kraj 16-godišnje istrage o čudotvornom izlječenju koji je još jedan korak da blaženi Karlo Austrijski bude proglašen svetim. ''Ovo je poseban trenutak za biskupiju Orlando'', rekao je biskup Thomas Wenski na zatvaranju ceremonije, koja je uslijedila nakon mise, u biskupskom arhivu u centru grada Orlanda.

U tisućama kilometara od Europe udaljenoj Floridi, žena u 50-im godinama, kojoj je dijagnosticiran rak dojke, počela je svoje liječenje. Rak je metastazirao u jetra i kosti. Liječnici su procijenili bolest neizlječivom. Bila je prikovana za krevet. Više se ništa nije moglo učiniti. Točnije, ništa više na zemlji.

Devetnica blaženom Karlu
O cijelom događaju govori Paula Melançon iz Baton Rougea koja je, zajedno sa svojim mužem Josephom, upoznala i sprijateljila se s unukom blaženog Karla, nadvojvodom Karlom Peterom, dok su putovali Austijom.

Sudjelovali su i na njegovoj beatifikaciji. Sljedećeg Božića, Paula Melançon dala je svojoj šurjakinji Vanessi Lynn O’Neill iz Atlante, medaljicu blaženog Karla i molitvu devetnice koju je dobila na ceremoniji. O’Neill, koja je udana za Paulinog brata Toma, i njezina majka preobratile su se na katoličanstvo.

Uskoro je počela molitva i traženje nebeskog posredovanja blaženog Karla.
I daleki i bliski prijatelji pridružili su se O’Neill, njenoj majci i majčinoj bolesnoj prijateljici u dugotrajnom razdoblju molitve. Na kraju se doista dogodilo čudo. Žena se oporavila, a medicinski stručnjaci nisu mogli ponuditi stručno objašnjenje. Žena koja je zadobila ozdravljenje pohodila je završnu misu, ali nije javno imenovana. Još uvijek pohađa baptističku crkvu i moli devetnicu blaženom Karlu.

"Svi ovi događaju u potpunosti su bili pod vodstvom Duha Svetoga'', rekao je Joseph Melançon, a Paula Melançon je dodala: "Nema drugog načina da se to objasni. Iako nije odmah prihvaćala i razumjela posredničku molitvu, kasnije shvatila je da molimo da blaženi Karl posreduje za nju kod Gospodina"

Vjeruješ li u čuda?
Prema podatku iz 2000. godine 87% Amerikanaca vjeruje da se čuda mogu dogoditi ljudima koji imaju pravu vjeru, tj. drugačiju od njihove.

Crkveni sud je, na zahtjev Vatikana, ovlastio biskupa Wenskog da istraži navodno čudo. Otac Gil je rekao: "Druga navodna čuda, koja su pripisana posredovanju blaženog Karla, su trenutno pod istragom u različitim dijelovima svijeta."

U biskupskom arhivu su potpisani dokumenti, zapečaćeni i smješteni u posebne kutije. Kutije su potom zavezane, zapečaćene voskom i ovjerene službenim pečatom rimskog postulatora Andree Ambrosija. U Vatikanu će slučaj biti podvrgnut daljnjem proučavanju, a papa Benedikt XVI. će donijeti konačnu odluku.

"Vrlo sam sretan što je prvo čudo koje je pripisano blaženom Karlu (poslije njegove beatifikacije) zabilježeno u SAD-u," rekao je benediktinac Nathan Cochran iz St. Vincent Archabbeyja gdje je kustos umjetničke kolekcije. On u SAD-u i Kanadi promiče molitvu blaženom Karlu za njegovo proglašenje svetim blaženog Karla.

Za ovu posebnu prigodu, brat Cochran donio je relikvije blaženog Karla i stavio ju na stol za potpisivanje dokumenata. Dodao je: "Nadvojvoda Rudolph je veoma svjestan onoga što se danas događa i puno vam zahvaljuje."

Paula Melançon, duboko dirnuta cijelim iskustvom, zaključuje: "Poznavajući ozdravljenu gospođu, mislim da bi svima rekla da vjeruju u Boga i imaju vjere u Gospodina. A ja – ja sam nesumnjivo narasla u svojoj vjeri gledajući promatrajući vjeru te žene."

Josip Ivanović

25.02.2008.

 

 

   
 

Jača Crkva na Kubi

Usprkos poteškoćama broj katolika na Kubi se povećava

Prema posljednjim statističkim podatcima za 2007. godinu koje je objavila Sveta Stolica na Kubi, zemlji u kojoj ima preko 11 milijuna stanovnika, skoro 60% su katolici. To je više za oko 4% u odnosu na 2001. godinu., odnosno skoro 20% više nego 1990. Broj se u prošlom stoljeću mijenjao. Prije dolaska diktatora Fidela Castra i nasilnog uvođenja komunističkog sistema u Kubi je bilo preko 85% katolika. Komunistički režim je gušio Crkvu na Kubi i uvodio mnogobrojne zabrane. Kuba je do 1991. godine, odlukom vlasti, službeno bila ateistička zemlja. Državne vlasti su zaplijenile sve crkvene objekte te drže pod nadzorom sve aktivnosti, uključujući dakako i one vjerske.

Danas je na otoku skoro 20.000 vjernika na jednoga svećenika. Ipak, postoje razlozi za optimizam: komunizam se hladi, a ljudi gladni i materijalno i duhovno, pomalo se bude iz dugogodišnje bijede u koju su uvučeni nepromišljenom politikom prepotentnih političara.

23.02.2008.

 

 

   
 

Plašt sv. Elizabete Ugarske

Obnovljen je plašt koji je izvorno pripadao sv. Elizabeti

U Bečkom sveučilištu na fakultetu primijenjene umjetnosti trenutno je na restauraciji plašt sv. Elizabete Ugarske. Glavni voditelj restauracije je restauratorica tekstila Regina Knaller. Kako gđa Knaller kaže, restauracija je bila završena još krajem lipnja 2007. godine, prije nego što je plašt bio postavljen na izložbi "sv. Elizabete" u Thuringenu. U Austriji je plašt bio zadnji put izložen u dvorcu Strassburg 1988. godine.

