Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova
Bazilika sv. Antuna - Padova

 


NOVOSTI
   
 

Koga je odgajao don Bosco?

Novi vidovi evangelizacije i traže odvažne mladiće koji će s novim duhom odgovoriti potrebama našega vremena.

Rodio se 16. kolovoza 1815. u selu Becchi kod (danas) Castelnuovo don Bosco, u sjevernoj Italiji. Roditelji su mu bili siromašni zemljoradnici. Kad je imao dvije godine, umro mu je otac. Njegova mati Margarita odgojila ga je uz velike napore, ali s ljubavlju. Učeći kako se obrađuje zemlja, Ivan je od nje naučio promatrati Božju veličinu u zvjezdanom nebu, u bogatstvu plodova i u tuči koja je znala uništiti vinograde.
Jedan tajanstveni san u devetoj godini naznačio je njegov životni put. Godine koje su slijedile nosile su pečat toga sna. Majka i sin naslućivali su novi put. Margarita je podnijela velike žrtve i učinila sve što je mogla da joj sin postane svećenik.
Imao je 26 godina kad je 1841., kao istom zaređeni svećenik, došao u Torino. Njegov duhovni vođa svećenik Josip Cafasso, dao mu je ovaj savjet: "Pođi gradom i dobro promatraj život!" Tada je vidio svu ljudsku bijedu. U predgrađima je sve kuhalo od nezadovoljstva. Život u barakama radničkih četvrti bio je očajan. Mladi su lutali ulicama besposleni, izgubljeni i spremni na svako zlo.
Najviše ga se dojmio susret s maloljetnim delikventima u zatvoru. Tada je odlučio: "Moram na svaki način spriječiti ovu tragediju mladih!" Mnogi su svećenici čekali mlade doseljenike da dođu u crkvu i u sakristiju na uobičajeni vjeronauk, ali to je bilo vrijeme novih putova, vrijeme pokretnog apostolata po ulicama, trgovima, gostionicama i uredima. Neki su i to pokušali. Don Bosco je bio jedan od njih.
Na blagdan Bezgrešne, 8. prosinca 1841., približio se mladom doseljeniku, dječaku Bartolomeu Garelliju iz Astija. Tri dana kasnije imao je devet takvih sirotana a poslije tri mjeseca broj se povećao na dvadeset i pet. U ljeto 1842. bilo ih je osamdeset. Tako nastaje oratorij.
Ali neki od ovih dječaka ne znaju kamo bi pošli spavati, osim u javna gradska prenoćišta. Problem kako u potpunosti udomiti dječake-beskućnike postaje za don Bosca temeljni problem. Njegova prvotna dobrotvorka nije nikakva barunica nego njegova majka. Margarita, siromašna nepismena seljanka, u svojoj 59. godini napušta svoju kuću na selu i dolazi u Torino da kuha i pere za don Boscove štićenike.
Među dječacima kojima je don Bosco bio otac i učitelj našlo se i onih koji su ga željeli nasljedovati. Tako je nastala Salezijanska družba - Družba svetog Franje Saleškog. U jesen 1853. zabrujale su u Valdoccu prve radionice. Don Bosco je bio prvi majstor.
20. siječnja 1854. službeno je potvrđena Salezijanska družba. 30. srpnja 1860. prvi "don Boscov dobrovoljac" Mihael Rua postao je svećenik. Na kraju svog života don Bosco će moći reći da je gotovo 3000 svećenika izašlo iz redova njegovih dječaka.
U ožujku 1864. položen je kamen-temeljac za baziliku Marije Pomoćnice u Valdoccu. Osam godina kasnije don Bosco je započeo još jedno Gospino "svetište", Družbu kćeri Marije Pomoćnice.
Studeni 1875. Deset prvih salezijanaca otputovalo je za Južnu Ameriku. Iste su godine osnovani "Suradnici", treća grana salezijanske obitelji. Na samrti je don Bosco rekao svojim Suradnicima: "Bez vaše pomoći ne bih mogao ništa učiniti. Vaša je ljubav otrla mnoge suze i spasila brojne duše."
Najveće djelo koje je don Bosco ostavio Crkvi jest njegov "preventivni sustav" u odgoju djece. Kad bi ga zapitali za tajnu uspješne "prisutnosti među dječacima", koja je velike zavode pretvarala u "obitelji" gdje se svi vole, odgovarao je s tri riječi: razum, vjera, ljubaznost. Kad nema prijetnji, nego se urazumljuje odgajanika, kad je Bog "domaćin kuće", kad nema straha jer vlada ljubav, onda je to prava obitelj.
Don Bosco je umro u zoru 31. siječnja 1888. Salezijancima koji su bdjeli uz njegov krevet šaptao je posljednjim snagama: "Volite se kao braća. Činite dobro svima, zlo nikome... Recite mojim dečkima da ih sve čekam u nebu."

Preuzeto sa: www.donbosco.hr

31.01.2008.

 

 

   
 

Kršćanstvo ili islam?

Zašto nije dopušteno obraćenje muslimana na kršćanstvo?

Mladi Egipćanin, Mohammad Ahmad Hegazi, koji se nedavno obratio sa islama na kršćanstvo i želi da kao takav bude i pravno priznat, riskira da bude osuđen na smrt zbog apostazije. Islamski se svijet naime brani od ovakvih slučajeva – da netko iz islama prelazi u druge vjere – čak i pravnim sredstvima i to na najokrutniji način: osudom na smrt. S druge pak strane, svake godine u Egiptu, najmanje deset tisuća kršćana prelazi na islam. Najčešće su to praktični razlozi: vjenčanje, posao… a rijetko iz vjerskih pobuda. U svijetu danas ima oko 2,1 milijardu kršćana, a muslimana oko 1,5 milijardi. U mnogim islamskim zemljama propaganda islama je potpuno dopuštena i veoma privilegirana, dok je propovijedanje i propagiranje kršćanstva potpuno zabranjeno.
Egipatski isusovac, Samir Khalil Samir, tumači da je veliki nedostatak islama taj što je reduciran na čisto sociološki, etnički i politički elemenat, te mu nedostaje duhovnosti. Francuski znanstvenik musliman, Abdenour Bidar, u svojoj najnovijoj knjizi tvrdi: "Islam mora doći do toga ne bude više religija nego duhovna struja koja će biti svakome ponuđena na slobodni odabir".

29.01.2008.

 

 

   
 

Kuda ide Europa bez identiteta?

Potpredsjednik Europskog parlamenta Mario Mauro: Kršćanstvo je budućnost Europe!

U razgovoru za informativnu agenciju Zenit, Mario Mauro potpredsjednik Europskog parlamenta izjavio je kako je kršćanstvo budućnost Europe. Mauro je napisao nekoliko knjiga kojima kao angažirani političar želi afirmirati kršćanstvo. U knjizi "Bog Europe" Mauro nastoji dati odgovore koji nam mogu pomoći u razumijevanju budućnosti našega kontinenta: Da li današnja Europa odgovara slici njezinih utemeljitelja? Što Europi danas nedostaje? Zašto se čini da, unatoč rušenju europskog ustava, nitko ne želi odlučno pristupiti problemu pitanja europskog identiteta? Koji je to prostor za stvaranje civilnog društva u Europi? "Nakon vremena Kohla Europom vladaju političari koji nemaju nužno potrebne odvažnosti za stvaranje boljeg sutra, koji također nemaju snage da zadrže vjeru u politiku koju su stvorili i pokrenuli utemeljitelji Europe prije malo više od 50 godina." - objašnjava Mauro.
Europom se nadvilo pošast i demografska kriza. Trenutno se u Europskoj Uniji svakih 25 sekundi dogodi jedan pobačaj, a svakih trideset sekundi jedan razvod braka. S druge pak strane širi se jedna Kultura koja afirmira alternativni vid života obitelji, suprotan onom prirodnom: homoseksualni brakovi, tablete koje potiču pobačaj te eutanazija. U isto vrijeme se Poljsku – u kojoj se bilježi smanjenje pobačaja – kritizira. "Ovo je doista najgore zlo u koje ulazi naš kontinent – tvrdi Mauro i dodaje: dekadencija našega kontinenta je prije svega rezultat krize našega europskog identiteta."
Mauro donosi pet točaka oko kojih će se raspravljati o budućnosti Europe: demografska kriza, imigracija, proširenje, vanjska politika i lisabonska strategija. "Bez jasnog identiteta – zaključuje Mauro – Europa neće moći napraviti niti jedan korak naprijed, što se tiče ovih pet izazovnih pitanja".
Zaključujući svoj razgovor Mauro odgovara na jasan i eksplicitan način zašto je Europa kršćanska: "Uvjeren sam da je identitet Europe utemeljen na kulturnim i vjerskim korijenima čija je tradicija i povijest tisućljetna. Moramo biti spremni dana reći tko smo i u što vjerujemo. da bismo imali bolju Europu moramo se vratiti vjeri, radu i borbi za nju. Europa se rađa kršćanska pod zaštitom sv. Benedikta, sv. Ćirila i Metoda, sv. Katarine Sijenske, sv. Brigite, sv. Terezije Benedikte od Križa. I sama zastava Europske Unije nas nedvosmisleno upućuje na onih dvanaest zvijezda Blažene Djevice Marije."

