Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova
Bazilika sv. Antuna - Padova

 


NOVOSTI
   
 

Gospodin koji ljubi

Uz Svetkovinu Presvetoga Srca Isusova

Odrastao sam uz radio. Jedva sam čekao da počnu dječje emisije – one su me prenosile u drugi svijet. Jedan od mojih omiljenih drugih svjetova bio je Grad igračaka, dok mi je omiljeni lik bilo ‘Janje Janko’. Uvijek bi upadalo u nevolje, ali bi svejedno zadržavalo pristojno ponašanje i poštovanje. Uvijek bi govorilo: “Molim Vas, g. Policajče” i “Molim Vas, g. Gradonačelniče.” Ne znam tko je pisao scenarij, no pisac je svakako dobro poznavao djecu. Shvaćao je kako ih daleko više zanima što netko radi, negoli što netko jest. Ako je netko neprestano mrmljao, zvao se ‘g. Gunđalo’. Ako je znao izvoditi trikove, bio je ‘g. Mađioničar’, a, ako je nešto izrađivao, bio je ‘g. Izumitelj’.

Gospodin ljubav

U kući smo imali sliku Presvetog Srca Isusova. Kad mi je majka objasnila tko je to i što znači plamen oko njegova Srca, sjećam se kako sam pokazao prema slici i rekao: to je ‘g. Ljubav’. Mogao sam tada imati kakvih pet ili šest godina. Bila je to moja prva teološka izjava, kojoj su se svi nasmijali. No, župnik se nije nasmijao, već je rekao kako sam u pravu te upitao moje roditelje tko me naučio kako je Isus ‘g. Ljubav’. Oni su bili posve zatečeni i odgovorili kako nemaju pojma. “Gdje si čuo da je Isus g. Ljubav?”, upitao me o. Wilkin. “Tko ti je rekao da ga tako zoveš?” Gledao sam u pod i šutio. Bila je to moja tajna i nisam ga želio razočarati, rekavši kako sam o tome čuo u Gradu igračaka, od ‘Janjeta Janka’, a pogotovu nisam želio da mi se svi ponovno smiju.

Puno godina kasnije, kada sam stao proučavati Sveto pismo, rečeno mi je kako su Židovi, za razliku od Grka, bili egzistencijalisti. Baš poput djece, nije ih toliko zanimalo što netko jest, već što radi. Bog ne samo da je ljubav, već ljubi, neprestano ljubi, što znači da je ‘Janje Janko’ čitavo vrijeme bilo u pravu, a zajedno s njime i ja. Presveto je Srce Isusovo ‘g. Ljubav’ i upravo se zato pobožnost prema Njemu razvila prvenstveno u vrijeme kada su svi smatrali (jer ih se tako učilo) kako je Bog ‘g. Policajac’. Kipovi nekoć prisutni u svim našim crkvama i slike što ih se moglo vidjeti u većini katoličkih domova, bili su trajan podsjetnik na najvažniju istinu naše vjere – a ona je upravo to: Bog ne samo da je ljubav, već ljubi, neprestano nas ljubi.

Moram priznati kako sam – započevši proučavati novu teol­ogiju u vrijeme Drugoga vatikanskoga sabora postao duhovna oholica te stao prezirati jednostavnu vjeru u kojoj sam odgojen, pobožnosti bez kojih nekada nisam mogao zamisliti život. Moju su umjetničku osjetljivost vrijeđali ti glineni kipovi Presvetoga Srca i ostale slike što ih većina katolika s ponosom ističe u svojim domovima.

Onaj koji nas sada ljubi

Godinama sam proučavao izvore liturgijskoga pokreta te je pashalno otajstvo postalo središtem nove duhovnosti koja me oduševila. Stao sam kao nikada prije shvaćati smisao i važnost Uskrsnuća. Nije riječ tek o velikome povijesnom događaju koji se zbio pred dvije tisuće godina, kao niti o najvećem čudu što ga je Isus ikada učinio, već o nečemu još daleko važnijem od toga. Riječ je o događaju koji se zbiva sada. Isus nije tek ustao od mrtvih pred dvije tisuće godina, već je uskrsnuo sada! Sada je živ te su ista ona moć i ista ona ljubav koje su ga podigle iz mrtvih dostupne svakome tko ih želi primiti, kako bi i u nama izvršile ono što su već postigle u Isusu.

Posljednje su Isusove riječi u Evanđelju po Ivanu: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju”. Kroza stoljeća što su uslijedila, kršćanska je umjetnost nastojala pomoći onima “koji ne vidješe”, kako bi upoznali i uzljubili ne samo povijesnoga Krista, već i Krista koji još uvijek živi u Slavi. Kako je sjećanje polako slabjelo, kršćanska je umjetnost postajala sve važnijom, osobito za nepismene. Prikaz Krista koji je dominirao prvim bazilikama jest Krist u Slavi - Pantokrator - Svevladar. Radi toga se možda mogao činiti malko udaljenim, sve dok se, zahvaljujući križarskim vojnama, Sveta zemlja nije otvorila Zapadu te je, zahvaljujući sv. Bernardu i sv. Franji, procvala nova duhovnost koja je ponovno naglasila Kristovu ljudskost. Njihov je utjecaj vidljiv u djelima slikara poput Giotta i velikih umjetnika renesanse. No, zahvaljujući sv. Margareti Mariji, nova je popularna umjetnost stala Krista prikazivati ne samo onakva kakav je bio, već kakav je sada, u proslavljenu tijelu, iz kojega izbija ljubav nestvorena. Presveto je Srce isto što i Pantokrator, no on se sada ne doima toliko dalekim, jer vlada svom onom ljudskom ljubavlju koja je Isusa ispunjavala dok je bio na zemlji, ali sada preobražena onime što je postao nakon ulaska u svoju Slavu.