Restauracija se pokazala veoma teškom i kompliciranom pošto je plašt prolazio stoljećima kroz nestručne ruke svjetovnih restauratora, tako da danas u sveučilištu gđa Regina Knaller ima velikih problema. Isto tako na rubovima plašta nedostaju dijelovi tkanine, koji su vjerojatno izrezani i služe kao relikvije. Da bi restauracija bila što uspješnija, materijal je morao proći kroz mnoga testiranja da bi se ustanovilo podrijetlo. Po tehnici šivanja se prvotno pretpostavljalo da je plašt sa Sicilije. No kasnije se ustanovilo da je riječ o svili, koje u 13. st. u Europi još nije bilo, što dovodi do zaključka da plašt vuče korijene vjerojatno sa Bliskog Istoka – Bagdada, kako kažu. U slijedećem koraku se zamjenska tkanina potpuno uklonila, da bi se izvorno tkivo stabiliziralo i na njega dodalo novo.

Trenutno plašt stoji u Beču te čeka dovršetak nove staklene vitrine, u kojoj će se plašt nadalje čuvati, i to kod sestara sv. Elizabete, gdje je i dosada bio. Nova vitrina je bila potrebna pošto se plašt tijekom vremena proširio i razvukao. Isto tako zbog velike osjetljivosti materijala na svjetlost, izložba neće biti veoma duga.

Godina 2007. je bila na cijelom njemačkom govornom području obilježena mnogim priredbama i izložbama u sjećanje na 800 godina od ređenja sv. Elizabete Ugarske.

Daniel Njokoš

22.02.2008.

 

 

   
 

Crkva i nogomet

Zanimanje Crkve za Europsko nogometno prvenstvo u zemljama domaćina

Bečki kardinal Christoph Schönborn je uoči europskoga nogometnog prvenstva pozvao državnog tajnika za sport, Reinholda Lopatku, na razmjenu mišljenja. Crkveni predstavnici su tajnika upoznali sa svojim nakanama  u sklopu Eura '08. S tim nakanama počinje 24. svibnja tzv. «Kirche '08 Fussballfest». Vrhunac slavlja će biti ekumensko bogoslužje na Stefansplatzu koje će se održati 28. lipnja, večer prije finalne utakmice prvenstva.

Lopatka je izrazio zadovoljstvo zbog velikog odaziva župa na sportsko slavlje i slavlje mladih uoči Eura '08. Kardinal Schönborn je rekao kako se jako veseli predstojećem događaju, koji će vratiti grad Beč u sjećanje kao mjesto i grad sastanka. Bečki nadbiskup je također podsjetio, da je i vatikanski državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone veliki ljubitelj nogometa. Kao genovski nadbiskup, Bertone je uživo za medije komentirao susrete i derbije talijanske prve lige. Osim toga je još lopatka zahvalio bečkom nadbiskupu za rad Dijecezanske sportske udruge (DSG), posebno u području za integraciju, jer pomoću aktivnosti DSG-a su mladi ljudi uključeni u sportski život Austrije.

"Crkva je dio društva i također nosi odgovornost za dobar uspjeh nogometnog prvenstva"- izjavio je biskupski vikar Linza, Wilhelm Vieböck, i objasnio zašto se Crkva pridružuje najvećem sportskom događaju godine i to pod motom «Crkva '08», s kojim misli prići ljubiteljima nogometa. Bogoslužja koja će se održati na početku «Eura '08» i prije finalne utakmice nisu jedina sakralna obilježja koja krase ovo prvenstvo, nego se isto tako nude i svete mise na raznim jezicima u svim gradovima, gdje se održavaju utakmice, i to na svakom jeziku kojim govore zemlje sudionice prvenstva.

Katoličko društvo muškaraca će oživjeti nogometni aspekt spajanja naroda pod motom "Nogomet spaja svijet." Službeno dostupni televizijski prijenos u župama bi trebao omogućiti društvena događanja van granica obožavatelja.

Kapetan Lask-a i bivši igrač reprezentacije Austrije Ivica Vastić je na presici rekao kako vjera u njegovu životu igra jako važnu ulogu: "Za mene i moju obitelj je vjera dio svakodnevnice. Na taj način pokušavam odgojiti i svoju djecu." On moli prije svake utakmice za zdravlje i snagu. To je za njega više nego vanjski znak.

Nogometni predsjednik Gornje Austrije, Leo Windter je rekao, da nogomet bez etike i morala nije pravi nogomet. Ta poruka bi se trebala naglasiti na «Euru '08», pomoću djelovanja Crkve. Ne smije se podcijeniti, koliko igrača crpi snagu iz vjere.

Daniel Njokoš

19.02.2008.

 

 

   
 

Mati Makarija, igumanija manastira Sokolica

"Molila sam Boga da nam oprosti naše grijehe zbog kojih je dopustio da se sve ovo dogodi".

Kosovo je ovih dana u centru pažnje čitavoga svijeta. Dok se Albanci raduju uspostavljanju samostalnosti i proglašenja neovisnosti od Srbije, Srbi tuguju za odcjepljenjem njihova povijesnog teritorija. Tako se, mitsko i uvijek krhko prijateljstvo i pobratimstvo Bore i Ramiza, dodatno zahlađuje. Većinski muslimanski Albanci potiskuju kršćanske Srbe i daju ovom području potpuno novi geografsko-religijski izgled. Kako je živjeti u okruženju nacionalno i vjerski "napaljenog" većinskog stanovništva. Kako se preostali Srbi na Kosovu osjećaju?

O tome u razgovoru za web portal www.pravoslavljedanas.info govori igumanija manastira Sokolica, mati Makarija (65). Za mati Makariju se govori da je jedna od najmudrijih osoba na Kosovu. Završila je kemiju na beogradskom univerzitetu, a magistrirala je na Univerzitetu u Ljubljani. U svetogorskom manastiru Simono-Petra na Halkidiku provela je osam godina, gdje je proučavala bizantsku umjetnost. Vrsni je izrađivač ikona. U međuvremenu je diplomirala na teološkom fakultetu Aristotelovog univerziteta u Solunu. Za nju kao za malo koga važi da je znanjem, mudrošću i ljubavlju utjecala na promjenu lošeg stava o srpskom narodu i zato i ne čudi što je zahvaljujući baš njoj, ratne 1999. godine spašen jedan od najvrjednijih srpskih manastira, Devič pokraj Srbice. Unatoč činjenici da je na Kosovu preko 50.000 Nato-vih vojnika, do svibnja 2002. godine uništeno je 107 pravoslavnih sakralnih objekata, od kojih su neki izuzetno velike kulturne i umjetničke vrijednosti. "Zamislite – tumači mati - 900 i neke godine podignuti i naslikani, a onda pretvoreni u prah i pepeo. Čitava ta kosovska tragedija, koja se događa pred očima 50.000 vojnika koji to nisu mogli ili htjeli spriječiti, odvela je više od 250.000 Srba sa Kosova i Metohije. To je velika seoba Srba. A znamo i da je više od 800.000 Albanaca samo za mjesec dana vraćeno na Kosmet. Počeli su obnavljati srpske kuće, ali ne možete vi živjeti u četiri zida bez slobode i rada, a to je na Kosovu i Metohiji tako i danas."

