Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova
Bazilika sv. Antuna - Padova

 


NOVOSTI
   
 

Biskupi i glavni urednici

Susret glavnih urednika hrvatskih medija s trojicom biskupa

U prostorijama Tajništva HBK, Kaptol 22 u Zagrebu održan je susret glavnih urednika hrvatskih medija s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije đakovačkim i srijemskim biskupom Marinom Srakićem, zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem. Bikup Srakić je sve nazočne glavne urednike pozdravio i pozvao na odgovorno i vjerodostojno obavljanje službi glavnih urednika i novinara. Da bi protumačio i aktualizirao ovogodišnju poruku pape Benedikta XVI., uvodno izlaganje održao je mr. sc. Igor Kanižaj sa Studija novinarstva Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu o temi "Vjerodostojnost i profesionalna odgovornost hrvatskih medija u svjetlu Papine poruke za Svjetski dan medija". Tema je trebala poslužiti za diskusiju, ali je veću pozornost novinarima i glavnim urednicima poslužila nazočnost trojice utjecajnih biskupa Hrvatske za mogućnost pitanja. «Kako ocjenjujete utjecaj svjetovnih medija», «Koji je vaš stav o slučaju Jasenovac», «Što mislite o odluci da se na Božić i Uskrs ne emitira sveta misa na radiju i televiziji», bila su samo neka od pitanja, koja su potpuno skrenula naglasak sa smisla i teme koja je bila predviđena. Na postavljena pitanja biskupi su dali svoje odgovore, a mogućnost za druženje i dodatna razjašnjenja glavni urednici i novinari su imali i nakon službenoga dijela. Naime, nakon susreta u prostorima Tajništva HBK bio je priređen domjenak za sve sudionike ovoga susreta.

Susret je inače priređen u prigodi 42. svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija koji se slavi sedme vazmene nedjelje, odnosno u nedjelju 4. svibnja, sa željom da se produbi međusobno razumijevanje medija i Crkve.

Na susret su nazočili novinari koji se bave religijskim i crkvenim pitanjima te glavni urednici gotovo svih naših medija.

30.04.2008.

 

 

   
 

Godišnje nagrade HDKN-a

Dobitnici nagrade za životno djelo, godišnje nagrade i počasne nagrade HDKN-a

Upravni odbor Hrvatskoga društva katoličkih novinara na svome zasjedanju 28. travnja dodijelio je na temelju pristiglih prijedloga nagradu za životno djelo i novinara godine, te počasne nagrade. Nagradu za životno djelo dobio je dugogodišnji urednik kršćanske obiteljske revije "KANA" Albert Turčinović. Nagrada za novinara godine dodijeljena je dugogodišnjem uredniku lista mladih "MI", katoličkom novinaru i publicistu don Anđelku Kaćunku, a počasna nagrada u povodu 40. obljetnice neprekidnoga izdavačko-novinarskog djelovanja dodijeljena je Kršćanskoj sadašnjosti te mjesečniku hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj "Živa zajednica" povodom 30 godina izlaženja.

Nagrade će dobitnicima, u sklopu proslave Svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije, uručiti riječki nadbiskup Ivan Devčić, predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije. Svečanost dodjele nagrada biti će u srijedu 30. travnja u 10 sati u Tajništvu Hrvatske biskupske konferencije, Kaptol 22, Zagreb.

29.04.2008.

 

 

   
 

Bl. Ivan Merz

Prva kapela s kipom bl. Ivana Merza u Donjim Ledenicama u Bosanskoj Posavini

U nedjelju 27. travnja u Donjim Ledenicama, u zaseoku Bjeljevini, župa Gradačac u Bosanskoj Posavini, blagoslovljen je kip bl. Ivana Merza za novu kapelu koja je posvećena ovom najmlađem hrvatskom blaženiku.

Na inicijativu i po želji mjesnog župnika vlč. Miroslava Augustinija ova bi kapela bl. Ivana Merza trebala postati središte odakle će se širiti štovanje bl. Ivana u tom dijelu Vrhbosanske nadbiskupije. Svetu misu i blagoslov kipa na poziv župnika predvodio je o. Božidar Nagy, postulator kauze za kanonizaciju bl. Ivana Merza. Uz postulatora koncelebrirali su mjesni župnik vlč. Miroslav Augustini i  vlč. Ivan Frkonja, župnik iz Zaprešića, gdje žive mnogi iseljeni i prognani vjernici župe Gradačac i okolice.  Kip bl. Ivana Merza izradio je akad. kipar Slaven Miličević. Izradu kipa donirao je svome rodnom kraju poduzetnik Jozo Jurić Ante iz Zagreba, inače rodom iz Donjih Ledenica. Cijelu akciju izgradnje i uređenja kapele bl. Ivana Merza vodi u suradnji sa župom klub mještana pod nazivom "Ledd" (Ledenice Donje), koji svoje sjedište ima u Zagrebu a okuplja brojne raseljene i prognane Hrvate ovoga kraja.  Blagoslov kipa bl. Ivana Merza upriličen je prigodom blagoslova polja o blagdanu sv. Marka, kada brojni raseljeni Hrvati s ovoga područja dolaze u pohode svome stradalom zavičaju.

Klub Ledeničana "Ledd" redovito organizira dva puta godišnje, u proljeće i jesen veliko okupljanje Hrvata ove postradale župe kako bi se sačuvala tradicija i povezanost s rodnim krajem kojega su tijekom domovinskog rata mnogi morali prisilno napustiti. Tom prigodom polaže se i vijenac na spomenik svim stradalim mještanima.

Prigodom blagoslova kipa bl. Ivana Merza u Bjeljevini – Donjoj Ledenici, brojni nazočni vjernici na ovoj svečanosti, kako preko propovijedi, tako i preko literature koju su si tom prigodom nabavili,  pobliže su se upoznali s likom i djelom bl. Ivana Merza kojega je Papa Ivan Pavao II. prigodom beatifikacije u Banjoj Luci 2003. g. nazvao i predao Crkvi u Hrvata kao "svjedoka Kristova, zaštitnika, suputnika, uzora mladeži i primjer vjernicima svjetovnjacima."

