Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova
Bazilika sv. Antuna - Padova

 


NOVOSTI
   
 

Koncert u čast sv. Antunu

Izgradimo zvonik u zavjetnom svetištu sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu

Radi prikupljanja novčanih sredstava za dovršetak svetišta sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu organiziramo dobrotvorni domoljubno–duhovni koncert "SV. ANTUNU U ČAST" u dvorani Dražena Petrovića u četvrtak 17. travnja 2008.  u 20 sati.

U programu će sudjelovati:
Doris Dragović
Tereza Kesovija
Đani Stipaničev
Sanja Doležal
Tedi Spalato
Radojka Šverko
Ivo Gamulin – Gianni
Klapa Maslina
Marija Husar
Kvartet Gubec
Tomislav Bralić i Klapa Intrade
Dražen Žanko
Marko Perković Thompson
Adam Končić i Apostoli mira
Nonet franjevaca konventualaca
Novo Svitanje
Željka Marinović i Čedo Antolić

Pozivamo Vas da svojom nazočnošću uveličate ovu priredbu.

Budući da su u početku gradnje i tijekom godina obnove svetišta sudjelovale mnoge tvrtke, građani Zagreba i štovatelji sv. Antuna iz cijele Domovine, pozivamo vas - ukoliko ste u mogućnosti - da se molitvom, žrtvom ili svojim zavjetnim darom ugradite u izgradnju naše kulturne baštine.

Platinasti donatori (100.000 kuna) dobivaju plaketu "Platinasti donator".
Zlatni donatori (75.000 kuna) dobivaju plaketu "Zlatni donator".
Srebrni donatori (50.000 kuna) dobivaju plaketu "Srebrni donator".
Brončani donatori (25.000 kuna) dobivaju plaketu "Brončani donator".

Imena platinastih, zlatnih, srebrnih i brončanih donatora, koji se žele uključiti u ovo duhovno i kulturno ostvarenje, bit će uklesana na kamenoj ploči u donjem dijelu  zvonika i tako ostati zabilježena u povijesti hrvatskoga svetišta sv. Antuna Padovanskoga.

Od srca izričemo veliku zahvalnost svakom dragom darovatelju koji u granicama svojih mogućnosti želi sebe ugraditi u djelić zvonika zavjetnog svetišta sv. Antuna Padovanskoga.

Svoj dar možete donijeti osobno ili uplatiti na broj žiro-računa:
Župa sv. Antuna Padovanskoga
Sveti Duh 31, Zagreb
2340009 – 1110194699
(Za obnovu svetišta)

Nazovite Donacijski tel. 060 888 080
i svojim pozivom darujete (2,44 KN + pdv)

Više informacija vezanih uz obnovu možete dobiti na tel. (01) 3771-444;  mob. 091 538 64 62; www.sv-antun.hr

31.03.2008.

 

 

   
 

Apostoli Božanskoga milosrđa

Papa Benedikt XVI. najavio Prvi svjetski kongres Božanskoga milosrđa

Tri godine nakon smrti poljskoga pape, Benedikt XVI. najavljuje prvi Svjetski kongres Božanskoga milosrđa, teme drage Ivanu Pavlu II., kako bi naglasio poslanje Crkve i potakao mir u svijetu, “što je ljudskim snagama nemoguće”.

Nekoliko dana prije obljetnice smrti Ivana Pavla II., Benedikt XVI. najavio je kako će predslaviti misu u njegov spomen upravo u srijedu,  2. travnja, o 3. obljetnici preminuća toga velikoga pape iz Poljske. Ta će misa otvoriti prvi Svjetski apostolski kongres Božanskoga milosrđa, koji će se održati u Rimu te će mu, među ostalima, nazočiti i kard. Christoph Schönborn, nadbiskup Beča.

“Milosrđe je – kazao je Benedikt XVI - zapravo središnja jezgra evanđeoske poruke, samo ime Boga, lice kojim se On otkrio u Starome savezu te u punini u Isusu Kristu, utjelovljenoj stvarateljskoj i otkupiteljskoj Ljubavi. Ta milosrdna ljubav obasjava također i lice Crkve te se očituje preko sakramenata, napose onoga pomirenja (ispovijedi), kao i preko djela ljubavi - kako zajedničkih, tako i pojedinačnih. Sve što Crkva govori i čini, očituje Božje milosrđe prema čovjeku. Kada Crkva skreće pozornost na neku dotad neobjavljenu istinu, ili pak brani neko ugroženo dobro, čini to potaknuta milosrdnom ljubavlju, da ljudi život imaju, u izobilju  da ga imaju (usp. Iv 10,10). Iz Božanskoga milosrđa, koje umiruje srca, proizlazi istinski mir u svijetu, mir među narodima te različitim kulturama i religijama”.