28.01.2008.

 

 

   
 

Veritas bilježi porast naklade i čitanosti

Prošla godina za Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga je bila uspješna

Po završetku 2007. godine, zbrajajući rezultate, uredništvo Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga može s ponosom iznijeti podatak da je čitanost i naklada Veritasa, tiskovnog izdanja, porasla za čak 10%. Čitatelji su, smatra glavni urednik, prepoznali novu kvalitetu časopisa koja se primjećuje vizualno ali i sadržajno. Časopis je tijekom prošle godine, osim redovitog dijela, više puta svoje čitatelje nagrađivao posebnim poklon-dodatcima. Također valja spomenuti da je Veritas, u suradnji sa svetištem sv. Antuna iz Zagreba i bazilikom sv. Antuna iz Padove, tijekom prošle godine organizirao osam termina hodočašća "Putovima sv. Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero. Na ovim hodočašćima je sudjelovalo preko 1.800 hodočasnika iz raznih dijelova Hrvatske. Posebno veseli i podatak da je posjećenost web-izdanja Veritasa (www.veritas.hr) nekoliko puta udvostručena u odnosu na prethodnu 2006. godinu.
Za 2008. godinu Veritas također priprema brojna iznenađenja svojim čitateljima. Tu su nove rubrike, novi suradnici, ali i novi poklon-dodatci. Hvalevrijedna je i akcija koju poduzima uredništvo Veritasa u suradnji sa župnicima, a u svrhu promocije časopisa među vjernicima u župama.
Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga izlazi od godine 1962. neprekidno sve do današnjega dana. Povodom dvadeset i pete obljetnice smrti njegova osnivatelja i prvog urednika, o. Ivona Ćuka (1923. – 1983.), Veritas za ovu godinu želi obnoviti sva njegova izdanja. Uz to, pripremaju se i drugi zanimljivi naslovi knjiga.

26.01.2008.

 

 

   
 

Katolički svećenik pomaže siromašnim studentima

Otac Nicholas Batepola osnivač je Instituta "Saravasi Seth Sevana" u biskupiji Colombo

Institut koji je osnovao otac Nicholas Batepola pomogao je već stotinama siromašnih mladića i djevojaka, koji nisu bili u mogućnosti platiti svoj studij, a sada imaju otvoren put u život. Kršćani i budisti marginiranih i siromašnih obitelji žive zajedno, dijele svoju bijedu, a i jedni i drugi primaju pomoć katoličkog svećenika koji im pomaže.
Posljednja ceremonija podjele diploma laureatima održana je 19. siječnja ove godine. U nazočnosti biskupa Mariusa Peirisa i profesora Shantha K. Hennayake universiteta Peradeniya, 26 studenata je primilo svoje diplome: 14 iz umjetnosti, 12 iz ekonomije.
Otac Batepola, govoreći o svome projektu, naglasio je slijedeće: "Centar je rođen 1996. godine i neprofitna je organizacija koja pomaže najsiromašnijim i nadarenim studentima bez razlike na njihovo porijeklo, rasu i vjeru." Tijekom ceremonije dodjele diploma otac Batepola je objasnio kako i zašto je došao na ovu zamisao: "Danas samo jedan veoma mali postotak studenata je iz siromašnih slojeva društva, a i između tih malo goleme je borba i muka da dovrše svoj studij. Ovi naši studenti, koji završavaju svoje studije, svjesni su kako je to izuzetno važan korak u njihovom socio-ekonomskom razvoju, znaju kako u današnjem modernom društvu mogu ponuditi svoja znanja i kompetencije, koje su stekli tijekom studije."
Prema podatcima koje je iznio otac Batepola trenutno je na ovom Institutu upisano 418 studenata na umjetnosti, 512 pohađaju ekonomiju i preko 800 ih pohađa engleski jezik. Otac Batepola je također iskoristio prigodu podsjetiti i na troškove ovoga Instituta te je pozvao sve ljude dobre volje koji žele pomoći ovoj nadasve humanoj djelatnosti.

25.01.2008.

 

 

   
 

Jedinstvo kršćana otkriva lice Kristovo

Stotinu godina hvalevrijedne inicijative dijaloga i molitve svih kršćana

Papa je na redovitoj općoj audijenciji pozvao sve hodočasnike, da u ovoj molitvenoj osmini, ali i inače, mole za jedinstvo svih kršćana, jer se na taj način svijetu otkriva lice Kristovo. Ovogodišnja molitva za jedinstvo kršćana je posebna i u tome što se ove godine obilježava sto godina od prve takve molitve, koja je od samih početaka prepoznata kao djelo Duha Svetoga. Naime, godine 1908. američki anglikanac, otac Paul Wattson, zajedno s još jednim episkopalcem, ocem Spencerom Jonesom, došao je na zamisao o osmini molitve za jedinstvo kršćana. Ova je njegova zamisao prihvaćena i ubrzo se proširila na sve kontinente.
U jučerašnjem obraćanju vjernicima-hodočasnicima, papa Benedikt XVI. obratio se govoreći i o ovoj važnoj temi: "Drage sestre i braćo, Tjedan molitve za jedinstvo kršćana koji će završiti sljedećeg petka, 25. siječnja, blagdanom Obraćenja apostola Pavla obilježavamo našim molitvama. Naime, kršćani iz različitih Crkvi i crkvenih zajednica ujedinjuju se ovih dana u jednoglasnoj molitvi koju upućuju Gospodinu Isusu da ponovno uspostavi puno jedinstvo svih svojih učenika. Taj zaziv, koji je izrečen još one noći na Posljednjoj večeri je i naša molitva: 'Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao' (Iv 17,20-21). Moleći milost jedinstva, kršćani se pridružuju toj Kristovoj molitvi te nastoje zauzeto raditi na tome da čitavo čovječanstvo primi i upozna Krista kao jedinog Pastira i jedinog Gospodina, te tako mogne iskusiti radost njegove ljubavi" – rekao je papa.
"Razvidno je – tumači dalje papa – da ne možemo našim strategijama postići nikakvo jedinstvo, ali možemo predati našu raspoloživost, koja otvara vrata Kristu. Kroz razgovor možemo doći do zbližavanja i jedinstvo svih kršćana. Zato, primimo poziv da molimo bez prestanka, kao što je sv. Pavao pozvao i prve kršćane u Solunu. On u prvom redu kaže: 'Gajite mir među sobom!' a onda: 'Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!' (usp. 1Sol 5,13.18). Prihvatimo i mi ovu snažnu pouku apostolovu, bilo da je riječ o zahvaljivanju Gospodinu za postignuti napredak u ekumenskom pokretu, bilo da je riječ o molitvi za puno jedinstvo."

24.01.2008.

 

 

   
 

Marino Restrepo - Iz Tame u Svjetlost

Istinsko svjedočanstvo života

Ovaj mjesec nazočili smo gostovanju osobe koja je kod nas nepoznanica. U crkvama diljem Lijepe Naše svjedočio je iskustvo Gospodina Isusa, ovremenjeno u svojoj knjizi "Iz tame u svjetlost". Riječ je o osobi koja dolazi iz daleke nam Kolumbije, o Marinu Restrepu. Na prvi pogled nema nešto osobito u vanjštini te osobe po čemu bi bio poseban. Jednostavan i smiren čovjek, ali njegova duša, njegove dubine, odražavaju dubok urez iskustva Gospodina Isusa. To iskustvo, samoga Gospodina Isusa, došao nam je posvjedočiti.