28.04.2008.

 

 

   
 

Bijahu postojani

Tumačenje logotipa susreta hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu

PRVO: Lik goluba, iz sredine logotipa, prikazuje Duha Svetog koji sabire i čini Crkvu, posebno Prvu Crkvu. Život Prve Crkve poslužio je za izbor gesla i središnju misao vodilju SHKM Varaždin 2008. Taj i takav život Prve Crkve dar je Duha Svetoga. On je onaj koji  snažno usmjerava prema visini, prema Očevu kraljevstvu kuda vodi Kristovo stado. On je Vođa na putu, on je Branitelj,  Savjetnik, Tješitelj i snaga na putu nekad, danas i uvijeke.

DRUGO: Profil grada Varaždina s njegovim znakovitim crkvenim tornjevima. Povijest vjere u hrvatskom narodu duga je i čvrsta. To je povijest one vjere koju su započeli prenositi apostoli vođeni Duhom Svetim. Ta je vjera postojana u Hrvata, kao što je bila postojana i u Prvoj Crkvi. Ovi tornjevi su simbol i znak te vjere i njezine postojanosti, sazdani tom istom vjerom. Njihova usmjerenost prema nebu, prema Kraljevstvu, kao da je povučena snagom Duha Svetoga, te su također snažni smjerokazi prema Svevišnjem.

TREĆE: Skupina ljudi u prvom planu. To smo mi, današnja Crkva. Iza nas je vrijeme i svjedočanstvo Prve Crkve, iza nas je slavno vrijeme iz kojeg potječu varaždinski tornjevi,  sada nastupamo mi. Sada ili nikada!

Kroz ovih pet likova prikazano je sve ono što je sačinjavalo Prvu Crkvu. Oni idu naprijed, ali sa sobom nose Euharistiju – lomljenje kruha (kalež i hostija), molitvu (sklopljene ruke), zajedništvo (zagrljeni likovi) i Bibliju - nauk apostolski (otvorena knjiga).

Tornjevi su baština koju je ovo petero (mladih) u prvom planu primilo od svojih pradjedova, to žive danas gradeći i odlučujući za budućnost. Štoviše, tornjevi su im zalog nade, jer vjera nije nešto nestalno, nešto nesigurno, ona je duboko ukorijenjena u povijesti našega naroda. Svakome od nas vjeru su sačuvali i prenijeli naši pređi – zato i imamo po jedan toranj za svaki lik. Oni su znakovi postojanosti i poziv na postojanost.

BOJE: Lik Duha Svetoga obojan je crvenom bojom, bojom ljubavi, bojom mučeništva, drugim riječima bojom Prve Crkve. Tornjevi crkava su bijele boje, likovi su plavi čime dobivamo hrvatske nacionalne boje. Logotip je zaokružen crveno bijelim poljima koja se nalaze u grbu grada Varaždina.

Preuzeto: http://mladi-vz.com/naslovna.htm

27.04.2008.

 

 

   
 

Zašto susret mladih katolika?

Očekuje se oko 20.000 mladih na petom susretu hrvatske katoličke mladeži

Peti po redu susret hrvatske katoličke mladeži, koji će se ovaj vikend održati u Varaždinu, okupit će oko 20.000 mladih, brojne svećenike, vjeroučitelje, i biskupe Crkve u Hrvata.

Prvi dolasci mladih gostiju iz Hrvatske i inozemstva očekuju se u subotu u ranim popodnevnim satima. Na dolasku autobuse će usmjeravati animatori i prometna policija, a biti će istaknuti i uočljivi putokazi. Mladi će se na varaždinskom stadionu "Sloboda" okupljati već nakon dolaska, a kao znak po kojem će moći ući biti će kape koje su posebno za ovu prigodu izrađene. Ako netko ne bude imao kapu, a bude želio svakako ući na stadion, moći će prije ulaska kupiti bijelu majicu sa logotipom susreta.

Prvi dio programa u subotu započinje u 15.30 pjesmama i svjedočanstvima. U 17.30 sati započet će neposredna priprema za misno slavlje kroz pjesmu i meditaciju koju će predvoditi Zbor mladih Varaždinske biskupije. Slijedi sveta misa koju predslavi kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, a propovijeda mons. Ante Ivas, biskup šibenski.

Svi mladi će biti smješteni po župama varaždinske biskupije koje će im ponuditi i hranu i piće. U nedjelju će mladi, upravo u župama koje su ih ugostile, imati upoznavanje i predstavljanje.
Zašto ovakvi susreti?

Da se mladi ponovno prisjete vrednota Prve Crkve koja je "bila postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama", da zajedno s mladima iz čitave Hrvatske i šire na samom Susretu u Varaždinu za te vrednote mole, jedni druge ohrabre i Gospodina slave. Da se ožive skupine mladih u župnim zajednicama. Da se pruži svjedočanstvo vjere. Da se međusobno potakne na postojanost u istima.

Ovaj će susret imati svoj specifičan znak prepoznavanja, nešto vidljivo što će podsjećati na misao vodilju i geslo Susreta "Bijahu postojani" (Dj 2,42). To je stolac "postojanosti", stolac čije četiri noge na sebi nose napisane četiri postojanosti Prve Crkve: nauk apostolski, zajedništvo, lomljenje kruha i molitva.

Svaki će biskupijski povjerenik za mlade stolac koji je sastavljen tijekom priprema u njegovoj biskupiji donijeti sa sobom u Varaždin i na njemu će sjediti tijekom svete mise.

26.04.2008.

 

 

   
 

Izloženo tijelo sv. Pija

Tisuće vjernika žele vidjeti dragog sveca u novom prostoru

Nakon tromjesečnog istraživanja i povodom 40 obljetnice svečeva preminuća i 90. obljetnice pojavljivanja nadnaravnih rana ekshumirani posmrtni ostaci svetoga Pija iz Pietrelcine ponovno su izloženi pučkoj pobožnosti. Ekshumacija i identifikacija su s medicinskoga i znanstvenog gledišta zahtijevan čin i uobičajena je praksa u povijesti Crkve. Nije dakle u pitanju znatiželja nego osiguravanje relikvija.