Upravo Ivanu Pavlu II. dugujemo uspostavu “Nedjelje Božanskoga milosrđa”, na drugu Uskrsnu nedjelju (nedjelju in Albis - Bijelu nedjelju). “To se dogodilo – podsjeća papa - usporedno s kanonizacijom Faustine Kowalske, skromne poljske redovnice, rođene 1905. a preminule 1938., revne glasnice Milosrdnoga Isusa”.

“Poput sestre Faustine – dodaje papa - Ivan Pavao II. učinio se apostolom Božanskoga milosrđa. One nezaboravne subote navečer 2. travnja 2005. kada su se njegove oči zatvorile za ovaj svijet, bijaše upravo uočnica druge Uskrsne nedjelje te su mnogi zapazili tu neobičnu podudarnost, koja je u sebi objedinila marijansku dimenziju – prvu subotu u mjesecu – s onome Božanskoga milosrđa. Štoviše, upravo u tome leži srž njegova duga i višestrana pontifikata; svo se njegovo poslanje i služenje istini o Bogu i čovjeku te miru u svijetu sažima u toj poruci, kako je upravo i sam rekao u Krakovu-Łagiewniki godine 2002. uvodeći veliki blagdan Božanskoga milosrđa: ‘osim Božjega milosrđa ne postoji nikakav drugi izvor nade za čovječanstvo’. Njegova nas poruka, baš kao i ona svete Faustine, vraća ka licu Kristovu, vrhovnoj objavi Božjega milosrđa. Neprestano promatrati to lice: eto baštine koju nam je ostavio, a koju mi s radošću prihvaćamo i prisvajamo”.

Zaključujući svoje razmišljanje, Benedikt XVI. pozvao je vjernike neka Kongres što će se održati u Rimu stave pod “zaštitu Marije - Majke Milosrđa. Njoj povjeravamo veliku stvar mira u svijetu, kako bi Božansko milosrđe postiglo ono što je ljudskim snagama samima po sebi nemoguće te u srca ulilo odvažnost dijaloga i pomirenja”.

31.03.2008.

 

 

   
 

Otkriće Augustinovih propovijedi

Znanstvenici austrijske akademije znanosti pronašli u Erfurtu

Šest do sada nepoznatih propovijedi velikog crkvenog naučitelja iz sjeverne Afrike sv. Augustina (354-430) pronađene su u Sveučilišnoj biblioteci u Erfurtu, objavio je KATHPRESS (Österreichischen Katholischen Presseagentur). Znanstvenicima Austrijske akademije znanosti – Isabelli Schiller, Dorothei Weber i Clemensu Weidmann – uspjelo je identificiranje spisa iz jednog srednjovjekovnog rukopisa koji se nalazio u "Bibliotheca Amploniana", potvrdio je u srijedu glasnogovornik Sveučilišta Erfurt. Tekstovi četiriju propovijedi su do sada bili potpuno nepoznati, dva su do sada bila nepotpuno sačuvana. Pergamenski spis je vjerojatno nastao u drugoj polovici 12. st. u Engleskoj. Austrijska akademija znanosti, koja je vodeća u istraživanju sv. Augustina, već je 1864. ustanovila "Komisiju za izdanja djela latinskih crkvenih otaca" (CSEL) koja objavljuje djela ovog sveca.

Nizozemski stručnjak za sv. Augustina prof. Hans von Oort objašnjava nastanak otkrivenih spisa. Mnogi zainteresirani su dolazili slušati propovijedi što ih je sv. Augustin držao u katedrali grada Hipona (današnjeg alžirskog pomorskog grada Bone). Neki su sa sobom dovodili svoje stenografe i svečeve propovijedi zapisivali, a biskup ih je poslije kontrolirao. Tako su nastale zbirke propovijedi. "One su se potom u prvom tisućljeću proširile južnom Italijom i tako su postepeno došle do Engleske", kaže Isabella Schiller.

"Bibliotheca Amploniana", u kojoj su spisi pronađeni, ustanovljena je od liječnika i teologa Amplonius Rating de Berka (1363-1435) koji ju je sa više od 600 njezinih svezaka ustupio Sveučilištu u Erfurtu.