Rođen je u katoličkoj obitelji u jednom mjestu uzgajivača kave. Do svoje 13. godine bio je nominalno katolik, sve dok nije otišao u srednju školu u Bogotu, glavni grad Kolumbije. To je bilo u šezdesetim godinama 20. stoljeća, kada je svijet bio zapaljen revolucionarnim idejama. Kao i svaki mladić, bio je zanesen tim idejama, te je tako prigrlio hipi pokret, rock glazbu i drogu. Tu je počelo njegovo odmetništvo od Gospodina Isusa, život u smrtnom grijehu, koje je trajalo čak 33 godine. Nakon srednje škole studirao je umjetnost, glazbu i glumu u Hamburgu u Njemačkoj. Tamo se oženio s 22 godine. Cijelo vrijeme se bavio okultizmom, astrologijom, istočnim filozofijama, numerologijom, te je tražio kako doći do slave. U potrazi za slavom se preselio u SAD. Radio je kao glumac, te je potpisao ugovor s eminentnom diskografskom kućom. Smatrao se dobrim čovjekom, često je sudjelovao u raznim dobrotvornim akcijama. 1997. godine, 33 godine nakon što je napustio rodno mjesto, vratio se ponovno oko Božića. Okolnosti povratka bile su veoma potresne. Umrla su mu oba roditelja, dva brata i žena. Ostale su samo njegove četiri sestre. Jedna od sestara, koja je katolkinja, mislila je da je sada red na njoj i bratu Marinu da umru, te ga je pozvala da odu u crkvu moliti devetnicu Malome Isusu. Nije kročio nogom u crkvu pune 33 godine, štoviše, nije smatrao Isusa Bogom. Da udovolji sestri, otišao je u crkvu. Smatrao je to dobrom prilikom da možda promijeni život, vidio je nešto magično u tom malo djetetu. S puno praznovjerja i malo vjere, zamolio je malo dijete da mu promijeni život i ono ga je uslišalo. Nakon toga ništa više nije bilo isto. Život mu se promijenio u korijenu. 25.12., 12 sati nakon što je izrekao svoju molbu, vozio se autom kroz plantaže kave. Tu su ga ulovili gerilci. Postupali su s njime kao sa stokom, te su ga odveli u pećinu punu šišmiša, duboko u džungli. Dnevno su ga hranili jedanput, osjećao je beznađe, htio je umrijeti. Nakon pola mjeseca provedenog u samoći pećine, došli su gerilci koji su ga oteli kako bi se nagodili. Imali su podatke o njegovim sestrama, te su zaprijetili da će ih ubiti ako ne isplati veliku svotu novca, te ako pokuša pobjeći. Osjećao je mržnju prema gerilcima. Bio je usamljen. Te noći sav život mu se pretvorio u pepeo. Našao se na samom ponoru. Ono što je tada imao, sve filozofije, astrologije, numerologije, vidovnjaštva, nije ga moglo ni u kojem pogledu spasiti. U tom trenutku počinjao je osjećati prisutnost Isusa. Sam Gospodin Isus objavio mu se u mističnom iskustvu koje je iz korijena, radikalno, apsolutno promijenilo njegov život. Bilo je to prosvjetljenje svijesti koje isprva nije bio svjestan. Osjećao je zbunjenost. Mislio je da halucinira. Gledao je cijeli svoj život od treće godine, svoje iskustvo grijeha koji nije fizička bol, već duboka duhovna bol. Cijeli život nije vjerovao u moć grijeha, čak je ismijavao one koji su vjerovali u čin i posljedicu grijeha. Gospodin mu je pokazao i ono što je bilo dobro u njegovom život što je protjecalo bezbolno. Našao se u prisutnosti Gospodina koji mu je pokazao grad od svjetla na planini. Savršeno je vidio cijeli grad, razumio ga je. U daljini je vidio svoje tijelo u pećini. Mislio je da se odijelio od ovozemaljskog života. Osjećao je neizrecivu sreću. Isus ga je obgrlio milošću. Ali Gospodin mu je pokazao istinu njegova života – sve je činio iz taštine, borio se protiv drugih iz oholosti. Odjednom je osjetio prazninu, našao se nad bezdanom. Gospodina više nije bilo. Našao se obavijen gustom maglom zapravo načinjenom od prokletih, demoniziranih ljudskih duša izobličenih od grijeha. Bio je to pakao. Isus mu je dao mogućnost da vidi svaku dušu i što je grijeh od nje učinio. Pokazao mu je na što sotona usmjerava svoje napade. To su Sveti sakramenti, a posebice Sveta ispovijed. Kršćanske vrijednosti se pokušavaju devalvirati i izbaciti iz opće etike, stvara se nova etika temeljena na trojstvu pozitivnog mišljenja, samoostvarenja i sampoštovanja – nema više ostvarivanja Krista. Nakon što se vratio u ovozemaljsko stanje, postao je novim čovjekom u svjetlu Gospodina Isusa. Nije znao što će gerilci učiniti s njime. Na kraju su ga ipak pustili, bradatog i dugokosog, bez ikakvih prijetnji. Bog je i to uredio. Vratio se kući i pripremao se za novi poziv – biti misionar. Kako sam kaže, Gospodin mu je nedavno objavio da je tek počeo sa svojim misionarskim pohodom pod zastavom Isusa Krista. Ono što je iskusio i naučio došao je i nama podijeliti kako bismo i mi uvidjeli da je Bog vazda s nama, da ne trebamo lutati, već da uvijek budemo uz njega, jer to je njegova najveća želja. Pouka koju je iznjedrio iz svoga iskustva i podijelio je s nama u svojoj knjizi, odzvanja našom dušom poput jeke. ˝Grijeh više nije povremeni čin nego način života˝, čvrsto isitče Marino Restrepo. Nemojmo se povoditi za dekadentnošću ovoga svijeta nego budimo, braćo, uvijek s Kristom.

Nikola Bolšec

23.01.2008.

 

 

   
 

Svećenički (TP) Tjedan u Zagrebu

Koje je mjesto novim crkvenim pokretima u suvremenom pastoralu?

48. Teološko pastoralni tjedan na temu "Pastoral u susretu s novim crkvenim pokretima" održat će se u Zagrebu, u prostorijama Nadbiskupske klasične gimnazije na Šalati od 22. do 24. siječnja.
Svake godine Katoličko bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizator je znanstvenog i pastoralnog skupa kojemu je cilj, suradnjom teologije i drugih znanstvenih disciplina, doprinijeti trajnom usavršavanju nositelja raznih službi i poslanja u Crkvi: biskupa, prezbitera i đakona, redovnika i redovnica te vjernika laika.
Tjedan okuplja ponajbolje hrvatske teologe i druge znanstvenike koji svojim predavanjima nastoje odgovoriti na uvijek izazovne i suvremene teme. Svoja izlaganja na ovogodišnju tema Tjedna: "Pastoral u susretu s novim crkvenim pokretima" iznijet će desetak teologa i znanstvenika.
Nova pneumatologija i "duh pokreta" u današnjoj Crkvi (Nediljko Ante Ančić),
Pokreti Crkve – odgovor na duh vremena i suvremene kulture (Ante Vučković),
Pastoral Crkve pred zbiljnošću pokreta (Pero Aračić),
Pokreti, udruge, zajednice – između karizmatske "neredovitosti" i crkvene normativnosti (Miron Sikirić),
Pokreti i reforme Crkve u prošlosti (Slavko Slišković),
Globalno kršćanstvo i gibanja u Katoličkoj Crkvi (Željko Tanjić),
Crkveni pokreti u životu Crkve u Hrvatskoj (Josip Baloban),
Zajednička "teološka mjesta" suvremenih crkvenih pokreta (Tomislav Ivančić),
Ekleziološki identitet suvremenih pokreta u Crkvi (Ivica Raguž),
Duhovni pokreti u svjetlu duhovnog razlučivanja (Jakov Mamić),
Pastoral pokreta i pokreti u pastoralu župne zajednice (Alojzije Čondić) 
Liturgija – mjesto zajedništva ili razlog nejedinstva u župi (Ivica Žižić).
Obavijesti u vezi s održavanjem Teološko-pastoralnog tjedna zainteresirani mogu dobiti u Tajništvu Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Vlaška 38; tel.: (01) Za sudjelovanje na Teološko-pastoralnom tjednu potrebna je iskaznica, koja možete dobiti nakon uplate kotizacije na polukatu.
Ulaznicu, međutim nije potrebno platiti za onaj drugi, «sajamski» dio.
Teološko pastoralni tjedan, popularno nazvan i «Svećenički tjedan» prigoda je susreta svećenika koji djeluju na hrvatskom govornom području i u inozemstvu. Uz predavanja ovo je mogućnost da katolički izdavači izlože svoje proizvode te se na taj način formira tzv. katolički sajam knjige i izdavaštva.
Svakodnevno se u sjemenišnoj kapelici slavi sveta misa za sve sudionike. Prvi dan misu će predvoditi uzoriti gospodin Josip kard. Bozanić, nadbiskup zagrebački, veliki kancelar KBF. U srijedu će misu predvoditi mons. Marin Srakić, predsjednik HBK, a u četvrtak mons. Valter Župan, biskup krčki.

22.01.2008.

 

 

   
 

Nije zlato sve što sija

Film "Zlatni kompas" u kršćanskim krugovima u Americi izazvao podijeljenost i rasprave

Nedavno se u kinima širom svijeta stao prikazivati film “Zlatni kompas”, snimljen na temelju istoimena prva dijela trilogije “Njegovi mračni spisi “ britanskoga pisca Philipa Pullmana. Budući da je film u kršćanskim krugovima izazvao sličnu podijeljenost kao i serijal o Harry-ju Potteru temeljen na djelima J. K. Rowlingove, pokušali smo – na temelju članka istaknutog katoličkog pisca Michaela D. O’Briena[1] – istražiti o čemu je zapravo riječ.

Što reći o filmu u kojemu svako dijete prati duh-čuvar po imenu “demon”, dok se vjerske vlasti koje upravljaju u njemu prikazanim svijetom (koji – usput budi rečeno – uvelike nalikuje našemu svijetu) i nazivaju Naučiteljstvo, prikazuju kao nadasve zlonamjerne i totalitaristički nastrojene? Michael D. O'Brien, istaknuti katolički pisac i slikar, čija su djela objavljena i na hrvatskome jeziku te koji je u više navrata gostovao u našoj zemlji na nadasve zanimljivim tribinama o katoličkome stavu o nekim gorućim svjetskim pitanjima, o njemu kaže ovo: “sjajan, prekrasan i – nadasve đavolski film. Kako možemo očekivati da će, odgledavši ga, još neevangelizirana mladež doživljavati riječ ‘Naučiteljstvo’ doli negativno, a riječ ‘demon’ ikako drugačije doli kao nešto pozitivno?”  