Nakon nekoliko mjeseci istraživanja i uređenja, tijelo je postavljeno u novi stakleni odar tako da vjernici imaju lakši pristup do njega i da ga mogu bolje vidjeti.

Sveti je Pio bio znak Božje prisutnosti, upućivao je na otajstvo obraćenja i praštanja, a opominjao je sve ljude kako je u "onom slomljenom čovjeku" bila slika, odnosno "objava raspete ljubavi".

Svečanu misu u bazilici Sv. Marije od milosti predvodio je pročelnik Kongregacije za kauze svetih kardinal Jose Saraiva Martins. Prisutnost tijela ovoga franjevca poziva nas da se, dok promatramo njegove posmrtne ostatke, prisjetimo svega dobra koje je on po tome tijelu učinio među nama, rekao je u homiliji kardinal Martins. Relikvije onih koji snivaju u Gospodinu, a napose svetaca, pozivaju nas da upravimo svoj pogled prema budućnosti, da obnovimo svoju vjeru u uskrsnuće tijela. Sveti je Pio bio otac plodan dušama, ispisao je originalnu stranicu okupivši oko sebe mnoštvo kao članove svoje molitvene skupine, rekao je pročelnik Kongregacije za kauze svetih.

25.04.2008.

 

 

   
 

Nevjerojatni nogomet

Nogometna utakmica dviju neobičnih reprezentacija povod za snimanje filma

Nije ništa neobično da se tipični muški sport, ili igra, sve više dopada i ženama. Riječ je dakako o nogometu. Neobično postaje tek kada se isti taj sport prakticira u suknjama, jer znademo koliko su slobodne noge važne za igranje loptom. Dodatno otežavajuća okolnost je i u tome što su igračice odjevene "od glave do pete".

Na ovogodišnjem Berlinalu prikazan je film "Football under Cover". Riječ je o filmu u kojemu je prikazana nogometna utakmica ženskih državnih sastava Njemačke i Irana. Njemice u crvenoj, a Iranke u bijeloj opremi. Gotovo da se nijedan dio tijela ne vidi. Nogometašice nose duge hlače i majice, a na glavi nešto kao kapu. Za Iranke je to prvi službeni meč na jednom stadionu.

Film je osovojio i neke nagrade te je privukao golemo zanimanje publike. Ideja za meč ali i za film potekla je od Marlene Asman koja igra lijevo krilo u njemačkom timu i Ajata Najafija režisera iz Irana. Njih dvoje su se upoznali na Berlinalu 2005. godine, kada su publici predstavili svoje kratkometražne filmove o nogometu. "Nismo imali namjeru snimati politički film, nego napraviti portret žena iz dvaju gradova koje imaju isti hobi – nogomet. Nismo bili zainteresirani za političke teme, ali su došle same po sebi."

Film, bez puno uljepšavanja prikazuje realne probleme ženskog nogometa, a s time i probleme žene općenito, ali ne zaobilazi niti teške političke odnose. Problemi sa vizama, potraga za sponzorima, privikavanje na novu sportsku opremu, sve se to može vidjeti na filmu.

"Zatvarač moram povući do brade, a moju košarkašku kapu navući na lice, kako me nitko ne bi prepoznao da sam žena. Kada bi to doznali pozvali bi stražare i mogli bi me strpati u zatvor."

Ajat Najafi kaže: "Bilo je zaista teško. Kao režiser želiš imati kontrolu nad filmom, ali to u ovom slučaju nije bilo moguće. Od početka do kraja sam se borio za ovu utakmicu. Kada je na kraju uspjelo, nisam smio biti u publici. Osjećao sam se kao dijete kome su dali igračku ali ne i mogućnost da se s njom igra."

24.04.2008.

 

 

   
 

Kršćani i muslimani

Kršćanstvo i islam su različiti, a ponekad i suprotstavljeni. Kako živjeti zajedno?

Dana 20. ožujka, različite su tiskovne agencije iz Rijada prenijele sljedeću vijest: "Ako papa ne prizna lik proroka Muhameda, u Saudijskoj Arabiji neće moći biti izgrađena niti jedna crkva". Ovdje valja razjasniti jedan nesporazum. Rečeno je: “Budući da naša vjera (misli se na islam) priznaje kršćansku vjeru, kao i osobe Isusa, Mojsija i drugih proroka, …”. Što bi to uopće trebalo značiti? Ako to podrazumijeva “priznavanje istinitosti kršćanske vjere onako kako se ona sama definira”, tada islam više ne bi bio to što jest. Kako bilo koji muslimanski vjernik može priznati Trojstvo, Utjelovljenje, Otkupljenje te cjelokupnu kršćansku dogmu, kada ih Kuran jasno niječe?

Niječe Trojstvo. Mesija Isus, sin Marijin, tek je Božji glasnik: Njegova Riječ što ju je stavio u Mariju po Svome Duhu. Niječe Kristovo božanstvo. Ukratko, Kuran i muslimani niječu suštinske dogme kršćanstva. I na to imaju potpuno pravo!

Što se, pak, tiče ostalih velikih proroka Biblije (Izaija, Jeremija, Zaharija, itd.), oni se u Kuranu niti u  Suni uopće niti ne spominju.

Mogu li papa i kršćani priznati Muhameda kao proroka?

Tu je još i pitanje dosljednosti i neproturječnosti, osim samih dogmatskih pitanja, koje priječi papi, baš kao i svakome običnome vjerniku, priznati kako je Muhameda Bog poslao čitavome svijetu (a ne samo Arapima) kako bi propovijedao božansku Poruku stavljenu u srce Adama (koji je, prema Kuranu, također bio musliman) te je s njime u punini objavio.

Musliman može osjećati nepravdu, razmišljajući ovako: “Mi priznajemo Isusa kao Božjega proroka - zašto onda vi ne možete priznati Muhameda u istome svojstvu?”