Ako je pobožnost Presvetome Srcu ponekad i bila ponešto trivijalizirana lošim ukusom umjetnosti koja ju je nastojala promicati, ne valja zaboraviti kako ona ipak progovara jednu važnu istinu, koja je središnja istina vjere. Isus nije mrtav, uskrsnuo je, živ je te gori nestvorenim životom i ljubavlju koja neumorno istječe iz njegova Srca u srca svih onih koji su ga spremni primiti. Dva se stoljeća ova pobožnost opirala ‘katoličkome kalvinizmu’ ili ‘jansenizmu’ i njegovu uskogrudnome moralizmu što ubija svaku radost, propovijedajući ljubav Uskrsloga Krista na način razumljiv i najjednostavnijima. Nikoga umjetnička osjetljivost ne bi trebala zapriječiti u uviđanju duboke istine na jedinstven način objavljene sv. Margareti Mariji. Presveto Srce nije samo utjelovljena ljubav, već i utjelovljeni Onaj-Koji-Ljubi te koji je kadar preobraziti sve koji otvore svoje srca kako bi ga primili.

Krenuti iznova od ljubavi

Trebalo mi je daleko više godina da shvatim kako je, prema riječima T. S. Eliota: “Kraj svakoga putovanja stići do mjesta s kojega smo krenuli i upoznati ga po prvi put.” Prekrasne istine proizašle iz moga proučavanja nove te­ologije nisu bile nimalo nove. S njima sam odrastao, baš kao i moji roditelji te djedovi i bake. Gipsani kip ‘g. Ljubavi’ možda je prema današnjim normama pomalo staromodan, a slike što su nekad bile nezaobilazne u našim domovima ne više toliko prihvatljive kao prije, no istina koja se krije u pozadini pobožnosti prema Presvetome Srcu Isusovu, najvažnija je istina naše vjere i kao takva nadilazi svako vrijeme. Što je Presveto Srce drugo doli Uskrsli Isus? Predstavljen je ne samo kao Utjelovljena Ljubav, već kao Utjelovljeni Onaj-Koji-Ljubi, Ljubitelj. On je zapravo ‘g. Koji-Ljubi’.

Mislim da sam se sa svojim malim prijateljem iz Grada igračaka mogao tako lako poistovjetiti jer je neprestano blejao: “Ja sam samo janješce” — a ja sam bio samo dječak! Možda se ‘g. Policajcu’, ‘g. Izumitelju’ ili ‘g. Mađioničaru’ baš i nisam mogao obratiti kada mi je bila potrebna pomoć, ali sam se zato uvijek mogao obratiti ‘g. Ljubavi’, koji je bio daleko više negoli svi oni zajedno.

Kada janjad odraste, ponekad može postati odveć neovisna za svoje dobro, a isto vrijedi i za dječake. Zbog toga me nije sram priznati kako me moje veliko putovanje dovelo natrag do mjesta odakle sam bio i krenuo, a sada ga tek prvi put upoznajem. Nije me sram priznati niti kako moje prvo duhovno nadahnuće potječe od janjeta, ‘Janjeta Janka’, iz Grada igračaka.

Piše David Torkington
Preuzeto iz Veritasa, br. 506.

30.05.2008.

 

 

   
 

Svibanj u Antunovoj bazilici

Molitvu krunice u klaustru magnolije predvode fratri, a pozvani su svi hodočasnici

Marijin mjesec svibanj, koji se u svim katoličkim krajevima svijeta obilježava na svečan način, molitvom krunice, litanija, pjesmom, i u bazilici sv. Antuna je također proslavljen veoma svečano. Tamo su redovnici franjevci konventualci, koji su čuvari ovoga svetišta, došli na divnu zamisao. Molitva krunice je organizirana u prostranom klaustru magnolije. Klaustar je naime nazvan po golemoj magnoliji koja se uzdiže u sredini, a zasađena je davne 1810 godine.

Molitva krunice započinje svaku večer u 21.00 sat a na njoj sudjeluju svi vjernici, brojni hodočasnici i fratri samostana. Molitvu animiraju i predvode redovnici zajedno sa članovima raznih grupa i udruga: Franjevačkog svjetovnog reda, Frame, Vojske Bezgrešne i drugih.

Zadnjeg dana svibnja bit će svečano zaključena ova pobožnost do slijedeće molitve u svibnju 2009. godine.

29.05.2008.