Sam autor djela na temelju kojega je film snimljen, Philip Pullman, u jednome je intervjuu izjavio kako mu je namjera bila “izvršiti obrat tradicionalne Biblijske priče o ratu između Neba i pakla.” Za pretpostaviti je kako je u tome za uzor imao engleskog književnika iz druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća Williama Blakea, koji je u zbirci heretičnih aforizama i parabola “Brak neba i pakla “ u obliku parodije Biblije učinio prvi moderni pokušaj prevrednovanja svih vrijednosti. Naime, Pullman je – citirajući stih upravo iz jedne od Blakeovih pjesama – također izjavio kako je on “od đavlove strane i dobro to znade”.

Kako bi potkrijepio ovu izjavu, Pullman kroz usta svojih likova nadasve otvoreno kritizira institucionaliziranu religiju. Svi su pripadnici Crkve redom prikazani kao fanatici. Dva lika koji su nekoć pripadali Crkvi, prikazani su kao pozitivni isključivo stoga što su se protiv nje pobunili.

Kritičarka katoličkog časopisa Catholic Culture Cynthia Grenier izjavila je: “U Pullmanovu se svijetu Sam Bog (koji se ondje naziva ‘Vlast’) prikazuje kao nemilosrdni tiranin, dok je Njegova Crkva sredstvo opresije te se istinsko junaštvo sastoji u zbacivanju i jednoga i drugoga.”

Tragična je činjenica što je Pullman, unatoč svemu tome, uspio naći zagovornike i među kršćanskim redovima. U takve se, primjerice, ubraja Rowan Williams, nadbiskup Canterbury-ja, koji tvrdi kako su Pullmanovi napadi upravljeni protiv pogibli dogmatizma i korištenja religije u opresivne svrhe, a ne protiv samoga kršćanstva. Nadalje, Ured za kulturu Konferencije katoličkih biskupa SAD, također je odobrio “Zlatni kompas” (na zgražanje ne maloga broja tamošnjih biskupa). Valja, istina, napomenuti i kako je isti taj ured odobrio također i filmove iz serijala o Harry-ju Potteru te otvoreno homoseksualni film “Planina Brokeback”.

“U svemu ovome” – upozorava nas mudri i duhovnome boju vični Michael D. O’Brien – “jedna je od Sotoninih najučinkovitijih i najprokušanijih strategija u borbi protiv čovječanstva ‘pogoditi’ nas otvorenim zlom (primjerice: mračnom maštom autora poput Pullmana), a onda nam ponuditi naizgled manje zlo (primjerice: “mutnu” maštu autora poput Rowlingove) kao alternativu, pa čak možda i svojevrsni “protuotrov” u odnosu na otvorenije zlo. Tada mi pohitamo ‘instant’ rješenju – manjemu zlu – zaboravljajući pritom kako je Sotona možda baš njime i htio zatrovati svijet.

Ako se želimo osloboditi tlapnji korumpirane kulture te ako se nadamo postići istinsku integraciju vjere i kulture, moramo prvo pronaći istinsko središte, a ono se nalazi gore”.

Aleksandra Marija Chwalowsky


[1] Michael D. O’Brien: The Golden Compass  – His Dark Materials, dostupno na O’Brienovoj web stranici: studiobrien.com

21.01.2008.

 

 

   
 

Rimljani iskazuju ljubav papi

U nedjelju će se na Trgu svetoga Petra okupiti brojni stanovnici Rima kako bi iskazali potporu papi

VATIKAN, 16. siječnja 2008. (Zenit.org).
Nakon prosvjeda na rimskom sveučilištu "La Sapienza", poradi kojih je papa Benedikt XVI. odgodio svoj posjet jednom rimskom, kardinal Camillo Ruini pozvao je sve Rimljane na okupljanje na Trgu svetoga Petra, kako bi iskazali svoju ljubav prema papi.
Posjet sveučilištu La Sapienza bio je planiran za četvrtak, ali je skupina profesora i studenata potpisala pismo kojim prosvjeduju protiv posjeta Svetoga Oca, kojega su proglasili "neprijateljski nastrojenim prema znanosti."
Ured za tisak Vatikana u ponedjeljak je izvijestio kako "je ocijenjeno uputnim odgoditi predviđeno događanje," inače planirano "na poziv glavnoga rektora."
Sveti je Otac svejedno odaslao govor što ga je bio pripravio za tu prigodu, dodaje se u izjavi Vatikana.
Kardinal Ruini, papin vikar za Rim, pozvao je sve Rimljane na okupljanje na Trgu svetoga Petra u nedjelju, prigodom podnevnoga Angelusa, rekavši kako će to "biti iskaz ljubavi i mira; očitovanje radosti koju osjećamo zato što imamo Benedikta XVI. za svoga biskupa i papu."
"U ovim okolnostima, koje su tako bolno pogodile čitav naš grad," dodao je, "rimska Crkva izražava svoju sinovsku, posvemašnju bliskost svome biskupu, našemu papi te iskazuje ljubav, pouzdanje, divljenje i zahvalnost Benediktu XVI, koji je u srcima stanovnika Rima."

18.01.2008.

 

 

   
 

Što je papa želio reći "Sapienzi"?