Tijekom ratnih godina spašavajući manastir i sestrinstvo u izvještaju vladiki Artemiju zapisala je i ovo: "prilikom prolaska kroz Srbicu molila sam Boga da nam oprosti grijehe naše zbog kojih je dopustio da se sve ovo dogodi", te je time jasno stavila do znanja da odgovornost za sve što se na Kosovu i Metohiji događa ne snose samo Albanci. "Kako mi nismo narod koji vraća zlo za zlo, treba oprostiti našim neprijateljima jer ćemo samo tako pokazati da smo Božji narod."

18.02.2008.

 

 

   
 

Očenaš za kavu

Zagrebački salezijanci nude mladima besplatno piće

Jeste li ikada popili kavu u kafe baru ili restoranu besplatno? Ili ste možda platili izmolivši neku molitvu ili došavši na misu? Možemo reći da takvo što ne postoji. Ipak, varamo se. U Zagrebu, pri crkvi Duha Svetoga u župskoj dvorani, otvoren je kafe bar koji, ovim veoma neobičnim načinom, okuplja mnoge: srednjoškolce, studente i mlade. Upravo su mladi došli na ideju "plaćanja molitvom" iako je neodređeno do kada će kafe bar biti otvoren. Župni animatori su zamolili roditelje da doniraju piće i hranu, a crkveni službenici su podržali ideju.

Salezijanac Damir Stojić dodao je da kafe bar može biti viđen kao "nastavak tradicije" koju su salezijanci pokrenuli u svojim župama i crkvama diljem svijeta. "Mi volimo što mladi vole. Budući da naša djeca još idu u crkvu i živimo u "kulturi kave", bilo je važno učiniti takvo što" rekao je svećenik, koji je studirao na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu.

"Kada dajemo sve besplatno, mladi dolaze k meni i pitaju koliko moraju platiti, ja odgovaram da samo dođu u crkvu i da će sve Bog platiti", kaže 34-godišnji svećenik.

Neki mladi i dalje više vole druge kafe barove, ali oni koji dolaze ovdje imaju ugodan prostor gdje se mogu osjećati kao kod svoje kuće, bez brige kako će platiti.

Kafe bar ima svoj meni sa svojim karakterističnim cijenama. Cijene su određene prema kvaliteti pića koje se "kupuje": tri Očenaša – standardna kava; četiri Očenaša – cappucino; a za Coca Colu ćemo "izdvojiti" (izmoliti) čak pet Zdravomarija i Slavaocu. Ponuda je raznolika: ovdje se nude prirodni sokovi, čajevi, vruća čokolada, kolači i keksi. Josip Košutić, jedan od studenata organizatora rekao je da je alkohol zabranjen. "Stariji župljani i ostali mještani su zainteresirani. Kada dobiješ nešto besplatno, cijeniš to i zahvalan si", rekao je.

16.02.2008.

 

 

   
 

Sv. Valentin i Valentinovo

Svetac čijim zagovorom se ljudi zaljubljuju u Boga

Iako je malo podataka o ovome svecu može se sastaviti kratki životopis njegovih zadnjih godina života. Prema legendi, ime kršćanskog mučenika o čijem životu ima i nekih povijesno utemeljenih činjenica. Rimski svećenik i liječnik Valentin živio je u vrijeme proganjanja kršćana za vladavine cara Klaudija II Gothicusa i spaljen je na Via Flaminia. Papa Julius I dao je da se izgradi bazilika na mjestu gdje je pokopan. Drugi Valentin, talijanski biskup iz Terne, bio je mučenik, vjerojatno također u Rimu, i njegove relikvije su kasnije odnesene u Ternu. Današnji istraživači se uglavnom slažu da je najvjerojatnije riječ o dvije različite verzije života jednog te istog mučenika.

Sveti Valentin iz Ternija podnio je mučeništvo za Krista u drugoj polovini trećega stoljeća, u doba najžešćih progona kršćana u Rimskom carstvu. Znamo da je bio liječnik, svećenik, vjerojatno i biskup u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana.

U III. stoljeću na vlasti je bio car Claudius II., koji je zaključio da su neoženjeni muškarci puno bolji vojnici od onih koji imaju supruge i djecu. Stoga je car zabranio da se mladi muškarci žene. Ovu su odluku poštivali svi svećenici, ali Valentin se nije s time slagao te je potajno nastavio vršiti tajne obrede vjenčanja za mlade ljude. Kada je car otkrio što je Valentin činio, naredio je da ga se pogubi. Dogodilo se to 14. veljače. Nedugo nakon njegove smrti proglašen je svecem, a papa Gelasius je godine 496. proglasio 14. veljaču danom sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih.

Prema jednoj legendi, Valentin je bio taj koji je poslao prvu valentinsku poruku. Naime, legenda kaže da se Valentin u vrijeme kada je bio u zatvoru zaljubio u mladu djevojku koja ga je posjećivala, a koja je možda bila kćer jednog tamničara. Valentin je navodno prije svoje smrti ovoj djevojci napisao pismo koje je potpisao "od tvoga Valentina", što je izraz koji se danas često upisuje na valentinske čestitke.

Zapravo, tek od 15. st. Valentina su počeli štovati kao zaštitnika zaljubljenih parova. Njegovo je štovanje već bilo prošireno po kršćanskim zemljama. Teško je razumjeti kako i zašto je došlo do ove poveznice između sv. Valentina i zaljubljenih. Osobito, kako se, nakon velike šutnje, nakon toliko stoljeća, probudio interes prema ovome svecu.

Znajmo još i ovo: tom su svecu i u našim krajevima posvećeni brojni bočni oltari u mnogim crkvama u Hrvatskoj, poneke kapelice i crkve. Štuju ga i zazivaju kao zaštitnika bolesnika i zagovaratelja čudesnih ozdravljenja.

Danas Valentinovo nije samo dan zaljubljenih. To je i dan ljubavi i poštovanja prema nama dragim osobama. Uobičajeno je tim osobama pažnju i ljubav pokazati darivanjem cvijeća, slatkiša i čestitki. Preporuka: danas, na blagdan sv. Valentina, reci kratku molitvu po zagovoru ovoga sveca, za osobe koje voliš i koje malo manje voliš.

14.02.2008.