 

 

   
 

Krunica za nerođene

Vjernici se molitvom zauzimaju za život nerođene djece

Hrvatski molitveni apostolat za život, kojega su 1999. pokrenuli i otada vode oci Pavlini, dobio je službenu dozvolu izrade i širenja posebne, originalne pobožnosti - krunice za nerođenu djecu. Centar za nerođeni život "Betlehem" te Zajednice molitve i žrtve za nerođene "Treće srce" osmislile su osobitu molitvu, prepoznatljivog naziva "Bijela krunica", odnosno "Krunica Nevine dječice". Nazvana je tako po bijelim i crvenim zrnima, koja simboliziraju nevinost i mučeništvo Betlehemske dječice - mučenika te onih koji su njima postali, kroz prošlost, sve do današnjih dana, zbog strahote pobačaja. 16. travnja, dozvolu za krunicu je udijelio biskup Ivan Milovan, ordinarij Porečko-pulske biskupije. Naime, upravo je u ovoj Biskupiji (samostan u Sv. Petru u Šumi) krenuo apostolat za najmanje, kojima se namjerava oduzeti život abortusom. Znakovita je činjenica, da je upravo toga dana, Parlamentarni odbor Vijeća Europe ("PACE") pozvao sve zemlje članice EU na pravno ozakonjenje pobačaja.

Pismenim je dekretom, na provincijskom redovničkom kapitulu 19. svibnja, krunicu odobrio Generalni Prior Reda pavlina, o. Izydor Matuszewski, blagoslovivši ujedno i novonastali molitveni pokret, kojemu je cilj širenje ove pobožnosti, nazvan "Tješitelji Milosrdnog Isusa". U Izdanju zagrebačke Teovizije izašao je i molitveni priručnik Pokreta, pod imenom "Ružarij Nevine dječice".

Koliko se god zlo legaliziralo i nametalo, branitelji života, usprkos svemu, ipak vjeruju, da će i ova krunica, sa svojim specifičnim zazivima i simbolikom, biti još jedno snažno sredstvo u velikoj borbi za život, prepoznato od Crkve, gorljivo šireno među svima, koji shvaćaju ozbiljnost pobačaja i koji znaju, da se samo uz pomoć Neba možemo oduprijeti tom zlu. Inače, uz molitvene zajednice, tiskanje letaka "za život", savjetovanje trudnica, pavlini su angažirani i u vođenju duhovnih obnova za osobe ranjene pobačajem. Takvi se seminari održavaju nekoliko puta godišnje, pa se sve obavijesti o krunici i ostalome mogu dobiti pri samostanu Pavlina u Kamenskom kod Karlovca (047/ 641-800), odnosno na www.stopabortus.com stranicama.

o. Marko K. Glogović, OSPPE
Karlovac

28.05.2008.

 

 

   
 

Katolička Crkva "preuzima vodstvo"

Škotska je, prvi puta otkako postoje pismeni zapisi,  postala više rimokatolička negoli protestantska

Brojke što ih je prikupila nezavisna skupina za kršćansko istraživanje otkrivaju kako je 2005. broj katolika koji odlaze na svetu misu premašio onaj škotskih protestantskih vjernika.

Tako je sveukupno 215 000 katolika odlazilo u crkvu, u usporedbi sa svega 208 400, koji su pohađali škotsku protestantsku crkvu.

Svejedno valja napomenuti i to kako je, prema istraživanjima, broj ljudi koji pohađaju obje ove crkve u opadanju.

No, promjenu "u korist" Katoličke Crkve zahvaljujemo velikom broju poljskih useljenika koji su katolici te su uvećali broj odlazaka u crkvu za kakvih 50 000 ljudi – otkako su 2002. zadnji puta objavljene relevantne brojke.

Glasnogovornik Katoličke Crkve izjavio je: "Trenutačno se u Škotskoj više misa služi na poljskome negoli na gelskome. U katedrali Svete Marije u Edinburghu svake se nedjelje služe dvije poljske mise. To je uvelike promijenilo stvari."

Tvrdi kako obnova što su je potakli Poljaci ima odjeka i u drugim područjima života Crkve. "Što se tiče pozivâ na svećeništvo, pred nekoliko smo godina dotakli samo dno s četiri do pet kandidata, a sada ih je, naprotiv, 15 ili 16."

Ustanova Christian Research, koja je istraživanje provela, dijelom je Bible Society te se njena istraživanja smatraju najautoritativnijima u zemlji kada je posrijedi vjera. Brojke što ih je objavila inače su bile dijelom ankete provedene u čitavom Ujedinjenom Kraljevstvu s obzirom na odlazak u crkvu, a koja je pokazala kako se crkvene klupe sve većom brzinom prazne u čitavoj Britaniji.

Benita Hewitt, ravnateljica ustanove Christian Research, izjavila je: "Brojke su se u Škotskoj promijenile u odnosu na 2002. kao odraz broja Poljaka koji se naseljavaju u zemlji."

Brojke ujedno pokazuju i kako je u opadanju sveukupan broj ljudi koji odlazi na kršćansko bogoštovlje. No, Škotska i dalje ostaje najreligioznijim dijelom UK. Ukupan postotak odlazaka u crkvu u Škotskoj za 2010. predviđa se u iznosu od 9,9%, dok će u Engleskoj iznositi svega 5,5%. (Brojke za Sjevernu Irsku nisu bile dostupne).

27.05.2008.

 

 

   
 

Kardinal Kasper u Rusiji 

Predsjednik Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana obnovlja bratstvo između dviju Crkvi. 

Želja za “produbljenjem” poznavanja pravoslavlja”, no zacijelo i  delikatnija pitanja, poput nastavka rada Odbora za teološki  dijalog te razmatranje mogućnosti susreta između patrijarha i Pppe, odveli su kard. Waltera Kaspera u Rusiju. Na poziv mitropolita Ćirila iz Smolenska, predsjednika Odjela za vanjske odnose moskovskoga Patrijarhata,  predsjednik Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana boravit će u Rusiji od 21. do 30. svibnja.