"Četiri nove propovijedi obrađuju različite teme. U tri propovijedi se govori o ljubavi prema bližnjem. Dva sada otkrivena govora su bili održani na blagdan mučenika. Jedna druga, do sada samo djelomično sačuvana propovijed sjevernoafričkog biskupa o sv. Ciprijanu osuđuje običaj da se na blagdan mučenika pripremaju velike gozbe", tumači Dorothea Weber nadležna na identifikaciji spisa.

Novootkriveni spisi će biti objavljeni u znanstvenom časopisu "Wiener Studien. Časopis za klasičnu filologiju i patristiku". Na poziv Sveučilišta u Erfurtu svoje će otkriće troje znanstvenika predstaviti 15. travnja u jednom javnom predavanju.

28.03.2008.

 

 

   
 

Gorbačov katolik?

Bivši predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov na grobu sv. Franje

Bivši predsjednik Sovjetskoga Saveza proglasio je lažnom vijest o njegovu navodnu približavanju katoličansrvu. "Glasine" koje su se u tome smislu u zapadnjačkim medijima pojavile nakon Gorbačovljeva neočekivana posjeta bazilici sv. Franje u Asizu navodno su puka “mašta”.

Mihael Gorbačov, bivši predsjednok SSSR-a, opovrgao je vijest o svome navodnu obraćenju na katoličanstvo, proglašavajući “tlapnjom” sve što je u tome smislu objavljeno u zapadnjačkome tisku. Glasine glede njegova “tajna” obraćenja pojavile su se nakon što je Gorbačov, zajedno s kćeri Irinom, 15. ožujka posjetio baziliku svetoga Franje Asiškoga i grob sveca. Taj je događaj talijanski list La Stampa proglasio “duhovnom perestrojkom”.

“Posljednjih dana - objasnio je novinarima bivši predsjednik - "mediji šire tlapnje o mome navod-nome ‘tajnome’ obraćenju na katoličanstvo, nakon moga neočekivana posjeta bazilici sv. Franje u Italiji”. Gorbačov je naglasio narav svoga putovanja, rekavši kako "nije išao kao hodočasnik, već kao turist".

“Tlapnje” su posljedicom stanovitih izjava objavljenih nakon posjeta. Nakon polusatne meditacije u bazilici, bivši je predsjednik čak izjavio kako je povijest ovoga sveca odigrala temeljnu ulogu u njegovu životu. “Upravo zahvaljujući ovome svecu - nastavio je Gorbačov – približio sam se Crkvi”. 
Gorbačov, koji potječe iz pravoslavne obitelji te je krštenje primio u mladosti, rekao je kako poštuje sve religije te kako je svjestan ključne uloge što su je one odigrale te je nastavljaju odigravati u povijesti i društvu.

U prošlosti je posjećivao pravoslavne manastire u Rusiji i drugdje, protestantske i katoličke crkve, sinagoge u Izraelu, džamije u arapskim zemljama te budističke samostane. No, kaže Gorbačov, “nitko me zbog toga nikada nije povezivao niti s jednom od ovih religija. Da bih razjasnio nesporazume, želio bih reći kako sam bio i ostao ateist”.

Pravoslavni patrijarsi moskovske Crkve ocijenili su nadasve emotivnima reakcije i izjave bivšega predsjednika što su uslijedile netom po posjetu bazilici: “U Italiji je Gorbačov govorio na temelju osjećaja, a ne na temelju vjere. Polako se približava kršćanstvu, no taj je put tek započeo”.

27.03.2008.

 

 

   
 

Amerika očekuje papu

65 posto Amerikanaca pozitivno gleda na Katoličku crkvu

Istraživanje koje su objavili "Vitezovi Kolumba" uoči papinog posjeta SAD-u idućeg mjeseca, pokazalo je da 65 posto Amerikanaca pozitivno gleda na Katoličku crkvu, dok 28 posto ima negativan stav. O papi Benediktu pozitivan stav ima 58 posto a negativan 13 posto ispitanika, no velika većina je priznala da malo zna o njemu, a čak 17 posto da nikada za njega nije čulo.

Papa putuje u Ameriku 14. travnja i bit će tamo do 20. travnja 2008. To je prvi posjet sadašnjeg pape Americi, gdje ga željno očekuje oko 67,5 milijuna katolika, koje je prošli papa, Ivan Pavao II. često obilazio, čak sedam puta.