 

 

   
 

Najbrži čovjek bez nogu

Nikada se ne smijemo predati malodušju i odustati od ideala.

Jeste li ikad čuli za Oscara Pistoriusa? A "Blade runnera"? Ili možda "najbržeg čovjeka bez nogu"? Niste? Oscar Pistorius je južnoafrički paraolimpijac kojem su kao djetetu amputirane obje noge, a danas trči pomoću posebnih proteza i ruši svjetske rekorde.
Oscar je rođen 22. studenog 1986. u Pretoriji, Južnoafrička republika. Liječnici su odmah po rođenju utvrdili deformacije (na svakoj nozi samo dva prsta, a rođene je i bez fibule, odnosno lisne kosti). Njegovim roditeljima Sheili i Henkeu dano je na izbor žele li sinu ostaviti noge i tako ga prikovati na invalidsku stolicu  ili žele da mu noge budu amputirane i da hoda pomoću proteza. Naravno, izabrali su ovo drugo i malom Oscaru su noge amputiran kada je imao samo 11 mjeseci. Prve korake s protezom Oscar je napravio već šest mjeseci kasnije.
Unatoč svom  hendikepu, Oscar je djetinjstvo proživio sasvim normalno u igri s vršnjacima i baveći se svakojakim sportovima. Nakon ozljede koljena u igri ragbija (!!!) poslan je na rehabilitaciju i tamo upoznao svog trenera Ampiea Louwa koji je u Oscaru vidio šampiona. Atletikom se počeo baviti 2004. Nakon samo osam mjeseci rada, Oscar pobjeđuje da tada favorizirane paraolimpijce Marlona Shirleya i Briana Frasurea u utrci na 200 metara i postavlja novi svjetski rekord (21.97s) što je ujedno i prvi put da je neki paraolimpijac pretrčao tu udaljenost ispod 22 sekunde. Oscar je rušio rekorde 26 puta na utrkama od 100, 200 i 400 metar. Na tom uspjehu može zahvaliti posebnoj protezi (Cheetah) napravljenoj od ugljičnih vlakana. Svaka od tih proteza košta 18 000$, a koristi ih samo kada trči.
U srpnju 2005. počinje trčati s atletičarima bez hendikepa. Prvi svoj javni nastup u toj skupini imao je u Helsinkiju na utrci od 400 metara koju je završio na šestom mjestu. Tim nastupom Oscar je podigao mnogo prašine u atletskom svijetu. Naime, došlo je u pitanje može li se čovjek s hendikepom natjecati sa zdravim ljudima i radi li Oscar veće korake pomoću proteza te je zbog toga brži. Jedan od doktora u tvrtci Ossur je odbacio te tvrdnje rekavši da su to tzv. pasivne noge koje Oscar pokreće samo svojom snagom. Međunarodna udruga atletskih federacija (IAAF) je u ožujku ove godine zabranila svim atletičarima koji trče pomoću pomagala nastupe u "normalnoj" konkurenciji, no Oscaru su dopustili da se natječe dokle god se ne ustanovi je li on zbog svojih proteza Cheetah u prednosti.
Ako se želite sami uvjeriti pogledajte: http://www.youtube.com/watch?v=Zv46b0NULFs

Napisao: Juraj Bogat

13.02.2008.

 

 

   
 

Pripreme za XXIII. Svjetski dan mladih u Sidneyju

Dan mladih bit će prilika za prvi posjet pape Benedikta XVI. Australiji

U Kölnu u kolovozu 2005. godine, po završetku XX. Svjetskog dana mladih papa Benedikt XVI. je objavio da će se sljedeći održati u Australiji, a domaćin je grad Sidney. Svjetski dan mladih je najveći događaj u svijetu koji se ove godine održava u Sidneyju od 15. do 20. srpnja, a okuplja velik broj mladih iz cijeloga svijeta. Mladi se okupljaju da bi međusobno jedni s drugima gradili mostove prijateljstva i nade između kontinenata, naroda i kultura.
Ovogodišnji Dan mladih bit će prilika za prvi posjet pape Benedikta XVI. Australiji. S velikim nestrpljenjem i radošću se očekuje njegov dolazak u "Južnu zemlju Duha Svetoga".
Mladi će učiniti jedno veliko hodočašće, hodočašće u vjeri, u upoznavanu i doživljavanju te u iskustvu Božje ljubavi. Ovo je poziv svima da ponovno otkriju svoj krsni poziv i bit sakramenata pomirenja i euharistije. Na ovaj će način otkriti novi apostolski žar i revnost za potpunije svjedočenje Evanđelja u ovom modernom svijetu. Osim svoga duhovnog rasta mladi će upoznati ljepote same Australije i gostoljubivost njezinih stanovnika.

Križ SDM i Ikona BDM-e dolaze i k Tebi!
Jedan od važnih simbola Svjetskog dana mladih jesu putujući križ i Ikona Blažene Djevice Marije. Ovi simboli putuju do 1. srpnja 2007. godine po cijeloj Australiji, po svim njezinim biskupijama. Mnogi mladi imaju priliku i dužnost slijediti Kristov križ i Ikonu koji poput plamena prolaze kroz narode okupljajući mlade. To je mogućnost da se osjeti pravi duh Dana te svojim molitvama doprinese da ovo 21 godinu dugo hodočašće simbola Kristove ljubavi prema čovječanstvu i mladih dođe u svaki kutak zemlje.

U Hrvatskoj pripreme za SDM vodi Ured Hrvatske biskupske konferencije za mlade. Prijave se primaju do 29. veljače. Više informacija potražite na stranicama ureda http://mladi.hbk.hr.

Molitva za Svjetski susret mladih 2008.
(preuzeto sa stranice Ureda HBK za mlade)

Bože, naš Oče,
posvećujemo ti Svjetski dan mladih u Sydneyu 2008.
Vodi i čuvaj Papu Benedikta XVI. i sve vođe Crkve.
Nadahni i upravljaj sve one koji organiziraju Svjetski dan mladih. Ujedini ih i čuvaj svojom očinskom brigom.
Amen.

Gospodine Isuse Kriste,
prije nego si uzišao kod Oca,
obećao si poslati Duha Svetoga kako bismo mogli biti tvoji svjedoci sve do nakraj svijeta.
Blagoslovi i umnoži trud svih volontera i ljudi koji pomažu u organizaciji.
Pomozi nam da nosimo naš križ i slijedimo te putem nebeskog znaka Južnog križa.
Amen.