No, ovdje nije posrijedi puka razmjena usluga: riječ je o vlastitoj vjeri. Ja, kao kršćanin, ne mogu od  muslimana tražiti da prizna Kristovo božanstvo, u zamjenu za priznavanje Muhamedova proroštva. Kada bi neki musliman čak i bio spreman na to, morao bi se krstiti i postati kršćaninom.

Jednako tako, kada bi kršćanin priznao Muhameda za proroka, valjalo bi ga tada priznati muslimanom. Zbog čega? Jer se muslimanom smatra svatko tko ispovijeda sljedeću dvojaku ispovijest vjere: “Vjerujem kako Boga nema izvan Boga i kako je Muhamed Božji glasnik”. Prvi dio ispovijesti ispovijedamo svakodnevno; ako bismo dodali i ovaj drugi, to znači da bismo postali  muslimani.

Je li moguće biti i musliman i kršćanin?

Veoma bih volio kada bi to bilo moguće. Ali nije. Jer, oko nekih se točaka ove dvije vjere ne samo razlikuju, već su oprečne. To po sebi nije nikakvo zlo. Kako veli Muhamed poganima u Kuranu: “Imate svoju vjeru, a ja imam svoju!”. Važno je poštovanje što ga iskazujemo jedni drugima. Još i više od poštovanja: naklonost i ljubav.

Dragi muslimanski brate, Bog te ljubi kao što ljubi svako svoje ljudsko stvorenje. Budi vjeran svojoj vjeri, i potiči me biti vjeran mojoj. I ja sam dužan biti vjeran svojoj vjeri, a tebe poticati da budeš vjeran svojoj. Istinska tolerancija sastoji se u prihvaćanju drugoga onakvim kakav jest, a ne kakvim bih ja želio da bude! Ti ne možeš priznati Kristovo božanstvo (što je ključna dogma kršćanst-va), kao što ja ne mogu priznati Muhamedovo proroštvo (što je ključna dogma islama).

No, ja mogu pokušati shvatiti zbog čega je tebi tako važno što je Muhamed Božji prorok i poštovati njegov lik. Ti, pak, možeš pokušati shvatiti zašto je meni ključno to što je Krist “Sin Božji”, i isto tako poštivati njegovu osobu. Tada ćemo moći živjeti zajedno kao prijatelji; štoviše, kao braća, prihvativši kako smo različiti i radujući se toj različitosti.

Samir Khalil Samir, DI

23.04.2008.

 

 

   
 

Katolički odgoj mora biti katolički

Svaki pojedini vid školskoga života mora odražavati život vjere Crkve

Obraćanje Pape Benedikta XVI ravnateljima katoličkih koledža jučer poslijepodne bilo je sjajno. Papa se nadovezao na čitav naraštaj napora Vatikana u poticanju obnove katoličkoga identiteta u katoličkome obrazovanju. Još i više od toga, iznio je viđenje i putokaz te obnove, koja je u konačnici povezana s opstankom Zapada.

Papin bismo govor mogli sažeti ovako: katoličke škole moraju biti nepopustljive u svome predanju katoličkome nauku u svemu što čine, od razreda do spavaonica. Akademska sloboda jedne katoličke škole treba biti upućena te obilježena katoličkom vjerom i naukom Crkve. Posao je svih katoličkih ustanova spasenje duša: "Stoga je prigoda promisliti što je to svojstveno našim katoličkim ustanovama. Na koji način pridonose dobrobiti društva putem primarna poslanja Crkve, a to je evangelizacija."

Istina nije razmjerna: "'Kriza istine' koja postoji u društvu svoj korijen ima u 'krizi vjere' " te katolički prosvjetni radnici imaju obvezu "među mladima pobuditi želju za činom vjere, potičući ih na predanje životu Crkve što proizlazi iz toga uvjerenja."

Katolički identitet mora biti sveobuhvatan: "Svaki pojedini vid školskoga života mora odražavati život vjere Crkve."

Katoličke škole moraju biti nepokolebljive u svojim uvjerenjima: "Danas smo svjedoci besciljne potrage za novotarijama, pod krinkom ostvarenja slobode. Servira nam se kako su sva iskustva jednako vrijedna... Posebno zabrinjava sužavanje dragocjena i tankoćutna područja spolnoga odgoja na upravljanje 'rizikom', lišena svakog spomena ljepote bračne ljubavi."

Akademska sloboda mora biti povezana s vjerom: "Svako pozivanje na načelo akademske slobode kako bi se opravdali stavovi koji proturječe vjeri i nauku  Crkve ne samo da narušavaju, već i posve izdaju identitet i poslanje sveučilišta."

Učenici trebaju primati vjerodostojni katolički nauk: Škole imaju dužnost "pobrinuti se kako bi učenici bili upućeni u katolički nauk i praksu. To zahtijeva javno svjedočenje Kristova puta izložena u Evanđelju te poduprta od strane naučiteljstva Crkve, koji onda oblikuje sve vidove života ustanove, kako unutar, tako i izvan učionice. Otklon od takva viđenja slabi katolički identitet."

Ovo su samo neki naglasci iz papina govora, koji zaslužuje ozbiljno promišljanje i raščlambu. Četvrtak je bio velik dan za katoličko više školstvo te Papa Benedikt XVI. zaslužuje naše molitve i zahvalnost što nam je osvijetlio put obnove.

Preuzeto: Inside Catholic (www.insidecatholic.com), autor: Patrick Reilly, 19. 04. 2008.

21.04.2008.

 

 

   
 

Sv. Antun u Ciboni

Spektakularni koncert u čast sv. Antunu okupio zvijezde HR-estrade

Športska dvorana "Dražen Petrović" ili Cibona, večeras je odjekivala pjesmom okupljenih hrvatskih pjevača zabavne i duhovne glazbe i brojnih posjetitelja. Povod je dobrotvorni koncert u čast sv. Antunu za izgradnju zvonika u svetištu sv. Antuna u Zagrebu.

U programu su nastupili: Marko Perković Thompson, Tomislav Bralić i Klapa Intrade, Marija Husar, Ivo Gamulin - Gianni, Tereza Kesovija, Adam Končić i Apostoli Mira, Željka Marinović i Čedo Antolić, Klapa Maslina, Kvartet Gubec, Nonet franjevaca konventualaca, Novo svitanje, Tedi Spalato, Đani Stipaničev, Radojka Šverko i Dražen Žanko.