"The Knights of Columbus" ili Vitezovi Kolumba, najveća su katolička bratovština na svijetu, sa preko 1.7 milijuna članova. Osnovana je 1882. u SAD-u, a ime je dobila po Kristoforu Kolumbu. Članstvo je limitirano samo na "praktične katolike", muškarce iznad 18 godina. Zbog svoje čvrste potpore Crkvi i lokalnim zajednicama, kao i zbog filantropskih nastojanja, nazivaju ih "jaka desna ruka Crkve".

Neki od najpoznatijih vitezova su John F. Kennedy, boksač Floyd Patterson koji je sa 21 godinom postao najmlađi prvak svijeta u teškoj kategoriji, Babe Ruth, legendarni igrač bejzbola te James Connolly, prvi osvajač zlatne medalje na modernim Olimpijskim igrama. Jeb Bush, mlađi brat predsjednika George W. Busha, također je vitez i to trećeg stupnja. Četvrti stupanj je najviši stupanj u organizaciji.

Do sada je sedam Vitezova Kolumba proglašeno svecima.

26.03.2008.

 

 

   
 

Cisterciti snimaju album

Svećenici preko YouTubea dobili ugovor za snimanje albuma

Universal Music, najveća glazbena kuća na svijetu, nedavno je objavila oglas da traži svećenike koji kvalitetno pjevaju gregorijanske napjeve, s kojima bi sklopila ugovor o snimanju albuma. Nakon preslušanih nebrojenih demo-snimki, poslanih sa svih strana svijeta, kuća se odlučila za iznimno nadarenu skupinu svećenika iz samostana Sv. Križa u Heiligenkreuzu, smještenom u Bečkoj šumi i utemeljenom davne 1133. godine. U njemu živi oko 80 redovnika cistercitskog reda, koji je poznat po jednostavnosti i dobrom gospodarenju, te činjenici da su svojedobno sami gradili svoje samostane i crkve. "Ordo cisterciensis" ili Cistercitski red 1098. je, reformiranjem benediktinaca, osnovao Sv. Robert u mjestu Citeaux (lat. Cistercium) u francuskoj pokrajini Burgundiji. Redovnici nose bijeli habit zbog čega ih još zovu "bijeli monasi". U Hrvatsku su došli 1208. godine na poziv hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II, te u Topuskom osnovali cistercitsku opatiju. U 13. stoljeću još su osnovane opatije u Kutjevu i u Zagrebu na Dolcu.

Otac Karl iz austrijskog samostana rekao je kako će na albumu koji će se početi snimati već idućeg mjeseca, nastupiti 10 do 12 pjevača.

Zanimljivo je da su demo snimku poslali na YouTube, a možete je pogledati na adresi:

http://www.youtube.com/watch?v=MLFN-RVpLtk&eurl=http://www.catholicnewsagency.com/new.php?n=12135

25.03.2008.

 

 

   
 

Volja Božja

In memoriam - fra Vjekoslav Mičuda (1970. - 2003.)

Bratstvo samostana i župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima sačinjavala su tri redovnika. Župnik i gvardijan, u jednoj osobi, kojeg su uglavnom nazivali Božji. Zašto? Jer je on svakog nazivao, ne imenom ni prezimenom, nego: Božji ili Božja. Još su bratstvo činili, ali zaista pravo bratstvo redovničko i ljudsko, dva mlada brata koja su obavljala i samostanske službe: Bratec, koji je pred tri godine postao mladomisnik, vršio je službu ekonoma i vjeroučitelja u školi i župi. Mali Božji, koji je zaređen za svećenika pred osam mjeseci, depozitar i vjeroučitelj. U župi im je rad bio skladan i harmoničan.

Isprika

Nakon večernje sv. mise, sjeo sam u župni ured, po običaju, da bih pričekao vjernike koji su trebali neki dokument. Nije mi se žurilo, bit ću sam na večeri. Bratec, tako smo ga zvali od milja, išao je na sprovod u svoje rodno mjesto, a Mali Božji ima biblijsku zajednicu. Dvije sestre su na sprovodu, jer je jednoj od njih umro otac. Ostala je samo jedna sestra, koja je predavala u školi.