Kardinal se već susreo s katoličkom zajednicom glavnoga grada Rusije.

Naglašavajući svoju želju susresti se i s pravoslavnom kulturom, kard. Kasper naglasio je kako ikona, naslijeđe nepodijeljene Crkve, poprima sve veću važnost također i na Zapadu, zahvaljujući svojoj sposobnosti progovoriti ljudskome srcu te biti razumljivom također i onima koji su naizgled prekinuli sve veze s Crkvom. Značajno je i to što se dolazak kard. Kaspera podudara s blagdanom svetoga Nikole (prema julijanskome kalendaru), tvoreći tako neku vrstu simbola jedinstva koju mi - kršćani Istoka i Zapada - trebamo prepoznati.

U sklopu svoga posjeta, kard. Kasper će se u Kazanu pomoliti pred ikonom Djevice, koju je Ivan Pavao II godinama držao u svojoj osobnoj kapeli, a potom g. 2004. poklonio patrijarhu Alekseju II . Također će ruskome pravoslavnome patrijarhu prenijeti poruku i dar Benedikta XVI, na audijenciji koja će biti najvažniji dio njegova putovanja.

S druge je, pak, strane, novina ovoga posjeta na neki način omogućena novom fazom odnosa koja se već nekoliko godina uspostavila između dvije Crkve. Lice pravoslavne Crkve, kao i one katoličke, u Rusiji, danas se uvelike razlikuje od onoga od prije pet, deset godina: nestali su brojni strahovi i kompleksi, zahvaljujući obostranoj svijesti. Poštovanje što ga uživa Benedikt XVI, kao i postupno otvaranje Rusije Zapadu, također idu u prilog umnažanju odnosa suradnje, kao i konkretnu povezivanju među pravoslavnim i katoličkim župama, zajednicama te kulturnim ustanovama, na različitim područjima kulturnoga i društvenoga života, u nastojanju odgovaranja na izazove i probleme što ih obje Crkve sve više prepoznaju unutar sebe samih, kao i u okviru društva u kojemu žive.

Do 30. svibnja očekuje ga i audijencija kod Alekseja II. Na rasporedu su delikatna pitanja, među ostalime: nastavak rada Odbora za teološki dijalog te susret patrijarha i pape.

23.05.2008.

 

 

   
 

Pomoć Mianmaru

Nadbiskup Yangona moli međunarodnu zajednicu "Nemojte još jednom zaboraviti Mianmar!"

Dva su tjedna prošla otkako su smrt i pustoš posjetili napaćeni narod Mianmara.

Upravo zato jer je svjetska zajednica upoznata s patnjama ovog naroda i suosjeća s njime, a uvjeren da će i u ovom tamnom trenutku stati uz siromašne u Mianmaru, upućujem molbu: "Nemojte još jednom zaboraviti Mianmar!"

Narod Mianmara po svojoj je kulturi strpljiv, tih i zna čekati. No, sada je potrebna hitra akcija i pozamašna pomoć kako bi se spasili životi. UN procjenjuje da će još tisuće umrijeti ako se ovom narodu ne pruži pomoć.

Tisuće ljudi gleda prema Crkvi, očekujući pomoć nakon ciklona. Ljudi su ostali bez prihoda, mnoga djeca postala siročad, a svi proživljavaju teške traume. Obećana pomoć hitno nam je potrebna. Mi sami siromašna smo Crkva. Razorni ciklon oštetio je mnogo naših crkava i katedrala, sirotišta, župnih stanova, samostana. Unatoč svemu, pružamo ruku i odgovaramo na molbe tisuća unesrećenih koji su ostali bez domova i koji, gladni, kucaju na naša vrata. Pomognite nam da i mi njima možemo pomoći! 

Zahvaljujemo na solidarnosti koju je pokazala opća Crkva, brojne karitativne organizacije i provjereni stručnjaci zahvaljujući kojima je katolička Crkva, dostavljajući humanitarnu pomoć, dosegla neka od najudaljenijih sela i pružila im prvu pomoć.

Duboko dirnuti samilošću koju je svijet pokazao za narod Mianmara, za svu pomoć od srca zahvaljujemo !

Charles Bo
nadbiskup Yangona

21.05.2008.

 

 

   
 

Nove zajednice su “dar” a ne “problem”

Crkveni pokreti, važna novost II Vatikanskoga sabora, još uvijek neshvaćeni

Audijencija 100 biskupa iz 53 zemlje na kraju seminara što ga je organiziralo Papinsko vijeće za laike. Benedikt XVI. potiče biskupe neka “pođu ususret pokretima s puno ljubavi”, uključujući ih u poslanje Crkve, ne trnuvši im duh. Pokreti i nove zajednice su “dar” a ne “problem”. “Crkveni pokreti i nove zajednice jedna su od najvažnijih novosti što ih je Duh Sveti u Crkvi potaknuo kako bi se II. Vatikanski sabor proveo u djelo…. Takva novost još uvijek čeka da bude pravilno shvaćena u svjetlu Božjega plana i poslanja Crkve u planovima našega vremena”: rekao je papa obraćajući se grupi od stotinu biskupa iz 53 zemlje svijeta, okupljenih u Rimu na poziv Papinskoga vijeća za laike.