Gradnja zavjetnog svetišta hrvatskoga naroda u čast sv. Antunu Padovanskom započela je 1932. godine. Crkvu je 1934. godine blagoslovio zagrebački nadbiskup Antun Bauer, a današnji blaženik kardinal Alojzije Stepinac posvetio je oltar u koji su položene relikvije sv. Antuna Padovanskoga. Arhitekt prof. Juraj Denzler je projektirao crkvu, a unutrašnjost su uredili arhitekti Vladimir Potočnik i Bernardo Bernardi.

Projekt, vezan uz zavjet hrvatskoga naroda sv. Antunu Padovanskom, do danas arhitektonski nije dovršen te je u tu svrhu pokrenuto niz akcija, od kojih je jedna i večerašnji koncert.

Zbog financijskih poteškoća u početku gradnje do potpunog završetka projekta ostali su neizvedeni zvonik i likovno ostvarenje u unutrašnjosti crkve. Stoga, se u povodu proslave 75. obljetnice od izgradnje i posvete crkve, sljedeće godine želi dovršiti to monumentalno kulturno zdanje.

Svi koji nisu večeras nazočili ovom lijepom spektaklu, a žele svoj prilog darovati u svrhu dovršetka izgradnje Antunovog svetišta na Svetom Duhu u Zagrebu, mogu nazvati donacijski telefon 060 888 080 od ponedjeljka. Cijena poziva je 3,66 kn (fiksni pozivi, PDV uključen), odnosno 4,47 kn (mobilni pozivi, PDV uključen).

Photo: Ivica Beljan

17.04.2008.

 

 

   
 

Tajči započinje proljetnu turneju

Na turneji će održati ukupno 15 koncerata i obići 5 američkih saveznih država

U petak 2. svibnja 2008. započinje Tajčina nova jednomjesečna turneja u kojoj će održati ukupno 15 koncerata i obići 5 američkih saveznih država: Ohio, Kentucky, Illinois, Wisconsin, Indiana.

Turneja počinje velikim koncertnim događajem u katedrali sv. Petra u okovima u gradu Cincinnati, država Ohio. Na koncert, koji se održava pod geslom “Vjerujem u snagu molitve” nastupit će sa zborom sv. Josip koji izvodi gospel.

Na koncertima će se moći čuti mnoge Tajčine autorske pjesme duhovne tematike na engleskom, ali i hrvatskom jeziku. Koncerti će biti uglavnom u župnim crkvama, a atmosferu i mnoge zanimljive događaje koji obično prate takve turneje opisuje sama Tajči u svojem internetskom dnevniku (blogu) (http://idobelieve.com/diary_current.shtml) na engleskom i hrvatskom.

Majčin dan, koji se ove godine slavi u nedjelju 11. svibnja 2008., Tajči će proslaviti koncertom u župi sv. Izidora u Bloomingdaleu, država Illinois.

Turneja završava u nedjelju 25. svibnja 2008. koncertom na američkom Nacionalnom susretu o Međugorju koji će se održati na sveučilištu Notre Dame u gradu South Bend, država Indiana. Ondje će Tajči imati priliku i govoriti o svojem iskustvu vjere i povezanosti s Međugorjem.

Vijesti o Tajičinim koncertima mogu se pratiti na Internet stranicama http://idobelieve.com i http://tajci.net

fra Ivan Penava

17.04.2008.

 

 

   
 

Wellness-samostan

Redovnice dominikanke nude svojim posjetiteljima mogućnost pomlađi-vanja i ljepote

Od nedavno i jedan njemački samostan pruža wellnes usluge. Prije četiri godine su redovnice dominikanke svoj samostan u njemačkom gradu Koblenzu preuredile u Wellnes centar. Tako je samostan Arenberg postao mjesto u kojem se svatko može doći odmoriti, opustiti i smiriti. Sa svojim veličanstvenim prostorom koji uključuje ljetnu terasu, kapelu, saunu, vrt ljekovitog bilja, bazene, fitnes centar, biblioteku i samostanski park samostan Arenberg pruža mogućnosti kako bi čovjek ovdje pronašao svoj mir i odmorio se od svakodnevnog stresa.

Redovnice dominikanke, od koji se neke brinu za goste, naglašavaju da sve ove mogućnosti nisu ovdje samo da bi se postigla vanjska ljepota, mladolikost i svježa. Radi se puno više o unutarnjoj ljepoti, o okrepi, susretu i ozdravljenju. Gosti imaju priliku svakodnevno sudjelovati na svetoj misi i razgovarati s redovnicama, no samostanska vrata su otvorena za sve bez obzira na vjersku i religijsku pripadnost. Svakom se omogućuje da ostvari svoju potrebu za tišinom i mirom.

Nedavno je na jednoj njemačkoj televizijskoj stanici prikazan i kratki film o redovnicama u samosta-nu Arenberg (film pogledajte ovdje), a više o mogućnostima koje se tamo pružaju može se čitati na Internet stranici http://www.kloster-arenberg.de

fra Ivan Penava

16.04.2008.

 

 

   
 

Premješten grob sv. Antuna

Zbog restauracije grobnice i kapelice tijelo sv. Antuna privremeno premješteno

Od 13. travnja 2008. i slijedećih 18 mjeseci tijelo sv. Antuna će biti u mramornoj grobnici kapelice sv. Jakova, sa suprotne strane bazilike u odnosu na dosadašnje mjesto. Zbog restauracije kapelice i grobnice sv. Antuna tijelo sv. Antuna će nakon sedam stoljeća biti izvan svoga stalnog prebivališta.

U nazočnosti papinskog delegata za baziliku Sv. Antuna, nadbiskupa Francesco Gioia, rektora svetišta o. Enzo Poiana OFMConv., redovnika franjevaca konventualaca, te u pratnji brojnih vjernika, tijelo Sveca je kraće vrijeme stavljeno na pozdrav i štovanje uz prigodni molitveno-liturgijski program. Novi sarkofag u koji je položeno tijelo sv. Antuna isklesan je od finoga mramora s ornamentima i detaljima koji se nalaze u bazilici.