Govor koji je bio pripremljen za 17. siječnja, ali je papin posjet ipak odgođen

Papa Benedikt XVI. danas je trebao posjetiti rimsko sveučilište "La Sapienza" prigodom otvorenja nove akademske godine i održati prigodni govor. Ovo je sveučilište osnovao papa Bonifacije VIII. 1303. godine. Papin posjet "Sapienzi" se nije dogodio zbog protesta nekolicine profesora i najavljenih prosvjeda nekih grupa studenata. Kao razlog ovih "nemira" navedena je izjava pape Benedikta XVI. iz 1990. godine 'kako je slučaj Galilei bio opravdan'.
Danas su mediji ipak objavili papin govor u kojem je on izražava duboku radost zbog postojanja ove ustanove koja stoljećima obilježava put i život grada Rima, koristeći najbolje intelektualne energije na svakomu području znanja. Čini se, međutim, da su u ovom slučaju izostale te vrste energija. U nekoliko navrata, papa proročki postavlja pitanje: "Pitam se što papa može reći u ovakvoj prigodi"? Kasnije će, u nastavku teksta i odgovoriti što može reći, jer odgovor izvire iz same naravi papinstva i sveučilišta. Može ponuditi odgovor na to za što služi znanost, univerzitet, učenje. Papa sveučilište razumijeva kao mjesto traganja za istinom, te kako ni jedna znanost nema potpuni monopol nad istinom. Danas je, nažalost, primijetno kako prirodoslovne znanosti preuzimaju glavni monopol nad istinom. Kao odgovor na pitanje što je sveučilište, papa kaže: "Mislim da se može reći kako je istinski, duboki izvor sveučilišta žudnja za spoznajom koja je vlastita čovjeku. Čovjek želi znati sve ono što ga okružuje. Želi istinu. U tom smislu se može razumjeti Sokratov propitivanje kao poticaj iz kojega je nastalo zapadno sveučilište". Govoreći dalje o sveučilištu papa se približava temi koja mu je posebno draga, o bliskosti filozofije i kršćanstva, tj. teza da se kršćanstvo u početku ponajprije opredijelilo za filozofiju, a ne za religiju. Nastavlja dalje papa: "Potrebno je poći jedan korak dalje. Čovjek želi spoznati – želi istinu. Istina je prije svega nešto što se gleda, što se poima, ona je theoria, kako je naziva grčka tradicija. No, istina nije samo teoretska. Uspoređujući Blaženstva Govora na gori s darovima Duha Svetoga kod Izaije 11, Augustin je potvrdio recipročnost između "scientia " i "tristitia": samo znanje nas čini tužnim. Onaj koji vidi i shvaća samo ono što se događa u svijetu postat će tužan. Tako istina znači više nego znanje : spoznaja istine ima svrhu spoznaju dobra. To je također i smisao sokratskoga propitivanja: koje je to dobro koje nas čini istinskima? Istina nas čini dobrima, a dobrota je istina: to je optimizam koji se živi u kršćanskoj zajednici, jer joj je dana vizija Logosa, stvoriteljskoga Razuma, koji se u Božjemu utjelovljenju objavio kao Dobro, kao samo Dobro."
Tumačeći dalje srednjovjekovnu teologiju, papa tumači kako se vodio prijepor oko odnosa teorije i prakse: "oko pravoga odnosa između spoznaje i djelovanja. Srednjovjekovno sveučilište, sa svoja četiri fakulteta, predstavlja taj suodnos."
Na koncu, papa postavlja temeljno pitanje: "Ali, sada postanje neizbježno Pilatovo pitanje: što je istina? Kako se prepoznaje istina? Ako se pri tomu upućuje na „javnu racionalnost“, kako to čini Rawls, opet se postavlja pitanje: što je razumno? Kako se određena racionalnost dokazujem istinitom? U svakomu slučaju, sada postaje jasno da se u traganju za pravom slobodom, za istinom pravičnoga suživota trebaju osluškivati instancije koje su drukčije spram stranaka i interesnih skupina, pri čemu ni malo ne postavljamo u pitanje njihovu važnost."
Vraćajući se ponovno ustrojstvu srednjovjekovnog sveučilišta, kojemu je posvetio velik dio svojega govora, papa podsjeća da je uz pravo i filozofiju i teologija kao znanost bila ukjučena u istraživanje ljudskoga bića u njegovoj cjelini kao i zadaća da drže budnim osjetljivost za istinu. "Moglo bi se reći da je to upravo trajni i istinski smisao obaju fakulteta: biti čuvari osjetljivosti za istinu, ne dopustiti da se čovjek odvrati od traganja za istinom – zaključuje papa". Zaključujući ovu temu papa dodaje da ni on sam neće dati cjelovit odgovor na pitanje o istini već prije "poziv da ostanemo na putu s tim pitanjem – na putu s velikim osobama koje su se tijekom cijele povijesti borili i tragali, sa svojim odgovorima i sa svojim nemirom za istinom, koja stalno upućuje na ono što je onkraj pojedinačnoga odgovora."
Još malo, osvrćući se na odnos teologije i filozofije, papa tumači: "Teologija i filozofija su u svemu tomu blizanci, tako da nijedan blizanac ne smije biti potpuno odvojen od drugoga, a isto tako svaki treba sačuvati svoju vlastitu zadaću i vlastiti identitet."
Tumačeći zatim odnos filozofskih i teoloških znanosti u trenutku nastanka sveučilišta na Zapadu, papa tumači kako se Toma Akvinski pojavio upravo u privilegiranom trenutku: "Aristotelovi spisi su po prvi put bili dostupni u cijelosti; prisutni su bili i židovski i arapski izvori kao posebni pristupi i daljnja promišljanja grčke filozofije. Tako se i kršćanstvo, u novomu dijalogu s drugima koje je susretalo, moralo izboriti za vlastitu razumnost. Filozofski fakultet koji je, kao tzv. „fakultet umijeća“, do toga trenutka bio samo uvod u teologiju, od sada je postao istinski i posebni fakultet, autonoman partner teologiji i vjeri promišljenoj u teologiji. Ovdje se ne možemo zaustaviti kod sučeljavanja koje je vrlo brzo nastalo između filozofije i teologije. Rekao bih da bi se ideja sv. Tome o odnosu filozofije i teologije mogla izraziti izričajem Kalcedonskoga sabora koji se odnosi na kristologiju: filozofija i teologija se trebaju odnositi između sebe „bez miješanja i bez odvajanja“. „Bez miješanja“ znači da svaka treba sačuvati svoj vlastiti identitet. Filozofija treba istinski ostati traganje razuma za vlastitom slobodom i u vlastitoj odgovornosti; treba vidjeti svoje granice i upravo tako svoju veličinu i širinu. Teologija treba nastaviti crpsti iz blaga spoznaje koju nije sama izmislila, koja uvijek nadilazi i koja, nikada do kraja iscrpiva mišljenjem, uvijek iznova poziva na mišljenje." Papa ističe da teologija polazi od objave, a filozofija od razuma. Makar, razum nije ne-povijestan, te nužno uključuje i propituje povijest, a time i objavu. Također papa priznaje da su postojala i česta kriva tumačenja nekih teologa, te nastavlja. Prelazeći od srednjovjekovnog sveučilišta na naše vrijeme papa tumači: "U moderno doba su nastale nove dimenzije znanja, koje se prije svega ostvaruju u dva velika područja: ponajprije u prirodnim znanostima koje su se razvile na temelju povezanosti eksperimentiranja i pretpostavljene razumnosti materije; drugo, u povijesnim i humanističkim znanostima, u kojima čovjek, istražujući zrcalo svoje povijesti i pojašnjavajući dimenzije svoje naravi, kani sebe shvatiti bolje. U tomu razvoju čovječanstvu se nije otvorila samo neograničena mjera znanja i moći; istovremeno su porasli spoznaja i priznanje prava i dostojanstva čovjeka, i za to možemo biti samo zahvalni. Ali, čovjekov put nikada nije dovršen i opasnost pada u nečovječnost nije nikada jednostavno otklonjena kao što nam to pokazuje današnja situacija! Opasnost zapadnoga svijeta, jer želim govoriti sada samo o njemu, jest ta da  čovjek, upravo uzimajući obzir veličinu svoga znanja i moći, napusti pitanje o istini. A to znači istovremeno da se razum u konačnici podređuje pritisku interesa i privlačnosti koristi, da je prisiljen prihvatiti tu korist kao krajnji kriterij. Za sveučilište to znači sljedeće: postoji opasnost da se filozofija, ne osjećajući se više sposobnom za svoju istinsku zadaću, sroza na pozitivizam; da se teologija sa svojom porukom usmjerenom prema razumu ograniči na privatnu sferu veće ili manje skupine. Ali, ako razum – zbog brižnosti oko svoje umišljene čistoće – postane gluh za veliku poruku koja mu dolazi od kršćanske vjere i njezine mudrosti, on će usahnuti poput drveta čije korijenje više ne doseže do vode koja im daje život. Tako razum gubi hrabrost za istinu te time ne postaje većim, nego manjim. Primjenjujući to na našu europsku kulturu, možemo reći sljedeće : želi li se ona samokonstituirati na temelju svojih vlastiti argumentacija, a to joj se sada najviše čini, budući da je zaokupljena svojom laičnošću, te se odvaja od korijenja od kojih živi, tada ne postaje razumnijom i čišćom, nego se rastvara i razmrvljuje."
Nakon ovih tumačenja, papa ponovno postavlja pitanje: Što Papa treba raditi i govoriti na sveučilištu i odgovara: "Sigurno ne smije na autoritativan način nametnuti drugima vjeru koja se može darovati samo slobodno. Onkraj svoje službe kao Pastira Crkve i na temelju intrisečne naravi te pastoralne službe njegova je  zadaća da drži budnom tu osjetljivost za istinu; da poziva uvijek iznova razum da stalno traga za istinitim, dobrim, za Bogom, i da mu na tomu putu pripomogne prepoznati korisna svjetla koja su se pojavila tijekom povijesti kršćanske vjere i da tako primijeti Isusa Krista kao Svjetlo koje prosvjetljuje povijest te pomaže pronalaziti put prema budućnosti."

17.01.2008.

 

 

   
 

Top 10 radio postaja u Hrvatskoj

Hrvatski katolički radio je među deset najslušanijih radio-postaja u Hrvatskoj

Neovisni centar za istraživanje medija, marketinga i tržišta, Media metar (mediametar.hr), vrši istraživanja i medija u Hrvatskoj: radija, televizije i tiska. Istraživanja za prosinac o najslušanijim radio-postajama otkrivaju da je među deset najslušanijih radio-postaja u Hrvatskoj i Hrvatski katolički radio, koji je zauzeo visoko osmo mjesto sa 3,2 posto slušanosti od ukupno 164 radio-postaje. Podatak je to koji je načinjen na osnovu 10500 ispitanika, dobne skupine 20-50 godina.
Hrvatski katolički radio (HKR) je neprofitna radijska postaja s nacionalnom koncesijom. Osnivač i vlasnik Radija je Hrvatska biskupska konferencija, a započeo je s emitiranjem programa 17. svibnja 1997. godine, kada ga je blagoslovio i u rad pustio kardinal Franjo Kuharić . Svojim signalom pokriva 95% teritorija RH i pogranična područja susjednih zemalja.

17.01.2008.

 

 

   
 

Indijski ateist i komunist brani život

Lenin Raghavarshi (37) štiti život od začeća do prirodne smrti

Dobitnik nagrade za ljudska prava 2007. Indijac Lenjin Raghavarshi javno nastupa u obranu života, odnosno protiv abortusa, koji je u ovoj zemlji veoma raširen. Zakoni u Indiji su veoma permisivni po ovom pitanju, a sve u svrhu "kontrole rasta stanovništva i ravnoteže u ishrani". U Indiji se svake godine učini nevjerojatnih 13.000.000 pobačaja, a preko 80.000 žena umre zbog posljedica. Uz to, velika je mrlja i selektiranje pobačaja. Na taj način je uklonjeno preko 10.000.000 dječjih ženskih fetusa u zadnjih 20 godina.
"Od svega je najapsurdnije to što se abortus nudi kao rješenje problema gladi stanovništva, kada znademo da od svih prava temeljno i najvažnije pravo na život, na postojanje. Također nema nikakve veze sa istinom tvrdnja da je prenapučenost stanovništva ugrožava zdravlje čovječanstva. Svijet se treba više baviti socio-ekonomskim i političkim pitanjima da bi se stvarno uklonila glad, bijeda i siromaštvo stanovništva."
Raghavarshi objašnjava kako je najveći problem u raspodjeli prirodnih dobara. Samo 20% svjetskog stanovništva (narodi G7) koriste 80% svjetskih izvora prirodnih dobara. "Jednako tako je nužno, nastavlja Raghavarshi, da se vlade i svi političari zauzimaju više za eliminacijom gladi i siromaštva, promovirajući dostojanstvo osobe i njezina prava na život, na odgoj, na zdravlje".