Audijencijom kod pape zaključen je seminar što ga je organizirao vatikanski dikasterij  “kako bi razmotrio i raspravio stvarnost  Crkvenih pokreta”. Seminar se odvijao od 15. do 17. svibnja uz prisustvo brojnih predstavnika i utemeljitelja pokreta i novih zajednica.

Benedikt XVI. nikada nije skrivao svoju naklonost prema crkvenim pokretima. Još kao kardinal prefekt Kongregacije za nauk vjere, godine ’99. sudjelovao je u jednome drugome seminaru što ga je organiziralo Vijeće za laike, na kojemu je branio “jednakovaljanu suštinsku potrebu” pokreta uz institucionalni element  Crkve. Dana 3. lipnja 2006. već kao papa, okupio je preko100 Crkvenih pokreta na Trgu svetoga Petra, prepoznajući u njima “sjajni znak ljepote Krista, kao i Crkve, njegove Zaručnice".

Ovom se prigodom papa u nagovoru sa zazvalnošću spomenuo “nepredviđena upada” u zaleđe II. Vatikanskoga sabora  “novih laičkih stvarnosti, koje su, u različitim i iznenađujućim oblicima, donijele životnost, vjeru i nadanje čitavoj Crkvi”. Zahvaljujući njima, pripadnost Crkvi doživljena je kao prednost, a ne kao teret; ponovno budeći “snažan misionarski polet, potaknut željom svima prenijeti dragocjeno iskustvo susreta s Kristom, naviješteno i življeno kao jedini ispravan odgovor na duboku žeđ ljudskoga srca za istinom i radošću”.

Kako bi se novost ovih iskustava uključila u tkivo Crkve, nije nedostajalo “brojnih poziva i usmjeravanja od strane njenih vrhovnih poglavara, koji su započeli dijalog i sve dublju suradnju na razini mjesnih crkava”. Tako su prevladane “brojne predrasude, otpori i napetosti”.Sada, međutim, preostaje zadaća “zrelijega zajedništva svih dijelova Crkve, kako bi sve karizme, u svojim naročitostima ,u potpunosti te slobodno pridonosile izgradnji jedinstvena Tijela Kristova”.

Polazeći od  teme netom zaključena seminara – rečenice što ih je papa uputio njemačkim biskupima 2006. “pođite ususret pokretima s puno ljubavi” -  papa je pastire potakao “s puno ljubavi poći ususret pokretima i novim zajednicama… kako bi dostojno upoznali njihovu stvarnost, bez površnih dojmova, ili pak nepotpunih sudova”. Papa je više puta ponovio kako “Crkveni pokreti i nove zajednice nisu problem niti rizik, koji bi umnožio već već postojeće dužnosti. Ne! Oni su dar Gospodnji, dragocjen izvor obogaćenja svojim  karizmama čitave kršćanske zajednice... Poteškoće ili nerazumijevanja oko pojedinih pitanja nisu opravdanje njihova ukidanja."

Ono čega se valja bojati jest putovanje u paraleli, svako za svoj račun, biskupi s jedne strane, a pokreti s druge. To bi i jedne i druge osiromašilo. Tako Benedikt XVI potiče pastire na "službu razlikovanja" i "ispravljanja" pokreta, odolijevajući istovremeno napastima uniformiranja onoga što je Duh Sveti htio umnožiti, u prilog izgradnje i rasta jedinstvena Tijela Kristova te povezivanja u jedinstvo”.

Papa je podsjetio kako su pokreti "ponosni na svoju slobodu u vjernost svojoj karizmi", već u prošlosti pokazali kako “vjernost i sloboda jamče, a ne ograničavaju,  zajedništvo s biskupima, u jedinstvu s Petrovim nasljednikom”.

19.05.2008.

 

 

   
 

Sveta misa za "službe reda" na Euro 2008.

Bečki kardinal Schönborn služi svetu misu za sve "službe reda" u organizaciji Euro 2008.

Beč - (KAP) Pošto se približava "Euro 2008" – europsko nogometno prvenstvo – bečki kardinal Christoph Schönborn slavit će u srijedu navečer 14.5.2008. u 19 sati u bečkoj katedrali sv. Stjepana svetu misu s policajcima, vojnicima, vatrogascima, bolničarima, rodbinom dobrovoljaca i dušobrižnicima. Na slavlju, koje se naziva "plavičasta" sveta misa zbog plave sirene koje "službe reda" imaju na svojim vozilima, očekuje se nekoliko stotina djelatnika u organizaciji, bez kojih se europsko nogometno prvenstvo ne bi moglo održati. Sveta misa je izraz zahvale za službu koju te osobe vrše i istovremeno molitva i blagoslov da Euro 2008. prođe mirno i bez nereda. Svoj dolazak je najavio i austrijski ministar unutarnjih poslova Günther Platter.

Djelatnici "službe reda" će preko paljenja svijeće i čitanja molitve vjernika aktivno sudjelovati u svetoj misi. Na kraju će se održati agape (zakuska) u predvorju biskupske palače.

U katedrali sv. Stjepana će do kraja Euro 2008. biti izložen križni put umjetnika Elias Seppa i posebna svijeća "službe reda" koja će poticati na molitvu za "plavce".

14.05.2008.