Brojni hodočasnici, navikli u bazliku sv. Antuna ulaziti sa lijeve strane, i dalje će nesmetano moći posjećivati grob Sveca, ali sa desne strane, gdje je sada njegovo tijelo smješteno.

Štovatelji sv. Antuna i čitatelji Veritasa već će tijekom svoga slijedećeg hodočašća 26. travnja moći posjetiti novi grob Sveca cijeloga svijeta.

15.04.2008.

 

 

   
 

Američki predsjednik dao intervju katoličkoj televizijskoj postaji EWTN

Bush dočekuje papu kao nijednog gosta do sada

Donosimo dio razgovora koji u cijelosti možete pročitati ovdje: http://www.zenit.org/article-22281?l=english

- Gospodine predsjedniče, papa Benedikt XVI. će biti prvi poglavar kojega ćete dočekati na odmah na asfaltu zrakoplovne baze. Zašto ste se odlučili za takav doček?

- Zato što je on zaista važna osoba iz mnogo razloga. Prvi, on govori u ime milijuna ljudi, drugo, ne dolazi kao političar, dolazi kao čovjek vjere. I konačno, u životu postoji dobro i zlo, kao i moralni relativizam koji dovodi u opasnost potkopavanja mogućnosti da ostvarimo vjernije i slobodnije društvo, što smatram našim zajedničkim stajalištima i ciljevima.

- Gospodine predsjedniče, posljednje pitanje: Nedavno ste izjavili da ste gledajući u oči Vladimira Putina vidjeli njegovu dušu. Što vidite u očima Benedikta XVI.-tog?

- Boga.

14.04.2008.

 

 

   
 

Egzorcist na televiziji

Svjedočanstvo kako se izvodi egzorcizam i kako se vraga ne treba plašiti

Kako se izvodi egzorcizam? Je li moguće ne bojati se đavla? Egzorcist rimske biskupije Gabriele Amorth odgovara na ova pitanja putem interneta i na televiziji. Prvo pitanje na koje je otac Amorth pokušao dati odgovor bilo je: postoji li đavao? Ovaj svećenik kongregacije sv. Pavla djeluje kao egzorcist već preko dvadeset godina. "Odgovaram riječima pape Ivana Pavla II., kojemu sam jednom prigodom postavio ovakvo pitanje: 'Svetosti, susrećem mnoge biskupe koji ne vjeruju u đavla'. Papa mi je odgovorio: 'Tko ne vjeruje u đavla, ne vjeruje niti u Evanđelje' – svjedoči Amorth i nastavlja: Đavao je anđeo, i zbog toga, čisti duh kojega je Bog stvorio dobrog, ali koji se promijenio jer se usprotivio Bogu. Zbog toga, on je zadržao sve što dobri duh ima: veliku inteligenciju, puno veću od naše."

No, Amorth svjedoči kako je s Isusom moguće nadvladati đavla i tumači kako izvodi egzorcizam: "Egzorcist mora djelovati u ime Isusovo, snagom koju mu daje Isus. Egorcizme izvodim u jednoj rimskoj crkvi. Nakon jutarnje svete mise crkva ostaje cijeli dan zatvorena. Obično dođe još sedam do deset osoba koje mi pomažu. Opsjednute osobe moramo čvrsto držati, koji puta i vezati."

Svećenik dalje svjedoči kako je jedna od najtežih stvari postavljanje dijagnoze, odnosno razlikovanje opsjednuća od psihičkog poremećaja osobe. "Obično, kada neka osoba osjeti neke unutarnje probleme, prva stvar je da se takva osoba mora poslati na liječničke preglede – psihijatru. Često takve osobe, kojima liječnik ili psihijatar ne uspije pomoći, odlaze raznim vračevima, od kojih na zlo koje imaju pridodaju još teže i opasnije zlo. Nakon svega toga se događa da im netko sugerira da se obrate egzorcistu."

Osoba koju sotona najviše mrzi i čije ime ne podnosi jest ime Blažene Djevice Marije. "Jednom prigodom – svjedoči dalje Amorth – jedan moj kolega egzorcist, upitao je sotonu u jednoj opsjednutoj osobi, što je to što ga najviše smeta u Bl. Djevici? Odgovorio je da je to njezina čistoća i njezina poslušnost."

Svećenik Amorth ide korak dalje i tumači da je i Marija također imala kušnje i napasti đavla, ali je uvijek uspjela pobijediti.

Tjedne miniserije egzorcista Amortha prenose se na osam jezika na raznim katoličkim kanalima, a moguće ih je vidjeti i na internetu:

http://www.h2onews.org/_page_search.php?testo=amorth

12.04.2008.

 

 

   
 

Riječki pravednik među narodima

Giovanni Palatucci - čovjek koji je spasio pet tisuća Židova

Ovih dana objavljena je knjiga o životu Giovanni Palatuccia, hrabroga talijanskoga policijskog službenika, koji je spasio oko pet tisuća Židova tijekom Drugoga svjetskog rata. Primjer je to prave svetosti za koju je 2002. godine otvorena beatifikacija.

Uobičajeno je herojstvo u određenom trenutku, ali u slučaju Palatuccia, taj je čin trajao oko sedam godina. Giovanni Palatucci je rođen 1909. u katoličkoj obitelji. Završio je pravo na fakultetu u Torinu 1932. godine i postao policijski službenik. Kada je počeo Drugi svjetski rat, Palatucci je radio u Rijeci kao šef ureda za strance, a ubrzo je postavljen za šefa policije. Italija je pod pritiskom Nacističke Njemačke  donijela  brojne antisemitske  zakone – uključujući tjeranje židovske  populacije u  internaciju  u brojne  kampove po cijeloj Italiji. Giovanni  Palatucci  odlučio  je   pomagati  riječkim Židovima  “službeno” ih deportirajući  u internističke  kampove u  blizini  Rima, gdje je imao članove  obitelji  koji  su im garantirali  sigurnost. Jedan od njih bio je i njegov stric Giuseppe Maria Palatucci, biskup u Južnoj Italiji. Palatucci je uništavao dokumente i izdavao krvivotvorene, lažne osobne  isprave i vize, sve dok ga Gestapo nije otkrio. Tada je deportiran u logor Dachau, gdje je bio tučen i brutalno  ubijen 10. veljače 1945. u 36. godini života.