Vrata od ureda uvijek su bila otvorena, dok je netko sjedio unutra. Dok sam prevrtao stranice misnog rokovnika, na vrata ulazi mlada osoba, župljanka, sjeda ispred stola i pita kad će se pater Vjeko vratiti? Odgovaram da se vraća sutra podvečer. "Mogu li s vama, župniče, nešto važno razgovarati?" ustala je i zatvorila vrata. "Kako ne, zato tu i sjedim, izvolite!" Predstavila se pobliže, očitujući svoj interes za duhovnost, koju je pokušala živjeti, ali da nailazi na neka nerazumijevanja od nekih koji pripadaju različitim zajednicama, da ne kaže grupicama, što je postalo moda. Tužila se na neke osobe koje su je oblajavale, dok su je druge zavodile na svoje putove duhovnjaštva. Tako je, kaže, došla protiv svog uvjerenja da je govorila protiv p. Vjeke. Naglasila je da je ta zajednica u koju su je uvukli, bila protiv p. Vjeke, čak su i pisale protiv njega biskupu. Kroz suze je govorila: "Ja to ne mogu više. On nije takav. Pred tri dana sam bila kod njega te sam mu se ispričala za sve. Napustila sam tu zajednicu i sada sam slobodna i mirna. O njemu su svašta pisali u biskupiju. Ja to ne mogu vjerovati." Ja sam se smijuljio. "Gospodična, p. Vjeko sutra navečer dolazi, tako smo se dogovorili, jer ima Liturgijsku zajednicu. On je pedantan, neće zakasniti."

Vratio se Bratec

Večera. Korizmeni obrok već je čekao na stolu. Vijesti - Dnevnik, još pet minuta trebam čekati. Samoća i tišina. Tek što sam sjeo, čuo sam lupanje vratima koja vode prema dvorištu i vrtu. Ta vrata su bila prolazna i za župljane cijelog dana, osim noću. Budući da je u dvorani bila biblijska zajednica, vrata su bila otvorena. Ustao sam, pogledavši kroz prozor, nikoga nisam vidio. Da ću sjesti, opet, lup... lup... vraćam se, ništa ne primjećujem.

Nakon molitve blagoslova, budući da su vrata sobe bila otvorena, čujem kako je netko ušao. Pomislio sam da je časna sestra, spremivši crkvu za sutrašnji blagdan Blagovijesti, pošla na počinak. Bio sam iznenađen. Bio je to p. Vjeko, koji me je najprije pozdravio smiješkom. Nakon njegova blagog i uobičajenog pozdrava: "Falen Isus i Marija", zapitah ga i prije nego što sam mu odgovorio: "Kako to da si se večeras vratio? Zar se nismo dogovorili da ćeš se vratiti sutra navečer?" To sam mu rekao pomalo zabrinuto, misleći da mu se nešto nije dogodilo. On se je smješkao, a nakon što se pomolio i sjeo za stol da nešto pojede, rekao je smirujućim glasom: "Kaj bi se dogodilo, bilo je lepo, ak se za pogreb može reći da je lep. Bil sam malo s bratovom decom. Ima ih šestero. Zatim sam bil pri mami i tati. S tatom sam razgovaral ko nikad do sad. Bum vam jednom pričal, kad bu vreme za to." Kad sam mu pred kraj večere rekao još jednom da je mogao ostati sa svojima i noćiti kod njih, on je odgovorio da su i mama i tata isto to govorili."I, što si im odgovorio?" - upitam. Malo je zastao i rekao: "Pa, da me 'doma' nešto važno čeka..." Ponavljao je: "Vjeronauk u školi, Liturgijska zajednica sutra, i... neke stvari, koje se ne mogu otkazati... zamijeniti..."

Bili smo pri kraju večere. Pokupio je posuđe, odnio u kuhinju, vrativši se na molitvu. Zahvalili smo Bogu na skromnoj ali ukusnoj večerici. On se povlači u kapelicu da još izmoli do kraja Časoslov i da obavi svoje molitve, pa će na počinak. Naime...