 

 

   
 

Zlatna misa apostola Bezgrešne

Pedeset godina svećeništva i neumornog služenja na biciklu

Crkva sv. Antuna padovanskoga u Novom Marofu pri samostanu franjevaca konventualaca, jučer je osim slavlja blagdana Marije Majke Crkve i sv. Leopolda Mandića, te redovitog godišnjeg župnog klanjanja, bila mjesto slavlja iznimno rijetkog jubileja – pedeset godina svećeništva. Slavljenik, fra Antun Gašparić, franjevac konventualac, poznati je novomarofski svećenik koji svakodnevno na svome biciklu obavlja potrebe vezane uz samostan, ali i uz raznovrsni posao upravitelja udruge Vojske Bezgrešne.

Sam jubilarac je predvodio misno slavlje u nazočnosti svoje samostanske braće i nekoliko svećenika iz Varaždinsko topličkog dekanata. Za geslo na prigodnim sličicama o. Antun je uzeo citat: «Svoju prošlost, Gospodine, povjeravam tvome milosrđu, svoju sadašnjost tvojoj ljubavi, a svoju budućnost tvojoj providnosti».

U svojoj samozatajnoj pedesetgodišnjoj svećeničkoj službi o. Antun je odlazio tamo kamo su ga poglavari poslali (Vinkovce, Pančevo, Šibenik, Kukuljanovo, Novi Marof). Vršio je one službe koje su mu povjerene i rado živio svoje svećeništvo darujući svoje vrijeme drugima. O. Antun je već preko dva desetljeća Nacionalni upravitelj Udruge Vojske Bezgrešne, koja u Hrvatskoj ima preko 30.000 članova. Svakodnevno je u kontaktu sa brojnim članovima, telefonski, putem zemaljske pošte ili preko interneta. Služitelj svetih sakramenata, skromni ispovjednik, pohoditelj bolesnika u novomarofskoj bolnici i po obiteljima, prijatelj djece i mladih, neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem.

Skromna proslava velikoga jubileja pečat je onoga što je slavljenik svih 50 godina svećeništva živio: jednostavnost i nenametljivost, služenje u ljubavi bez nepotrebnih parada, usmjeravanje pažnje prema Bogu.

Ovaj skromni redovnik, sljedbenik sv. Franje i sv. Maksimilijana Kolbea, svoju snagu pronalazi u svakodnevnoj molitvi i pobožnosti Bezgrešnoj.

13.05.2008.

 

 

   
 

Pekinški orkestar svira papi

Kineski mediji o koncertu daju mjesta papinim riječima dok oni službe-ni ignoriraju

Peking (AsiaNews) – Kineski izvori obiluju pozitivnim i oduševljenim vijestima o koncertu kineskoga orkestra održanom prošli tjedan u Vatikanu u prisustvu Benedikta XVI. Spominje se kako se papa sjetio kineskih katolika; svi govore o malenu koraku ka diplomatiskim izvorima. Pridaje se velika pozornost gesti koju se smatra početkom “odmrzavanja”, ali se papu gotovo nigdje izravno ne navodi, podsjećajući, međutim, na njegovo uvažavanje kineskoga naroda te čestitke na Olimpijadi. Na jednom se mjestu navode i pozdravi što ih je papa uputio kineskim katolicima “vjernima” Svetoj Stolici.

Jučer su “China Philharmonic Orchestra” i “Shanghai Opera House Chorus” u sali Pavla VI. u čast  Benedikta XVI. izveli Mozartov Rekvijem. Papa je na kraju osobno čestitao ravnatelju Longu  i solistima, prije no što je prisutnome skupu od 7000 ljudi uputio kratak govor.

Službena agencija  Xinhua niti na jednome mjestu ne navodi papine riječi te ostavlja prostora zanesenim komentarima ravnatelja orkestra Longa Yu i Radio Vatikana glede vrijednosti glazbe kao “univerzalnoga jezika” te dragocjena sredstva dijaloga među kulturama. To možda dovodi u pitanje  “diplomatsku” vrijednost koncerta kao puta olakšavanja odnosa između Kine i Vatikana, ali zato potvrđuje kako je pitanje diplomatskih odnosa na dnevnome redu ovoga pontifikata, kako bi se “postigla veća sloboda za kineske katolike”.

Sina.com, jedan od najraširenijih kineskih portala, govori o koncertu “probijanja leda” u diplomatskim odnosima između dvije države.

Lo Xingdao.net pridaje puno pozornosti kulturnoj vrijednosti toga susreta te navodi papine riječi o glazbi kao “univerzalnome jeziku” koji može dovesti do susreta osoba različitih kultura i tradicija.

Jedna stranica – sa sjedištem u Hong Kongu  - navodi također i rečenicu Benedikta XVI. koja upućuje “posebnu misao vašim suzemljacima koji dijele vjeru u Isusa te su posebnom duhovnom vezom sjedinjeni s  Petrovim nasljednikom”.

Xingdao navodi još i riječi kineskoga ambasadora u Rimu, Suna Yuxi: “Više od milijarde Kineza iščekuje unaprijeđenje prijateljskih odnosa sa Svetom Stolicom”.