15.01.2008.

 

 

   
 

Novo proljeće evangelizacije

Biskup iz države Michigan potiče katolike na pojačanu evangelizaciju

SAGINAW, država Michigan (CNS) - Biskup mjesta Saginaw u američkoj državi Michigan  Robert J. Carlson u svojoj je pastoralnoj poslanici o evangelizaciji od 6. siječnja pozvao katolike neka se "prestanu prilagođavati svijetu i počnu ga preobražavati".
Vrijeme je za novo proljeće evangelizacije u katoličkoj biskupiji Saginaw – rekao je biskup Carlson, koji je na čelu ove biskupije od 2005., a poznat je diljem SAD po svome radu na  programima za mlade i zvanjima. U svojoj poslanici kaže kako na umu nema neki određeni plan evangelizacije, već samo želju da bi katolici progovorili o svojoj vjeri i potakli druge neka krenu u crkvu, ili jednostavno na razgovor o svojim vjerskim iskustvima.
"Nije nam potrebna čarobna formula za evangelizaciju," rekao je, dodavši kako bi katolici mjesto toga trabali prepustiti Bogu "neka se posluži našim riječima i djelima kako bi pokucao na vrata ljudskih srdaca."
"Ovaj postupak započinje Božjom inicijativom te ga i dovršiti može jedino Božja milost. No, On nas poziva biti dionicima u tome nastojanju," piše biskup.
Na početku svoje poslanice od sedam stranica, biskup Carlson ističe kako ljudi vrlo često razmjenjuju informacije o dobrim knjigama, filmovima, receptima, pjesmama i restoranima, no, za brojne katolike, kaže on, "postoji samo jedno dobro koje smo neskloni podijeliti s drugima: Radosnu Vijest vjere u Isusa Krista."
Rekao je kako suvremena kultura odašilje poruku prema kojoj je "sebično dobre stvari zadržati za sebe, ali i  nametljivo s drugima podijeliti Radosnu Vijest o Isusu Kristu." Biskup je dodao kako su se katolici već "pomirili s ovakvim dvojakim mjerilima."
Potaknuo je vjernike svoje biskupije riječima: "prestanimo nasljedovati našu kulturu, koja nam govori kako Boga valja 'zadržati u privatnosti' te počnimo nasljedovati Gospodina, koji nam govori kako ćemo Mu biti svjedoci do nakraj zemlje."
Biskup Carlson je rekao kako se moderni katolici mogu poslužiti "zemljovidom" prvih kršćana koji su uspjeli "preživjeti i, štoviše, napredovati unutar neprijateljski nastrojene kulture" svjedočeći Evanđelje kako običnim, tako i neobičnim putovima. Neki su prvi kršćani bili mučenici vjere, dok su drugi samo živjeli svoje svakodnevlje, rekao je.
"Crkva danas, poput prve Crkve, treba ljude spremne na mučeništvo - ljude spremne svojim riječima i djelima svjedočiti za Evanđelje Isusa Krista, ljude spremne na žrtvu, kako bi se čula istina Evanđelja, našoj kulturi postavio izazov, a naš svijet bio preobražen," rekao je.
Biskup Carlson primijetio je kako - iako današnji kršćani nisu toliko često pozvani na mučeništvo, svejedno trebaju biti pripravni na iznimne žrtve.
Rekao je i kako ne bi trebali oklijevati progovoriti o svojoj vjeri, jer niti djela sama po sebi nisu dovoljna.
"U svijetu koji vapi za smislom, jasnoća riječi nužan je dio našega propovijedanja Evanđelja. U svijetu zasićenu lažnim riječima, izazov riječi Gospodnje potrebno je uvijek iznova verbalizirati," piše on.
Potaknuo je katolike neka im prvi korak bude jednostavno pitati ljude vjeruju li, ili ih pak pozvati u crkvu.
"Govoriti otvoreno o našoj vjeri u Gospodina možda i zahtijeva iskorak iz udobnosti u koju smo se uljuljkali, no time će Gospodin biti postavljen u samo središte našega života, čime će i drugi biti pozvani učiniti to isto," dodao je.

14.01.2008.

 

 

   
 

Krunica za mlade selioce i izbjeglice

U ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica papa Benedikt XVI. u središte razmišljanja stavlja mlade.

Globalizacijski procesi kojima je zahvaćen veliki dio svijeta za sobom povlače pojavu seljenja ljudi, koja sili i mnoge mlade ljude da napuštaju vlastitu zemlju i žive daleko od svojih obitelji i svoje domovine. Posljedica je toga da iz mnogih zemalja odlazi mladež natprosječnih intelektualnih sposobnosti, dok su u zemljama koje primaju selioce na snazi propisi koji otežavaju njihovo stvarno uključivanje u društveni život, riječi su kojima papa Benedikt XVI. započinje poruku za ovogodišnji Svjetski dan selioca i izbjeglica (13. siječnja).
Razmišljanja pape Benedikta XVI. redakcija vjerskog lista za Marijine štovatelje "Marija" iskoristila je, te u siječanjskom broju u rubrici zrnca Gospine krunice objavila  krunicu za mlade selioce i izbjeglice.
Kratak citat iz Papine poruke kao uvod u pojedinu desetku radosnog otajstva prati posebna nakana. Tako se u prvoj desetki radosne krunice poziva na molitvu za one koji su na čelu javnih ustanova, humanitarnih udruga kao i Katoličke crkve, da ulažu sve napore da se iziđe u susret mladima u nevolji.  Za mlade da ne završe na ulici prepušteni samima sebi moli se u drugoj desetki. Nadalje se moli za odgovorne, da ulože truda da se mladima pomogne u stvaranju prikladnih prihvatilišnih i obrazovnih struktura kako bi s nadom mogli gledati u budućnost. U četvrtoj desetki poziva se na molitvu za odgovorne za mlade izbjeglice pripreme prikladne kako obrazovne, tako i programe za zapošljavanje. U posljednjoj desetki potiče se na molitvu za crkvene zajednice u koje selioci dolaze, da sa simpatijama prihvaćaju mlade i najmlađe s njihovim roditeljima, trudeći se razumjeti sve nedaće kroz koje su prošli pomažući im uključiti se u novu sredinu.

14.01.2008.

 

 

   
 

Jubilej katoličkog tjednika "Münchner Kirchenzeitung"

Katolička glasila bi trebala biti autentični svjedoci vjere i uvijek spremna na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade.

U crkvi sv. Bonifacija u Münchenu u četvrtak 10. siječnja održano je svečano misno slavlje u povodu 100-godišnjice katoličkog tjednika "Münchner Kirchenzeitung". Misu je  predvodio nadbiskup Münchena i Freisinga kardinal Friedrich Wetter. On je naglasio važnu ulogu tjednika, kao poveznice  između Katoličke Crkve i društva.

Čestitku tjedniku je uputio i papa Benedikt XVI. On je podsjetio kako tjednik prati od roditeljskog doma, preko sjemeništa i njemačkih učilišta, a posebno u vrijeme njegove biskupske službe do današnjih dana. Važna je uloga crkvenih glasila da budu autentični svjedoci vjere i "uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade" (1Pt 3,15), naglasio je Papa. Također je podsjetio, kako ovaj tjednik želi vjernike u Münchenu učvrstiti kršćanski život svojih čitatelja, kao i obitelji, župa. Na kraju poruke, papa je zahvalio kardinalu Friedrichu Wetteru na 25-godišnjem vođenju nadbiskupije München i Freising, kojeg će 2. veljače naslijediti  nadbiskup Reinhard Marx, a sve povjerava zaštiti Djevici Mariji vjernoj zaštitnici Bavarske.

Prvi broj "Tjednika katoličkih župa Münchena" objavljen je 5. siječnja 1908. godine, a osnovao ga je župnik Theodor Becker (1852.-1933.). Danas tjednik "Münchner Kirchenzeitung" kao glasilo nadbiskupije München i Freising ima oko 100.000 čitatelja.

12.01.2008.