Duše Sveti,
izlij svoju milost na ovu Južnu zemlju Duha Svetoga (Australiju)
i daruj nam novu Pedesetnicu.
Učini ovu zemlju istinskim mjestom dobrodošlice
za mlade čitavoga svijeta.
Daruj tim mladima koji će doći obraćenje života,
dublju vjeru i bezuvjetnu ljubav.
Omogući im da sagrade novu civilizaciju života, ljubavi i istine.
Učini ih pravim svjedocima tvoje snage i milosti.
Amen.

Gospo Južnog križa, pomoćnice kršćana – moli za nas.
Blažena Mary MacKillop – moli za nas

Josip Ivanović

12.02.2008.

 

 

   
 

150 godina lurdskih ukazanja

Ne može se razmatrati o Mariji a da ne budemo privučeni Kristu

Danas se slavi liturgijski spomen Gospe Lurdske i ujedno se obilježava Svjetski dan bolesnika. Svake godine pape izdaju poruku prigodom ovoga dana. Ovogodišnje se obilježavanje povezuje s dva važna događaja za život Crkve o kojima govori odabrana tema: Euharistija, Lurd i pastoralna skrb za bolesne: 150. obljetnica Marijinih ukazanja u Lurdu i Međunarodni euharistijski kongres u Québecu, u Kanadi. To je jedinstvena prigoda razmisliti o tijesnoj vezi između Euharistijskoga otajstva, ulozi Marije u spasiteljskom nacrtu i stvarnosti čovječje boli i patnje – napomenuo je Benedikt XVI.
«Sto pedeset godina ukazanja u Lurdu pozivaju nas da upravimo pogled prema Blaženoj Djevici, čije Bezgrešno začeće predstavlja najuzvišeniji i besplatan Božji dar jednoj ženi, da bi mogla u potpunosti prionuti uz božanske naume, čvrste i nepoljuljane vjere, unatoč kušnjama i patnjama kroz koje će morati proći. Stoga je Marija uzor potpunog predanja u volju Božju. Razmatrati o Bezgrešnom začeću Marijinu znači stoga prepustiti se da budemo privučeni onim "da" koji ju je na čudesan način združio s poslanjem Krista, otkupitelja čovječanstva; to znači dozvoliti da nas ona uzme za ruku i vodi, te i sami pred voljom Božjom izgovorimo "fiat - neka mi bude", svim svojim bićem isprepletenim radostima i žalostima, nadama i razočaranjima, u svijesti da kušnje, bol i patnja obogaćuju smisao našega hodočašća na zemlji.»
Naglasak ove ovog velikog jubileja svakako je Marija. No, dodaje dalje papa: «Ne može se razmatrati o Mariji a da ne budemo privučeni Kristu i ne može se gledati Krista a da ne primijetimo odmah prisutnost Marijinu. Postoji neraskidiva veza između Majke i Sina rođena u njezinu krilu djelom Duha Svetoga, a tu vezu na otajstven način primjećujemo u sakramentu Euharistije, kao što su to od prvih stoljeća isticali crkveni oci i teolozi. "Tijelo rođeno od Marije, dolazeći od Duha Svetoga, kruh je koji je sišao s neba", izjavljuje sveti Hilarije iz Poitiersa.»
Zbog toga je Lurd mjesto u koje hodočasnici dolaze kako bi se poklonili Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, primili Isusa u svetoj Euharistiji, pomirili se po sakramentu sv. ispovijedi. Na taj način duhovno se obnavljaju i krijepe na ovozemnom putu. Uza sve ovo i blagoslov bolesnika predstavlja jedan od najsnažnijih trenutaka hodočasničkoga boravka uz spilju Massabielles. O tome, dalje piše papa: «Prisutnost mnogih bolesnih hodočasnika i volontera koji ih prate u Lurdu pomaže kod promišljanja o majčinskoj i nježnoj brizi što je Djevica pokazuje u odnosu na čovjekovu bol i patnju. Kršćanska zajednica, koja se okuplja oko svojih članova koji pate i koji nose znakove Gospodinove muke, Mariju, pridruženu Kristovoj žrtvi, Mater Dolorosu, koja podno križa trpi sa svojim božanskim Sinom, doživljava osobito bliskom. Marija trpi s onima koji su u kušnji, s njima se nada i njihova je utjeha dok ih podupire svojom majčinskom pomoću.» Na kraju dokumenta papa upućuje svoj pozdrav svim bolesnicima i svima koji se za njih na razne načine skrbe.

11.02.2008.

 

 

   
 

Ispovjedna tajna je nepovrjediva

Crkva se brani protiv napada na ispovjednu tajnu

Ako ste se koji puta pitali kakav je stav svećenika prema onome što ispovjednik kaže za vrijeme ispovijedi, crkveno pravo je jasno i potpuno određeno glede ispovjedne tajne: tko povrijedi ispovjednu tajnu, prijeti mu izopćenje. K tome i "Priručnik za crkveno i građansko pravo" naglašava, da ispovjedna tajna "iz niti jednog razloga i pod nikakvim okolnostima ne smije biti povrijeđena, pa niti za spas vlastitog ili tuđeg života".

Nije čudo, da zastupnik katoličke Crkve žestoko protestira protiv novog nacrta Saveznog ministrastva unutarnjih poslova Njemačke, prema kojem bi Savezna kriminalistička služba ubuduće smjela pomno saslušavati ispovjednike, kaznene branitelje i zastupnike, kada bi se time mogla otkloniti tjelesna i životna opasnost ili opasnost po slobodu osobe. Hamburški biskup Hans-Jochen Jaschke u berlinskom časopisu "Tagesspiegel" nazvao je nezamislivim taknuti u ispovjednu tajnu. To je temelj "jedne humane kulture koja štuje ljudske vrijednosti". Jednako su se izrazili zastupnik SPD-a i opozicije: zastupnica FDP Gisela Piltz je rekla, saslušavanje članova ove grupe ljudi dotiče "temeljni stup pravne države kao i ljudska prava".

Savezna kriminalistička služba u ispovjedaonici? Ispovjedna tajna uživa pravnu zaštitu jednako kao i razgovor između odvjetnika i klijenta ili liječnika i bolesnika, jer je usko povezana s osobnijim osjećajima pojedinca. K tome radi se i o poštivanju temeljnih prava na vjersku slobodu. Točno tako obrazlaže Savezni ustavni sud u presudi o stambenom nadgledanju u ožujku 2004.  Kasnije su suci zapisali: "Ne može se opravdati nikakvo miješanje javnih interesa u ovo potpuno zaštićeno osobno pravo privatnog života."