Narodni dnevnik, glasilo kineske Komunističke partije, koncertu nije posvetio niti riječ. Kineski dnevnik, poluslužbeno glasilo koje se objavljuje na engleskome jeziku, donosi samo kratku vijest, koja je, međutim, popraćena sjajnom fotografijom susreta i pozdrava između pape i orkestra. Prije koncerta,  3 je dana zaredom objavljivao njegovu najavu.

Zato su veliku pozornost papi i koncertu posvetili mjesni blog-ovi i stranice, koji opširno prenose sve geste Benedikta XVI. što izražavaju poniznost te divljenje orkestru i kineskome narodu: “pozorno je saslušao”, “govor je održao stojeći”, “pošao je do pozornice kako bi pozdravio orkestar”, itd.

12.05.2008.

 

 

   
 

Pomoć Limburga Sarajevu

Biskupija Limburg podupire bosansku katoličku mladež za put u Sidney

Zahvaljujući novčanoj pomoći njemačke biskupije Limburg nekolicina mladih Sarajlija imaju mogućnost sudjelovati na Svjetskom susretu mladih u Australiji. Sa sveukupno 10.000 Eura pomoći limburška biskupija pomaže svoju prijateljsku bosansku biskupiju pri financiranju puta na veliki susret mladih s papom Benediktom XVI.

Jedan dio pomoći je već poslan u Bosnu i Hercegovinu, a drugi dio je limburški biskup Franz-Peter Tebartz-van Elst osobno predao povjereniku za mladež sarajevske nadbiskupije vlč. Šimi Mašiću za vrijeme svog posjeta Sarajevu od 1. do 3. svibnja 2008. Tim novcem će se omogućiti put u Australiju za desetero mladih, koji će se kasnije u Australiji susrest i sa svojim limburškim prijateljima.

Polovica priloga je odobrena od ekonomskog vijeća limburške biskupije, a druga polovica potječe iz biskupijskog Svjetskog fonda koji podržava i druge karitativne akcije izvan Njemačke. U proteklim godinama je limburška biskupija već s nešto novca finanzirala u Sarajevu jedan minibus za rad s mladima, izgradnju Caritasovog centra i višenamjenski centar za svećenike. Trenutno se podržava izgradnja savjetovališta za žene i tečaj talijanskog u Rimu za jednu djevojku.

07.05.2008.

 

 

   
 

Pomozimo Mianmaru!

Hrvatski Caritas poziva na prikupljanje novčanih sredstava za pomoć stradalima u Mianmaru

Više desetaka tisuća poginulih i ozlijeđenih i stotine tisuća ljudi bez pitke vode i krova nad glavom – posljedica je razornog djelovanja ciklona Nagris, koji je 3. svibnja zahvatio deltu rijeke Irrawaddy u Mianmaru (Burmi). Neka su područja te zemlje još odsječena od svijeta te se pravi razmjeri katastrofe još ne mogu naslutiti.

Vjetar koji je puhao brzinom od gotovo 200 kilometara na sat prouzročio je i velike štete na zgradama i infrastrukturi glavnoga  petmilijunskoga grada Yangona (Rangoona). Unatoč političkoj zatvorenosti zemlje - kojom još od 1958. godine vlada vojna vlast, koja godinama sprječava uspostavu demokratske vlade, te napose od 1990. pojačava njenu izolaciju, što rezultira uvođenjem gospodarskih sankcija 2003. a što je sve Mianmar učinilo jednom od najsiromašnijih zemalja na svijetu – o razmjerima razaranja i potreba stanovništva svjedoči spremnost vlasti da se otvori inozemnoj pomoći.

"U ovom je trenutku presudno utvrditi prave razmjere stradanja i materijalne štete kako bismo mogli žurno dopremiti hranu, pitku vodu, medicinsku pomoć i uspostaviti privremeni smještaj za postradalo stanovništvo, prije svih djecu i starce", izjavila je Dolores Halpin-Bachmann, voditeljica Odjela za žurnu pomoć Caritasa Internationalis, koji koordinira humanitarne napore 164 nacionalne Caritasove organizacije diljem svijeta. "Iskustvo predhodnih akcija, poput velikog pothvata pomoći postradalom stanovništvu u zemljama zahvaćenima tsunamijem 2004. godine, navodi nas da što prije stupimo u akciju kako bi stotine tisuća ljudi moglo biti spašeno."

Hrvatski Caritas stoga, kao i u brojnim dosadašnjim međunarodnim akcijama solidarnosti s ljudima u nevolji, poziva sve građane Hrvatske, sve ljude dobre volje i sućutna srca, da i ovaj put posvjedoče spremnost da ljudima u nevolji, makar i u tako udaljenoj zemlji, priskoče u pomoć svojim novčanim darom. Hrvatski će Caritas preko svoje mreže konkretno i djelotvorno pretvoriti prikupljena sredstva u najprimjerenije oblike pomoći stradalim stanovnicima Mianmara, te o tijeku i rezultatima poduzetih aktivnosti, kao i dosadašnjim akcijama, obavijestiti hrvatsku javnost.
Pomoć postradalima u Mianmaru može se uputiti:

  • Uplatom na žiro-račun Hrvatskoga Caritasa kod PBZ 2340009-1100080340, poziv na broj 658
  • Novčanim darom u svakoj katoličkoj župi, s napomenom: Za postradale u Mianmaru
  • Pozivom na donacijski telefon Hrvatskoga Caritasa 060 9010 (cijena poziva 6,10kn)

Kontakt: Ured Hrvatskoga Caritasa, tel. 4812 022

06.05.2008.