 

 

   
 

Europa za Krista

"Dragi prijatelji i podupiratelji projekta Europa za Krista, dopustite nam upozoriti vas na sljedeća dva aktualna pitanja: Europa za Krista pokrenula je web stranicu o kristijanofobiji - iracionalnome strahu od kršćanstva. Prikupljamo slučajeve kristijanofobije u Europi i objavljujemo ih online. Cilj je  kristijanofobiju učiniti priznatim problemom i uvriježenim pojmom, kako bismo u dugoročnome smislu zaštitili kršćane i njihove položaje i institucije. Ovaj je pojam već prisutan u više UN-ovih i OSCE-ovih dokumenata. Upućujemo vas na: www.christianophobia.eu Kroz sljedeće mjesece pozivamo kršćanske medije na izvješćivanje o ovome problemu na temelju informacija dostupnih na našoj web stranici. Molimo vas da nas obavijestite koga bismo u tom smislu mogli kontaktirati u vašoj zemlji. Europa za Krista! traži predane kršćane iz raznih europskih zemalja na pripravnički staž, odnosno, dragovoljni rad u Beču. Mjesta će biti dostupna od ožujka nadalje. Nudimo smještaj i skromnu stipendiju za pokrivanje životnih troškova. Molimo vas da ovu priliku prenesete svima koji bi za to mogli biti zainteresirani. Prijave na  office@europe4christ.net. Također vas molimo da razmišljajte o mogućnostima našega daljnjega širenja. Naša mreža mora rasti, jer njena je snaga u veličini i kakvoći. Sjetite se prijatelja, email skupina, kršćanskih publikacija, itd. putem kojih bi se ljude moglo pozvati na pristupanje projektu Europe for Christ! Molite i djelujte s nama: http://www.europe4christ.net/index.php?id=16 Puno vam hvala, Martin Kugler, Monika Lebschik, Gudrun Kugler Bečka ekipa Europe za Krista!"

11.01.2008.

 

 

   
 

Imaš siće za vodiče

Vinkovačka frama, koja djeluje u župi Bezgrešnog Srca Marijina (Vinkovci), već duže vrijeme razmišlja o nekoj humanitarnoj akciji koju bi proveli na području njihove župe i šire. U duhu zajedništva, frama je odlučila pomoći Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet (http://www.psivodici.hr/) koja je jedina nevladina i neprofitna organizacija koja školuje pse za humanu namjenu. Organizacija također provodi cjeloviti program orijentacije i mobiliteta slijepih osoba. Frama je kontaktirala udrugu te joj iznijela svoj prijedlog. Oduševljeni prijedlogom i spremnošću, članovi udruge su i sami odlučili potpomoći ovu akciju. "Psi su naše jedine oči", rekli su iz udruge u svom odgovoru na pitanje o provedbi ove akcije.
Vinkovačku framu očekuje velik posao oko organizacije cijele akcije. Ova humanitarna akcija održat će se 2. veljače 2008. u Domu kulture u Vinkovcima (Novo Selo) s početkom u 19:30. Program će se sastojati od predstave "Casaablanca", koju će izvesti framaši; nastupa župnoga zbora mladih "Fra Vjekosklav Mičuda" i benda "Punchke". Organizatori očekuju punu dvoranu posjetitelja.
"Ovom humanitarnom akcijom želimo pomoći tim ljudima i podariti im nove oči. Pozivamo sve ljude dobre volje koji su spremni i u mogućnosti pomoći da se odazovu našem pozivu. I mi želimo poput svetoga Franje pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija", saznajemo od framaša.
Prodaja ulaznica je u četvrtak 10. siječnja poslije župnog klanjanja i poslije svetih misa (9h, 11h, 18h) u nedjelju 13. siječnja. Mogu se kupiti i svaki dan u župnom uredu (A. Stepinca 73, Vinkovci).

10.01.2008.

 

 

   
 

Ivan Pavao II. uskoro blaženi?

Najvažniji dokumenti u procesu proglašenja blaženim pokojnoga pape Ivana Pavla II. (1978. – 2005) mogli bi biti obrađeni još tijekom ove godine. Ovu vijest su donijeli poljski mediji pozivajući se na ured postulatora koji vodi postupak. Prema njegovu izvješću postupak u tzv. Positio mogao bi biti dovršen brže nego inače. Postulator bi morao pripremiti izvješća o papinom životu, krepostima i svetosti. Mnogi od ovih dokumenata već su bili dovršeni dvije godine poslije smrti pape Ivana Pavla II. kada je u Rimu i otvoren postupak za proglašenje blaženim ovog pape. Kada će točno papa Ivan Pavao II. biti proglašen blaženim još uvijek je neizvjesno. U Poljskoj se o tome špekulira i spominju se razni datumi, od kojih je svakako zanimljiv listopad ove godine, jer je to datum 30. godišnjice preuzimanja papinske službe Ivana Pavla II.

Molitva za proglašenjem blaženim - Ivana Pavla II
O, Sveto Trojstvo, zahvaljujemo ti što si Crkvi darovalo papu Ivana Pavla II. te je u njemu zasjala nježnost tvoga očinstva, slava križa Kristova i sjaj Duha ljubavi.
Pouzdajući se sasvim u tvoje beskrajno milosrđe i u Marijin majčinski zagovor, on nam je pružio živu sliku Isusa dobroga pastira i pokazao da je svetost, kao najviši oblik redovitoga kršćanskoga života, put kojim možemo postići vječno zajedništvo s tobom.
Daj nam, njegovim zagovorom, po tvojoj volji, milost što je molimo, nadajući se da će on uskoro biti ubrojen u broj tvojih svetih. Amen.
(S crkvenim odobrenjem)

09.01.2008.

 

 

   
 

Kineski sportaši zatvoreni u sportski geto

Zatvoreni u kampu za vježbe te pod neprestanom vojnom i policijskom stražom, izolirani potpuno od svijeta pripremaju se kineski sportaši za predstojeće olimpijske igre što će se održati ovog ljeta u njihovom glavnom gradu. Ovime žele, kako kažu, izbjeći "sportsku špijunažu" i svaku negativnu reklamu njihovoga sporta. Na ovakvoj je pripremi, u srcu Pekinga, na oko dvjesto tisuća kvadratnih metara, oko 800 kineskih sportaša i trenera. Na ovaj se način, odmaknuti od bilo koje nepotrebne rastresenosti, pripremaju sportaši osam različitih sportova, od kojih je najviše gimnastičara. Sličan primjer preuzeli su i sportaši drugih sportova, koji se pripremaju u drugim kineskim gradovima. Ženska odbojkaška ekipa, koja se priprema u Zhangzhou (Fujian), taekwando ekipa u Tianjinu, te reprezentativci u badmintonu, kao i mnogi drugi sportaši, izjave za medije će davati malo i veoma rijetko. Još u listopadu prošle godine ministar za sport je dao neke važne odrednice kako se sportaši trebaju odnositi prema "znatiželjnim" novinarima. Inače, vojna je zaštita uglavnom rezervirana za velike političke činovnike i članove vladajuće komunističke partije, a sada evo štiti i sportaše. Na ovaj se način želi zaštititi sportaše u njihovim nakanama da se što kvalitetnije pripreme za sportove u kojima će nastupati, da bi i na taj način pokazali da je Kina doista svjetski gigant ali i sportska velesila.

08.01.2008.

 

 

   
 

Božić po Julijanskom kalendaru

Prema starom Julijanskom kalendaru, po kojem liturgijsku godinu još uvijek računa dio Crkava bizantske tradicije, blagdan Kristova rođenja pada na 7. siječnja.
Oko 150 milijuna ortodoksnih Rusa proslavilo je Božić svečano prema liturgijskim normama i tradicijskim navikama. Državna je televizija iz prvostolne crkve Krista Spasitelja u Moskvi prenosila božićnu liturgiju Alekseja II., gdje su prisutni bili i predsjednik Putin, mnogi drugi političari, kao i mogući budući predsjednik Medvedev.
Patrijarh Aleksej II. je vjernike pozvao na život u ljubavi bez da se zaborave i obveze i odgovornosti prema bližnjima, pozivajući osobito da se očuva obiteljski život. "Pobačaji, razvodi, jurnjava za dobitkom i uživanjem, zaboravljanje najbližih, pa i vlastite djece, koja ostaju bez topline odgoja, sve ovo – naglašava patrijarh – preokreće život pojedinaca, ali i cijeloga naroda u nezadovoljstvo i osjećaj krivnje".
Božić slave i paravoslavni vjernici u Hrvatskoj. Mnogi su nazočili svečanoj liturgiji u Hramu preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, koju je predvodio mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović zajedno sa svećenicima. Po završetku liturgije pročitana je božićna poslanica patrijarha Pavla vjernicima Srpske pravoslavne crkve diljem svijeta, a posvećena je miru koji je sa sobom donio i čovjeku predao sam Gospodin Isus Krist riječima: "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; ne dajem vam ga kao što svijet daje."

07.01.2008.

 

 

   
 

Diplomatski odnosi s 176 zemalja

Papa Benedikt XVI. danas 7. siječnja tradicionalno prima diplomatski kor akreditiran pri Svetoj Stolici. Sveta Stolica je 31. prosinca 2007. godine ima uspostavljene odnose s 176 zemalja. Posljednji sporazum je potpisan 31. svibnja 2007. godine s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, te su uspostavljeni diplomatski odnosi na ravni Apostolske nuncijature sa strane Svete Stolice, odnosno veleposlanstva sa strane Ujedinjenih Arapskih Emirata. Osim diplomatskih odnosa s 176 zemalja, Sveta Stolica ima odnose na ravni veleposlanstava s Europskom Unijom, te poseban diplomatski dogovor sa Suverenim Malteškim viteškim redom. Sveta Stolica ima i dvije diplomatske misije s Ruskom federacijom koju s ruske strane vodi veleposlanik, te s Uredom PLO, koju vodi direktor Ureda. U 2007. godini Sveta Stolica je uspostavila i diplomatske odnose na ravni apostolske nuncijature i veleposlanstva sa Crnom Gorom, i Bosnom i Hercegovinom.