Ispovjedna tajna je također i u njemačkom procesnom i kaznenom pravu zaštićena kao primjer dušobrižničke tajne. U 53. paragrafu kazneno-procesnog zakona navodi se kao primjer, da su ispovjednici ovlašteni uskratiti svoje svjedočenje "o onome, što im se u svojstvu dušobrižnika povjerilo ili s čime su upoznati".

Katolička Crkva se također može pozvati i na carski konkordat, koji su sklopili Vatikan i nacionalsocijalistička vlada 20. srpnja 1933., dakle prije 75 godina. U 9. članku Konkordata stoji: "Ispovjednici ne mogu biti zadržani od pravne vlasti i drugih vlasti zbog informacija o stvarima, koje su im kao dušobrižnicima bile povjerene i zbog toga spadaju pod dušobrižničku obvezu šutnje".

Uz tolike pravne zaštite, prelat Karl Jüsten, voditelj katoličkih ureda u Saveznoj vladi, uvjeren je, da namjera Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova neće postići ustavno usuglašenje. Jednako je uvjeren, da ovakvo omekšavanje prava na uskratu svjedočanstva Savezne vlade ili Sabora neće biti uvaženo.

09.02.2008.

 

 

   
 

U tebe se, Gospodine, uzdam!

B. Alojzije Stepinac, simbol hrvatskoga križa, uzor vjernika i domoljuba

"Hrvatski se narod izjasnio za hrvatsku državu, ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda!" …još odzvanjaju misli našega sveca-mučenika, tada najmlađeg biskupa na svijetu! Tada i sada jednako i zauvijek sa svojim  ljubljenim hrvatskim pukom!

Predragi, diljem svijet raseljeni hrvatski puče! Poput našega uzora svetosti, Alojzija Stepinca, koji nikada nije dopustio da se pljeska njemu, već samo Stvoritelju, i mi izgovaramo: U tebe se, Gospodine, uzdamo! Zahvaljujemo Gospodinu, jer nam je darovao život baš s predznakom Hrvata, svetu Majku Crkvu da pod njezinim stijegom budemo sol zemlje kojom hodimo, životni put da Mu budemo svjedoci baš u ovoj državi, mogućnost da radimo za svoj napredak, obitelj da nam se rod ne utrne, i živi znak ovoga vremena, Blaženog Alojzija Viktora Stepinca, da se pod njegovom zaštitom okupljamo svjedočeći Krista kao ponosan i vrijedan europski narod.

Dobro znate da ništa, baš ništa na ovome svijetu, nije slučajno, i da je nama ljudima, ponekad vrlo teško prihvatiti Božju volju… a znamo da je Njegov plan za nas daleko bolji od našega. Znamo da se zovemo katolicima, a da su nam i djela, a kamo li misli, vrlo često izvan danog nam Zakona.

Braćo draga, simbol hrvatskog Križa, naš Stepinac, (no, ne zaboravite, da svaki narod svoga križa ima), peto je dijete osmočlane obitelji koji je u promišljanju između dva vrlo slična zanimanja: ratar ili pastir Božjega stada, odabrao ono koje ga je mirnom neustrašivošću ukorijenilo u jasnu hrvatsku vjeru. Vjeru uza sve patnje, stradanje, razapinjanje lažima i optužbama, pa i međusobno!, zavišću i nepoštovanjem sebe.

Ma, kuda više i dokle, do kuda?! Do istine o pravednom hrvatskome rodu! Jer, sve što prolaze Božja djeca, već je Njegov Sin prošao! Je li tako? Zato, tko smo mi da budemo pošteđeni! Na što nas to potiče mučenik hrvatskoga roda, kardinal Stepinac, čije ime i danas mnogi neodani hrvatski ljudi, ne mogu ni izgovoriti?

Na što? Na vjernost Bogu i čovjeku, bez obzira na boju kože i nacionalnost, na oprost prema svakom, pa makar nam i zlo nanosio! Ali u srcu, braćo, u srcu! Jer Otac od nas traži poniznost i poslušnost, a On će, po našim molitvama, donijeti pravdu. Ipak, prije svega mi Hrvati, trebamo učiniti koliko možemo; u zajedništvu, sebe, svoga podrijetla i jezika, u hrabroj ustrajnosti na istini, ne posustajući pred zavodljivošću raspadljivog svijeta, i ne dopuštajući medijima da nam mozak ispiru!

Sjetimo se. Mada i dvostruki laureat iz filozofije i teologije, proglašen Zagrebačkim nadbiskupom, zvan; Njegova eminencijo, naš Stepinac je bio i ostao jednako skroman, i u ljubavi, prema svakom čovjeku, prema pravdi i siromaštvu duha, a protiv ludila vremena u kojem je živio. Najgore zlo masonskog centra – komunizam, ponudilo mu je spas pod uvjetom - nevjernost Vatikanu. Ne pristajući na to, sasuli su na njega laži na montiranom procesu, zatočili ga, trovali, unakazili tijelo, a srce spalili. A on, moleći za progonitelje, umro je s krunicom u rukama.

Ma, ljubljena braćo, što god da smo stvorili vlastitim rukama, ili naslijedili od svoga roda, darovano nam je samo na upravljanje. Na nama je da prihvatimo talente koji su nam dani za napredak zajednice, za stvaranje dobra ovoga svijeta!

Malo ja, malo ti! Prihvatimo, dakle, odgovornost zvati se Kristovim, kako bismo bili dostojni nasljedovatelji ponosa zvati se Hrvatom, sjati i u ovom vremenu, ne spavati, nego budan živjeti, radosno zalijevati, bar zrno gorušičino svoje vjere, sigurni da smo jedinstveni i da bi bez nas svijet  zaista izgledao siromašniji! Ali, samo ako nam djela bivaju posljedicom molitve, po redu Bog i Hrvati! Ne obrnuto!

Blagoslov Vam i mir!

Lejdi Oreb, (pisano uoči Stepinčeva 2007.)

08.02.2008.