Amos Luzzato, predsjednik Unije Židovskih zajednica Italije, citirao je Palatuccijeve riječi: “Postoje dvije vrste herojstva, jedna koja proizlazi iz neočekivane potrebe ili impulsa, i druga -  Palatuccijeva: dnevno herojstvo koje se ponavlja i potvrđuje svakodnevno."

Za Giovannija Palatuccja je vrijedilo dati svoj život ako spasi samo jednog jedinog čovjeka. Spašeni Židovi i Izrael nisu to zaboravili, te su nazvali jednu ulicu blizu Tel-Aviva njegovim imenom, te podigli mnoštvo spomenika njemu u čast.

09.04.2008.

 

 

   
 

Podlo kinesko proganjanje kršćana

Demonstranti opet pokušali ugasiti olimpijski plamen

Kineski mediji jučer su osudili nove pokušaje demonstranata da spriječe prolazak olimpijske baklje kroz London. Iste su nazvali "podlim zločincima".

Iako se općenito izvještava da su protesti usmjereni na kinesku vlast zbog odnosa prema Tibetu, malo se govori o njezinu diskriminirajućem stavu prema vjernicima u Kini. Bilo bi lijepo vidjeti toliku masu demonstranata kako protestiraju i zbog okrutnog proganjanja kršćana u Kini.

Sjetimo se pokojnoga katoličkog biskupa John Han Dingxianga kako provokativno drži križ iznad rešetkama ograđenog balkona stana u kojemu je bio zatvoren od strane vlasti koja je sada domaćin Olimpijskim igrama.

John Han proveo je nekoliko godina na prisilnom radu prije nego je zaređen za svećenika 1986., a za biskupa tri godine kasnije. Bio je zatvaran 11 puta i proveo oko 35 godina u zatvorima, radnim logorima i kućnom pritvoru.

Prošle godine, kada je umirao, vlast je saznala i inzistirala da nitko iz Crkve ne smije biti uz njega na samrti. U najvećoj tajnosti, kremirali su ga nekoliko sati nakon smrti i tijekom noći odnijeli njegove ostatke na javno groblje. Na nadgrobnoj ploči su izostavili “biskup”.

Vatikan je trenutno u velikim pregovorima sa Pekingom. Nadamo se da će osigurati priznanje “neslužbene” Kineske Katoličke Crkve, koja je odana Rimu.

08.04.2008.

 

 

   
 

Uzor za katoličku Europu

Uoči papina posjeta SAD-u analiziraju se unutarcrkveni odnosi u toj državi

Kada, polovicom travnja, Benedikt XVI. sleti u vojnu zrakoplovnu luku  Andrews Air Force Base u Washingtonu, SAD će stati na čelo zemalja koje su pape najčešće posjećivali.

Josip Ratzinger zadržat će se ondje sedam dana, u dvije etape: prvoj u Washingtonu – gdje će se 16. travnja susresti s Georgeom W. Bushom u Bijeloj kući  - te drugoj u New Yorku. Od najavljenih ukupno 11 govora, s najviše se nestrpljenja očekuju onaj što će ga 17. travnja održati u Washingtonu predstavnicima židovstva, islama i drugih religija te onaj od 18. travnja u New Yorku, pred generalnom skupštinom Ujedinjenih Naroda.

Očekuje se kako će s govornice UN-a papa svijetu ponuditi "abecedu" mira, utemeljenu na naravnome zakonu, na nepovredivim pravima, upisanima u savjest svakog čovjeka, ali također zapisanima i u "Općoj deklaraciji", koje se upravo ove godine obilježava šezdeseta obljetnica.

Primivši, 29. veljače, novu ambasadoricu SAD pri Svetoj Stolici, Benedikt XVI. rekao je kako su SAD uzor kojega svi trebaju nasljedovati, kao zemlja koja je rođena i utemeljena "na bjelodanoj istini kako je Stvoritelj svako ljudsko biće obdario neotuđivim pravima", među kojima je prva sloboda. Tom su se papinom izjavom SAD, na neki način, "vratile u milost" vatikanskih vlasti, budući da su sve do unatrag nekoliko desetljeća smatrane utvrdom kalvinističkoga kapitalizma, konzumizma, društvenoga darvinizma, električne stolice; zemljom koja je "brza na okidaču" u najrazličitijim dijelovima svijeta.

Tu promjenu stava prema SAD u pozitivnome smjeru, prate, međutim, sve pesimističnije ocjene Europe.

S govornice UN-a, Benedikt XVI. će se obratiti cijelome svijetu, u kojemu katolici tvore manje od šestine populacije. Čak niti u SAD nisu u većini.

Međutim, SAD predstavljaju avangardu modernizma te istovremeno najreligijozniju naciju svijeta. Uzor su odijeljenosti Crkve od države, a opet zemlja sa snažno istaknutom važnošću  religija u javnome životu.

U čitavoj je 2007. godini “New York Times” Benedikta XVI. svega dva puta stavio na naslovnicu, u usporedbi s 25 naslovnica Ivana Pavla II u trećoj godini njegova pontifikata. No, svojim će predstojećim posjetom papa Ratzinger zacijelo steći prednost. On SAD doživljava kao zemlju u kojoj "žetva" uvelike obećava. Primjerice, biskupija Denver je nakon Dana mladih iz 1993. zabilježila 2000 novih obraćenika te povećanje od 8% u pribivanju svetim Misama. Umorna bi katolička Europa iz svega toga mogla ponešto i naučiti.

07.04.2008.

 

 

   
 

Sjećanja na papu

Treća obljetnica smrti sluge Božjega Ivana Pavla II.