07.01.2008.

 

 

   
 

Dječje misije - Mali "mudraci" slijede zvijezdu

Preko tri tisuće projekata za preko dvadeset milijuna djece u svijetu, u iznosu od oko 25 milijuna dolara moguće je ostvariti zahvaljujući akciji "Djeca pomažu djeci", koja se svake godine organizira na Blagdan Bogojavljenja. Ovogodišnji slogan "Djeca misionari u cijelome svijetu" podsjeća na vezu između današnjega blagdana i misijskog poziva, kao i na zvijezdu koja je vodila mudrace i Crkve. Djeca misionari svjedoče radost prijateljstva s Isusom i znak su onoga svjetla koje dovodi k Isusu drugoj djeci. Ovogodišnjim danom "Dječjih misija" želi se pomoći djeci cijeloga svijeta da si posvijeste svoj kršćanski poziv, kao i da se senzibiliziraju za odgovornost i solidarnost s drugima. Odgovor djece sastoji se konkretno u sakupljanju sredstava, kao i u vlastitom odricanju što se zatim prikazuje u prinosu darova tijekom slavlja svete mise današnjega blagdana. U ovome je trenutku u svijetu, uz mnogobrojne zlouporabe djece, oko 143 milijuna gladnih te preko 218 milijuna djece robova raznih teških poslova. Jednako tako, s velikim suosjećajem, djeca prate svoje vršnjake, koja protiv svoje volje nose oružje. Djeci, koja su oteta iz zagrljaja obitelji, gdje bi morala provoditi svoje odrastanje, oduzeto je pravo na igru, odgoj i obrazovanje. U svijetu je preko 72 milijuna djece koja nisu nikada pohađala nijednu školu te ne znaju ni pisati ni čitati. Djeca djeci će ovim današnjim blagdanom pomoći u rješavanju njihovih elementarnih životnih pitanja, prehrane, lijekova, zbrinjavanja i školovanja.

05.01.2008.

 

 

   
 

Clemente Mimun, direktor Tg5: Ja, Židov, smatram da je Enciklika pape Benidikta XVI. o nadi, veličanstvena

Druga Enciklika pape Bendikta XVI. o kršćanskoj nadi, "Spe salvi", naišla je na pozitivan odjek i odobravanje u cijeloj Crkvi, ali i među onima koji nisu članovi Crkve kojoj je na čelu Benedikt XVI. Među one koji su spomenutu Encikliku pročitali i o njoj se pozitivno očitovali je i direktor popularnoga talijanskog TV programa Tg5, Clemente Mimun, židovske vjeroispovijesti. On je nedavno izjavio da je pročitao Encikliku "Spe salvi" koja je objavljena prošlog mjeseca, te je autora spomenutog dokumenta, papu Benedikta XVI. nazvao kulturnim divom našega doba. Njegove izjave prepune svih pohvala na račun dokumenta i pape Benedikta XVI. prenijeli su mnogi talijanski mediji. U dokumentu Mimun posebno hvali temu koju je papa odabrao, jer je to temelj našega vjerničkog postojanja. Jednako tako se pohvano očitovao i o vještom govoru pape Benedikta XVI. o odnosu vjere i razuma. I sam Mimun smatra ovu temu neizmjerno važnom i aktualnom te odnos ovih dviju ne vidi kao oponente, nego kao nešto što se mora međusobno prožimati. Nažalost, tumači dalje Mimun, povijest je svjedok da su se vjera i znanost često znale prenaglašavati, jedna na račun druge, te je često dolazilo i do isključivih stavova. Kršćanska nada, o kojoj papa piše u dokumentu, nije usmjerena samo na iščekivanje eshatoloških dobara, nego svoje mjesto nalazi i ovdje na zemlji, gdje međusobno dijelimo ovaj svijet.

04.01.2008.

 

 

   
 

Kršćanska televizija Al-Mahed ponovno emitira

Zbog nedostatka novčanih sredstava na svetkovinu Svih Svetih, nakon 11 godina emitiranja  zatvorena je Kršćanska televizija u Al-Mahed (Božićna televizija) u Svetoj zemlji. Nakon što je pred mikrofonom radio Vatikana direktor televizije Samir Qumsieh, grčkopravoslavni kršćanin poznat po borbi za prava kršćana na palestinskim područjima obznanio gašenje televizije, mnogi su počeli razmišljati kako pomoći kršćanima u Palestini koji su na taj način ostali bez glasa, jer im nacionalna televizija daje značajniji prostor tek u Velikome tjednu i za uskrsne i božićne blagdane. Prvi prilog od 15.000 eura stigao je od milanske udruge koja podupire kršćane u Svetoj Zemlji, a 8.000 eura dalo je predsjedništvo Talijanske biskupske konferencije.

Prije zatvaranja televizija je imala oko 955 tisuća gledatelja dnevno na području Zapadne obale, Jordana i Izraela, redovito je prenosila nedjeljne mise i tjednu muslimansku molitvu petkom, izvještavala o životu Crkve, imala priloge o kršćanskome nauku, ali i o gospodarstvu, zdravlju, politici, obrazovanju, glazbi. Televiziju Al-Mahed je 1996. godine osnovao i svojim novcem financirao Samir Qumsieh. Godišnji izdaci za pokrivanje troškova produkcije i 16 zaposlenih iznosili su oko 140 tisuća dolara, a direktor Qumsieh nije uzimao plaću za svoj rad.

04.01.2008.

 

 

   
 

o. Ivon Ćuk: svjetlo našega doba

U župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga, misnim slavljem na svetkovinu Marije Bogorodice, 1. siječnja obilježena je 25-a obljetnica smrti pokretača i prvog urednika Veritasa o. Ivona Ćuka. Misu je predvodio ministar provincijal o. Đuro Hontić, a propovijedao don Živko Kustić.
Kustić je istaknuo, kako je o. Ćuk "stvarao našu katoličku i recimo iskreno hrvatsku katoličku povijest". O. Ivona je Bog postavio sa snažnom tradicijom hrvatskog juga, širokom katoličkom kulturom i dubokom franjevačkom dušom u teškom trenutku naše povijesti. No, on je bio vjeran svome Bogu i svom hrvatskom narodu. Te dvije odrednice: biti vjeran Bogu i biti vjeran svom narodu to je ono što nam je ostavio naš veliki sveti čovjek bl. Alojzije Stepinac koji je označio cijelo stoljeće, podsjetio je don Kustić. Nadalje je podsjetio da je samo pojavljivanje Glasnika sv. Antuna dalo svjetlo u teškom političkom vremenu, tj. "osjetili smo da još znamo i misliti, govoriti i pisati" istaknuo je Kustić. Osjetilo se da taj čovjek zna što vjeruje, i znade što, kada i koliko treba reći. Bilo je suđenja, bilo je globa, bilo je zabrana, učili smo kako se hoda po rubu, pa se klizne, pa se digne. Ali ta Crkva, Crkva Stepinčeva, Crkva p. Ivona ta Crkva je izdržala do našega doba. I htio bih, znam da nas p. Ivon čuje, htio bih da njegove molitve, kao i molitve velikoga Stepinca pomognu ovoj hrvatskoj Katoličkoj Crkvi da se i danas snađe, rekao je don Kustić, te još jednom izrazio radost što ima prilike posvjedočiti u ime cijelog naraštaja hrvatskih katoličkih novinara koje mjesto i vremenski i likom ima p. Ivon.

02.01.2008.

 

 

   
 

40. Svjetski dan mira

Na svetkovinu Marije Bogorodice obilježava se i Svjetski dan mira. Ovogodišnji je 40. po redu. O samoj inicijativi, je za emisiju Vatikanske televizije ovome je za Octava Dies govorio predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice p. Federico Lombardi.
U prosincu 1967. godine papa Pavao VI. je u svojoj poruci pozvao sve ljude dobre volje po cijelom svijetu, da 1. siječnja obilježe Svjetski dan mira. Želja m je bila, da to ne bude samo katolička ili vjerska proslava, već uistinu proslava svih ljubitelja mira. Važno je napomenuti, da se taj Papin poziv dogodio u vrlo nemirnim vremenima. 1967.godine započelo je bombardiranje, nakon čega je slijedio šestodnevni rat. Sljedeće godine dogodilo praško proljeće. P. Lombardi je istaknuo, kako je ovaj poziv Pavla VI. za koji je uporište našao u enciklici "Pacem in terris" i Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium et spes" naišao na veliki odaziv. Tijekom svih 40-godina, pape su prema riječima p. Lombardija svojim porukama u povodu ovog dana neumorno isticali potrebu za mirom, kao nemjerljivoj vrednoti.

Poruka pape Benedikta XVI. za ovogodišnji Svjetski dan mira naslovljena "Obitelj čovječanstva – zajednica mira" može se pročitati  ovdje.

01.01.2008.



© 1999-2014 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s