 

 

   
 

Crkva i vjera na Berlinalu

Festival u Berlinu prikazuje preko 400 filmova od kojih su neki i vjerske tematike

Religija je u filmovima opet tema. Na 58. berlinskom festivalu filma to se neposredno vidi po naslovima filmova kao što su "Isusu Krist Otkupitelj" ili "Isus te voli". Od skoro 400 filmova koji će se prikazivati od 7. do 17. veljače, u velikom broju su teme vezane za temeljna pitanja ljudskog postojanja, te na taj način istovremeno imaju i duhovnu dimenziju. Čak i voditelj festivala Dieter Kosslick se predstavlja kao religiozna osoba.
Crkvi u Njemačkoj film kao veoma važan medij odnedavna je oslonac. Zato ona poziva na ekumensko primanje sudionika festivala. U ovoj godini dogodila se jedna promjena: ne održava se više prijepodne tijekom tjedna nego u prvoj nedjelji za vrijeme festivala, znači 10. veljače u 18.00 h. Na taj način bi se omogućilo sudjelovanje većem broju snimateljskih grupa zainteresiranih za ovaj prijem. Nadalje, nositelji ovoga primanja više nisu samo Nadbiskupija i Katolička Crkva, nego i Evangelička crkva u njemačkoj (EKD) i Njemačka biskupska konferencija. Tako su se najavili i predstavnik EKD-a, biskup Wolfgang Huber i katolički biskup Gebhard Furst. Politika je zastupljena u liku ministra kulture i obrazovanja Bernd Neumanna iz njemačke stranke CDU.
Žiri časti nagrađuje snimatelje, koji u svojim filmovima prikazuju ljudsko ponašanje ili svjedočanstvo koje se uklapa u Evanđelje, ili senzibiliziraju duhovne, ljudske i socijalne vrijednosti. Sudionici su svake godine pozvani od strane internacionalne katoličke udruge za  komunikaciju "Signis" i internacionalne crkvene filmske organizacije "Interfilm".  Novčanu nagradu od 2.500 eura za pojedini film iz Berlinale-sekcije Panorama i forum   daruje Biskupska konferencija i EKD.
Inicijator svega toga je jedan njemački režiser iz New Yorka, Christoph Silber. On govori o eksperimentu, koje svjesno ne nosi nikakvu marku, iako inicijativa dolazi iz necrkvenog područja. Silber zato stavlja naglasak da to bude ponuda angažiranih kršćana koji se obraćaju svim zainteresiranima za duhovno. Želja mu je snimatelje ohrabriti da se ponose svojom vjerom, ali i oživjeti jedan smjer u filmskoj industriji – smjer prema Bogu.

07.02.2008.

 

 

   
 

Sveta Agata smiruje "Etnu"

Svetica koja je odoljela vulkanima ljudske mržnje, pa i prirodnih katastrofa

Malo je svetaca u Crkvi koji su kroz stoljeća ostavili tolikoga traga i privukli mnoštvo ljudi. Svako stoljeće je nešto novoga pridonijelo i nadogradilo životopisu i kultu ove svetice te je zbog toga teško donijeti sigurne činjenice iz njezina života. S vremenom su se prenijele uglavnom legende i razne priče, što ipak svjedoči da je kult ove svetice već zarana bio veoma raširen. Čak je i njezino mjesto rođenja sporno, ali se uglavnom spominje da je to Catania na otoku Siciliji. Svetica je živjela u prvoj polovini III. stoljeća, a pretrpjela mučeništvo za vrijeme cara Decija 5. veljače 251. Zašto?
Potjecala je iz bogate i dobre obitelji. Kao djevojčica učinila je zavjet djevičanstva. Pripovijeda se da je bila izuzetno lijepa i privlačna djevojka. Kršćanska ikonografija je prikazuje uglavnom u trenutku njezine mučeničke smrti. Budući da je bila kršćanka morala se toga odreći. Agata nije pristajala ni na kakvu nečasnu ponudu te je rađe izabrala put svjedočanstva sve do mučeničke smrti. Ostala je postojana u vjeri te je za nju i poginula. Grad Catania naročito časti svoju zaštitnicu sv. Agatu i zaziva je u pomoć protiv erupcije vulkana Etne.
Izuzetno svečano se slavi ovaj blagdan na Siciliji i u samom mjestu Catania od 3 do 5 veljače. Mješavina je to vjere i folklora koja privuče milijune hodočasnika i znatiželjnika. Osobito je dojmljiva procesija ulicama grada sa moćima svetice u zlatnim kočijama koju prati nepregledno mnoštvo hodočasnika.

05.02.2008.

 

 

   
 

Evanđelje putem SMS-a

Novi načini propovijedanja riječi Božje koriste nova i najmodernija sredstva

Projekt Komisije za biblijski pastoral filipinske biskupske konferencije predviđa slanje tekstova Svetoga pisma i manjih animacija putem mobitela. Poruke mogu dobivati oni koji izraze želju za ovakvom vrstom primanja SMS pošte.
Tajnik ove komisije smatra da je to način da se još više približi mladima govoreći onim sredstvima i načinom govora koji koriste mladi: "Crkva u Filipinima se uvijek iznova pita kako se približiti mladima. U jednom trenutku shvatili smo da je potrebno razumjeti njihov stil života i komuniciranja. Ovom uslugom želimo stvoriti mrežu koja ujedinjuje mlade putem Evanđelja. S druge strane, ovo je odgovor na alarmantni podatak da jedan golem postotak mladih ne čita Sveto pismo. Prema podatcima iz 2006. godine preko 60% stanovnika Filipina ne čita Sveto pismo, ili uopće nema ovu svetu knjigu".
Ova usluga se aktivira na način da se pošalje određeni tekst, a svaka poruka košta 5 pezosa (cc. 8 centi eura). Svaka poruka sadrži određeni tekst, a onim mobitelima koji primaju video, moguće je primiti i manju video-animaciju.

04.02.2008.

 

 

   
 

o. Stan Fortuna: Bog i ja

Franjevački svećenik svojim glazbenim talentima uspio dotaći srca ljudi najrazličitijih naraštaja