Karol Jozef Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. godine u Wadowicama, u blizini Krakowa. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia. Imao je brata Edmunda. Sestra, koja je rođena 1914. godine, umrla je brzo nakon poroda. Majka Emilia Wojtyla umrla je 1929. godine kada je Karol imao samo devet godina. Njegov brat Edmund koji je postao liječnik umire 1932. godine zaražen virusom šarlaha, a njegov otac zemaljski život okončava 1941. godine. Tako već u svojoj 21-oj godini Karol Wojtyla ostaje bez članova svoje najuže obitelji. Svećenički poziv osjetio je za vrijeme rata i svakodnevne životne opasnosti, jer tako je tada bilo. Za svećenika je zaređen 1. studenog 1946. godine u Krakowu. U studenom 1946. godine Karol Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje ostaje sve do 1948. godine kada postiže doktorat iz teologije s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Te iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu kao kapelan. Nedugo zatim postaje profesorom na Krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu. U 38-oj godini života, 4. srpnja 1958. godine, Wojtylu u Krakowu za biskupa redi tadašnji krakowski nadbiskup Eugeniusz Baziak. Dana 30. prosinca 1963. godine papa Pavao VI. imenuje Karola Wojtylu za krakowskog nadbiskupa. Pavao VI. imenuje ga kardinalom 26. lipnja 1967. godine.

Nakon smrti Pape Pavla VI. 6. kolovoza 1978. godine za novoga papu je izabran kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji je na papinskoj službi ostao samo 33 dana. Dana 14. listopada 1978. godine pristupilo izboru novoga pape.  Tako je na mjesto 264. pape izabran Karol Woytila, koji je sebi uzeo ime Ivan Pavao II. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.

Na dan početka ukazanja u Fatimi 13. svibnja, na Trgu sv. Petra, 1981. godine na Papu je izvršio atentat Mehmet Ali Agca. Operacija teško ranjenog Pape trajala je 6 sati u klinici Gemelli, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.

Pontifikat ovoga pape je treći najduži u povijesti papinstva. U bogatoj službi Ivan Pavao II. je sakupio sve same rekorde. Papa putnik, kako ga često oslovljavaju novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. godine u Srednju Ameriku i Meksiko. Već drugo Papino putovanje bila je posjeta rodnoj Poljskoj u kojoj se u to doba budi pokret «Solidarnost» kao prvi znak urušavanja komunizma u Istočnoj Europi. Treći posjet Hrvatskoj od 5. - 9. lipnja 2003. godine bilo je njegovo jubilarno stoto putovanje.

Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. Od mnogobrojnih Papinih susreta na poseban se način izdvaja onaj iz Asiza u listopadu 1986. godine. Papa je u Asiz pozvao predstavnike kršćanskih Crkava i poglavare velikih svjetskih religija na zajedničku molitvu za mir. Ivan Pavao II. prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov 25-godišnji pontifikat je najduži pontifikat u XX. stoljeću. Obilježen je, između toliko upečatljivih djela, riječi i ideja koje je  učinio i izrekao, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama...

Samo na brojnim audijencijama susreo se sa preko 16 milijuna vjernika. Procjenjuje se također da je na svim njegovim pastoralnim putovanjima, kojih je bilo preko 100, susreo preko 300 milijuna vjernika.

Napisao brojne enciklike i druge dokumente. Tri puta je boravio u Hrvatskoj. Među brojnim svecima i blaženicima su i naši bl. kardinal Alojzije Stepinac, bl. Marija Propetoga Petković, a u Banjaluci je proglasio blaženim Ivana Merza.

Podsjetimo se također da je papa Ivan Pavao II. kanonizirao tijekom svog pontifikata dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.

Također, upravo je papa Ivan Pavao II. proglasio svetim i Maksimilijana Kolbea, utemeljitelja Vojske Bezgrešne.

Evo, to je bio naš papa. Papa koji je volio sve ljude, a mi smo Hrvati s posebnim osjećajem, u teškim vremenima koja smo prolazili, uvijek osjetili njegovu blizinu i naklonost.

Na današnji dan će vjernici diljem cijeloga svijeta u znak sjećanja paliti svijeće i prikazivati molitve za što bržu beatifikaciju Ivana Pavla II.

02.04.2008.

 

 

   
 

Dan lakovjernih

Jeste li znali da prvog travnja svinje mogu letjeti?

Blagdan ljudske lakovjernosti i naivnosti obilježava se po cijelome svijetu na prvi dan  mjeseca travnja. Zašto? Povijest "Prvog aprila" nije sasvim jasna. No, jasno je da se na taj dan mnogi daju prevariti, ili dopustiti barem taj jedan dan u godini malo šale na vlastiti račun.

Možda nas taj dan podsjeća na prvi dan proljeća na koji se nekad davno, prema starom kalendaru, slavila Nova godina.

Godine 1562., za vladavine Karla IX., prihvaćen je gregorijanski kalendar, prema kojem se proslava Nove godine premjestila na dan 1. siječnja. Oni koji još dugo nisu znali za tu povijesnu promjenu, ili su više godina odbijali prihvatiti novi gregorijanski kalendar i dalje su Novu godinu slavili na današnji dan. Svi koji su ostali na proslavi Nove godine 1. travnja postali su predmet izrugivanja. Nastala je tako tradicija izmišljanja nevjerojatnih i neistinitih, ali bezazlenih priča. S vremenom je ovo postao "narodni običaj".

Ovo je tek jedno od objašnjenja kako, kada i zašto se odjedanput pojavila ova golema pomama pošalica i malih laži, na raznim mjestima u svijetu. Postoje i druge teorije koje objašnjavaju nastanak ove zabave.

Svi smo barem kao djeca sudjelovali u ovakvim dosjetkama i smicalicama. Npr. pomicanje kazaljki na satu unaprijed, namještanje lažnog poziva, i sl. Tu su i one verbalne, poput: "Odvezala vam se uzica na obući".

Svaka od tih šala mora biti zanimljiva obadvjema stranama i završava obvezno usklikom: Aprililili!
Ako će vam danas netko ponuditi neku dobru šalu na vaš račun, nemojte se naljutiti. Prihvatite to i uzvratite vješto na isti način.

01.04.2008.



© 1999-2014 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s