 

 

   
 

Zvučna Biblija

Predstavljeno izdanje tonskog oblika Biblije za osobe s invaliditetom

U ponedjeljak 5. svibnja, u dvorani "Vijenac" na Kaptolu 29 predstavljeno je prvo izdanje Zvučne Biblije na hrvatskom jeziku namijenjeno osobama oštećenog vida i osobama s invaliditetom. Za snimanje svih knjiga Svetoga pisma korišten je prijevod Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba (Jeruzalemska Biblija). U studiju Hrvatskoga katoličkog radija snimalo je petnaest profesionalnih čitača i amatera. Svi su sudjelovali potpuno dragovoljno i bez ikakvih naknada. Zvučna Biblija je snimljena na jedanaest nosača zvuka (CD-a) koji su upakirani u jednu torbicu. Zvučnu Bibliju su čitali: Lejdi Oreb, Ivan Džaja, s. Beata Prkačin, Domagoj Pejić, s. Slavka Sente, Božo Barun, Marija Žebec, Luka Balvan, Đuro Matić, Robert Rukavina, Rene Medvešek, fra Ivan Bradarić, Zvonimir Ancić, Tanja Popec i Rajko Bundalo.

Pokretač ovoga golemog projekta i urednik izdanja, g. Mirko Hrkač, u svome pozdravnom govoru svim nazočnim suradnicima, dobrotvorima i gostima, izjavio je kako su svi svjedoci da je njegova molitva uslišana. Naime, radi se o molitvi koju je Mirko uputio Bogu nadahnut porukom iz Međugorja iz 1984. godine, kako je potrebno svaki dan čitati Sveto pismo. Njegova molitva i želja, uz pomoć Udruge "Zamisli" i mnogobrojnih prijatelja, danas je ostvarena. Zvučna Biblija je namijenjena prvenstveno osobama s invaliditetom te svi oni koji bi željeli imati ovu iznimno vrijednu zvučnu knjigu mogu se obratiti gospodinu Mirku ili nazvati u udrugu "Zamisli" i dobiti besplatni primjerak.

U predstavljanju ovoga izdanja sudjelovao je i fra Bonaventura Duda koji je spomenuo kako je točno prije četrdeset godina, 10. svibnja, dovršena zadnja stranica prijevoda Svetoga pisma "Duda – Fučak" i kako je sve bilo spremno za tisak. Sam je tada bio ushićen, kao što je ushićen i ovom prigodom kada može predstaviti ovo iznimno vrijedno djelo. Fra Bonaventura je zatim govorio o Bibliji općenito i o važnosti Božje riječi u životu vjernika.

Ravnatelj Kršćanske sadašnjosti, profesor Adalbert Rebić izjavio je kako je od prvoga trenutka iskazao radost i spremnost da Kršćanska sadašnjost ustupi svoj prijevod Biblije za ovako humane i korisne potrebe. Izjavio je također kako oni u Kršćanskoj sadašnjosti razmišljaju o tome da ovaj proizvod komercijaliziraju – ne u smislu zarade, nego u smislu dostupnosti širem krugu vjernika koji bi željeli imati Zvučnu Bibliju.

U nastavku su svoje pozdrave i zahvale izrekli i gospodin Zvonimir Ancić, ravnatelj Hrvatskoga katoličkog radija; gospođa Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge "Zamisli" te g. Marko Perković Thompson, veliki podupiratelj i dobročinitelj projekta, koji je na Mirkovu molitvu nadodao svoj dio: "Hvala ti, Bože, koji si mi dao da mogu pomagati". U glazbenom dijelu nastupili su Luka Balvan i Marija Husar.

06.05.2008.

 

 

   
 

Potvrđeno priznanje ukazanja Gospe u Francuskoj

Trebalo je dosta vremena, ali Crkva je konačno priznala novo ukazanje u Francuskoj

Katolički biskup izjavio je jučer da je Crkva službeno priznala ukazanje Gospe mladoj pastirici u francuskim Alpama u 17. stoljeću.

Objava je to prvog priznanja ukazanja u Francuskoj nakon Lurda koje je bilo prije 150 godina. Govoreći na misi u Lausu, koju je prenosila državna televizija, Mons. Jean-Michel di Falco Leandri rekao je da je priznato "nadnaravno podrijetlo" ukazanja 17-godišnjoj pastirici Benoite Rencurel, koja su počela 1664. i trajala sve do 1718.

U razgovoru za radio, objasnio je da ta odluka znači da Crkva "službeno poziva vjernike da mogu hodočastiti s punim povjerenjem". U procesu priznavanja sudjelovalo je mnoštvo stručnjaka, uključujući  dva teologa te suca ispitivača.

Na web-stranicama Radio Vatikana objavljeno je da će oko 30 kardinala i biskupa iz cijelog svijeta sudjelovati na misi u Lausu, kako bi proslavili priznanje.

Objavljeno je također, da je nakon četiri mjeseca svakodnevnih ukazanja u Lausu, počevši u svibnju 1664. Djevica Marija rekla pastirici da se na tome mjestu izgradi crkva.

Svetište koje je ustanovila pastirica, danas prihvaća oko 120 000 hodočasnika godišnje, koji dolaze po sveto ulje koje liječi.

05.05.2008.



© 1999-2014 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s