Najnoviji broj engleskog izdanja Glasnika sv. Antuna donosi priču o franjevačkom svećeniku Stanu Fortuni, koji je svojim glazbenim talentima uspio dotaći srca ljudi najrazličitijih naraštaja. No, ono što je u ovoj priči neobično jest vrsta glazbe kojom o. Stan nastoji širiti poruku Evanđelja: to su, naime, jazz i hip hop. Svjedoči kako njemu osobno glazba pomaže moliti. Smatra kako se Bog glazbom služi da bi dotakao duše i srca mnogih, jer ona posjeduje vlastitu nutarnju dimenziju kakvu nema niti jedno drugo ljudsko iskustvo.
Svoj poziv na franjevaštvo o. Stan uspoređuje s tsunamijem. Iako nikada nije doživio tsunami, smatra kako su njegove posljedice sveobuhvatne, totalne: zahvaća sve što mu se nađe na putu. Takva je za o. Stana i Božja ljubav: kada zahvati našu vlastitu ljudsku ljubav, postajemo kadri izvršiti utjecaj na živote drugih.
O. Stan jedan je od osmorice utemeljitelja "Zajednice franjevačke braće Obnove". Njen je cilj radikalno živjeti Evanđelje služeći siromasima i evangelizirajući u duhu sv. Franje Asiškoga. Zajednica neprestano raste te zasad imaju 6 kuća u Americi, 2 u Engleskoj, 1 u Irskoj i 1 u Hondurasu. 
Činjenicu što se rap glazbom stao služiti u evangelizaciji o. Stan smatra djelom Providnosti. Nikada nije slušao tu vrstu glazbe, niti mu se sviđala. Štoviše, tvrdi kako mu se i dalje ne sviđa te kako voli Bacha,  jazz, brazilsku i afričku glazbu. No, s rapom se prvi puta susreo na ulicama Spanish Harlema u New Yorku. Dirnula ga je spontanost mladih ljudi koji su stvarali ritam bez glazbala, zvukovima što su ih proizvodili ustima te improvizirali tekst na licu mjesta. Tako su ga se isprva dojmili prvenstveno ti mladi, a ne toliko njihova glazba. No, budući da je u toj vrsti glazbe naglasak na tekstu, ona je kao takva prirodno sredstvo za propovijedanje Evanđelja. Stoga je o. Stan poruku Otkupljenja tim mladima, koji su nerijetko pjevali o svojoj boli, želio približiti na njima razumljiv način.
Sav prihod od nastupa i prodaje, o. Stan daje za siromašne. (Više o tome možete saznati na www.francescoproductions.com).


“Kao mladić u Asizu, sveti je Franjo kao sumanut trčao ulicama kucajući na vrata ljudi i vapeći: ‘Ljubav nije ljubljena!’ Tako se i ja nadam kako sam na skroman način postigao da Ljubav bude makar mrvicu više ljubljena” – veli o. Stan.
Onima koji na njegov rad gledaju s neodobravanjem, o. Stan odgovara: "Veliki papa Ivan Pavao II (s kojime je o. Stan inače na poseban način povezan, jer se njegov poziv na franjevaštvo poklopio s počecima njegova pontifikata) rekao je kako je ‘ljubav drugo ime za milosrđe’, a ono se spušta do svake ljudske bijede. Drugim riječima, niti Isus nije čekao da budemo otkupljeni, pa da se onda utjelovi među nama, već se spustio u prostor neotkupljena čovječanstva, kako bi nas spasio od posljedica grijeha i smrti. S ljudima se, dakle, treba susretati ondje gdje jesu."
O. Stan napisao je i dvije knjige za mlade. Smatra kako je najvažnija poruka za apsolutno sve – pa tako i za mlade – poruka ljubavi. Odgovor Crkve na sve današnje izazove, dakle, treba biti onaj istine i ljubavi.
“Ako budemo međusobno bliže surađivali različitošću svojih darova, bit ćemo kadri na svaki izazov odgovoriti učinkovito, snagom istine i ljubavi. Važno je da ljubav i istina budu zajedno u odgovoru na svaki izazov. Ako se ljubav i istina razdvoje, slijedi upravo tragično osiromašenje ljudske osobe, a upravo je to konačni izazov s kojime je Crkva danas suočena” – poručuje o. Stan.

Poslušajte i pogledajte spot o. Stana Fortune: http://www.youtube.com/watch?v=kgZbP8nddhU&feature=related

Piše: Aleksandra Chwalowsky

02.02.2008.

 

 

   
 

Tko će pjevati na Uskrs festu?

Odabrani sudionici Uskrs festa 2008. koji će se održati 30. ožujka.

"Kocka je pala!" I Uskrs fest 2008. naš tradicionalni festival kršćanske glazbe, dobio je svoje sudionike. U konkurenciji 68 prijavljenih glazbenika, dvije komisije, glazbena i tekstualna, odabrali su one koji će pokušati naslijediti prošlogodišnje pobjednike – VIS Dujam iz Splita.
U koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu 30. ožujka 2008. godine na Uskrs festu nastupit će: Anastasia * (Vjerujem u Tebe), Ben Hur (Isuse, dođi), Bogoslovski band (Na obali), Bruno Krajcar (Hvalospjev majci), Damask (Nauči me da ljubim Isuse), Frama Široki Brijeg (Nepozvana žena), Ivo Šeparović (Raspeta ljubavi), Jeshua (Bez tebe), Katja Budimčić (Isus šalje nadu), Laudantes i The Messengers (Oče naš), Martina Matić (Molitvom i pjesmom), Misterij (Uskrsnuo je), Navjestitelji (Moj put), Navještenje (Nađeni Boga), Patrizia Sfettina (Čudnovat Ti si Duše Sveti), Siniša Česi i Prečisto srce (Sine Davidov), Sperantes (Franjo), VIS Mihovil (Zagrljaj ljubavi), VIS Proroci (Sa svjetlom u duši) i Zakon neba (Susret).
Izvođači dolaze iz Velike Gorice, Berna, Dugog Sela, Pule, Zagreba, Šibenika, Splita, Subotice, Zadra, Širokog Brijega, Novog Marofa, Rijeke, Pule i Rovinja.
U tekstualnoj komisiji za odabir sudionika za naš najstariji festival duhovne glazbe Uskrs fest bili su: asistentica na Teologiji u Rijeci Anđela Jeličić, vjeroučitelj Nikola Kuzmičić i pjesnik Marko Pandurević. U glazbenoj komisiji bili su Marta Bergovac, Luka Udjbinac, Željka Marinović, Tanja Baran, Mihael Varenica, Andrej Grozdanov, Renata Škrnjug, Danijel Damjanović, Krešo Matošević i Damir Stojić.
Službeni rezultati Natječaja za odabir skladbi Uskrs festa 2008. objavljeni su sinoć, 31. siječnja, u emisiji "Sacro ritam" na Hrvatskome katoličkom radiju. HKR je zajedno s Uredom za mlade Hrvatske biskupske konferencije organizator ovog prestižnog festivala.

Medijskih pokrovitelja je 21.
Agencije:  IKA i KTA. Tiskovine: Glas Koncila, Katolički tjednik, Hrvatsko slovo, Narodni list, Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga i Vukovarske novine. Televizije: Z1, Ri TV i TV Jadran. Portali: T-portal, Duhovna scena, Veritas Magnificat, Katolici na Internetu i Postulatura bl. Ivana Merza. Radija:  Radio Marija Bistrica, Primorski radio, Narodni radio, Radio postaja Mir-Međugorje, Radio Vukovar i Radio Vrhbosna.

Ante Novak,
glasnogovornik Uskrs fest 2008.

01.02.2008.



© 1999-2014 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s