Čekajući Igora

Ostadoh na istom mjestu, čekajući p. Igora, kojeg je čekala večera, koju on zna nadopuniti svojim omiljenim delicijama. Taman što sam prebacio TV-program, čujem završetak u dvorani Biblijske zajednice. Nakon nekoliko minuta dolazi p. Igor. Još prije nego što je ušao u sobu, s hodnika je povikivao pjevušeći po svom običaju, što je postala njegova navika: " Došao je Bratec, došao je Bratec!". Došavši na vrata, zapitao je: "A gdje je Bratec? Zašto je došao? Sutra je trebao doći. Gdje je?""A što misliš, gdje bi mogao biti?" Vratio se nekoliko koraka unatrag po hodniku, pogledao prema vratima kapelice, rekavši, vraćajući se u sobu: "Svjetlo je u kapelici, onda je sigurno unutra. Sigurno moli Večernju i Povečerje. Nisam ni ja izmolio, jer sam ispovijedao." Vratio se natrag pred kapelicu i poviknuo mu da ga pričeka te će skupa moliti Večernju. Vratio se i počeo večerati.
"Sutra se trebao vratiti. Zašto mi nije javio da se badava ne spremam za vjeronauk u školi?"

"Hajde jedi, Mali Božji, da te ne čeka dugo u kapelici, vjerojatno je umoran, pa da ide što prije na počinak. Danas ste malo oduljili s Biblijskom. Sat i pol, dobro si izdržao. Od sedam do osam i pol sati. Onda je i tema bila zanimljiva. O čemu ste raspravljali?" Izgledao je umorno, ispijajući jogurt... pri kraju."Budući da smo u korizmi, odabrali smo i korizmene teme" – i počeo je tumačiti sadržaj svoga predavanja - Upravo ta ljubav, koju je Otac imao prema svom Sinu Isusu poziva i nas da ljubimo druge. Pa sam im citirao onu misao i rečenicu iz Biblije: Koga Bog ljubi, onoga i..." Tada je zazvonilo samostansko zvonce. Stali smo... i pogledali se... Pogledao sam na sat... 21 sat, bez riječi, ni što, ni tko bi to mogao biti u ovo vrijeme, kad je sve zatvoreno, a onaj, tko je ušao na dvoja vrata, može i na treća. Isti je ključ.

Nezvani "gost"

Mali Božji se diže, ide prema vratima na hodnik, ustajem za njim, spušta se niz stepenice... ja ostajem na vrh stepenica... on žuri, ja polako, šutimo i on i ja... On okreće na pola stepenica prema vratima prizemlja, gdje je zazvonilo, a meni se u glavi vrti, pritisak, da mu kažem: stani, pitaj tko je! Mozak hoće, vidi potrebu, ali usta, kao da su začepljena. To svoje stanje nikada nikom nisam ispričao. "Tko zvoni i tko si?" - Kako je to dugo boljelo, mene, a tek Maloga Božjeg, mogu samo mi-sliti. Nikada o tome nismo raspravljali, međusobno. On je kasnije govorio da je mislio, kako je netko od Biblijske zajednice ostao. A ja sam odmah na početku pomislio da je Bratec iz kapelice, otišao u crkvu, a da mi to nismo čuli, jer smo pričali, pa da je zaboravio ključ. Odmah sam odustao od te misli, jer sam vidio svjetlo u kapelici.

Čujem, Mali Božji otvara vrata. Pitam ga: "Tko je?" On šuti. Opet glasnije pitam: "Tko je? Daj, reci tko je?" - Vidim kroz drvenu ogradu stepenica Mali Božji se šutljivo vraća, primjećujem za njim netko ide. Tek na zavoju stepenica, koje vode prema meni vidim prestrašeno blijedo lice fra Igora, a iza njegovih leđa pištolj uperen u njega, spodoba maskirane glave, ne baš tako izrazitog stasa po visini. Mali Božji prestravljen, prelazi na moju desnu stranu, a maskirana spodoba stajala je ispred mene na stepenicama s uperenim pištoljem, govoreći: "Novac, novac, ajmo novac!" malo jačim i ubrzanim naglaskom: "Novac...!"

Vjerujte mi, svaki strah i neizvjesnost u meni su nestali. Bože, zar je to moguće? "Nema problema, bit će novaca, ima novaca." Postajao je sve nemirniji i nervozniji, povisujući glas. Kroz to vrijeme izišao je iz kapelice, tri metra udaljenosti, Bratec. Nasmiješivši se, pristupio je spodobi, rekavši: "Hajdemo nešto popiti, bit će novaca."

Kriminalac se izmakao u stranu, da i Brateca stavi na istu stranu k nama dvojici, da bi sva tri bila na istom pravcu nišana pištolja, koji je stalno bio uperen. Tako sam ja bio najbliži revolverašu, kojem sam, tako mirno i opušteno pristupio, korak-dva, da sam ga po ramenu potapšao desnom rukom, rekavši mu, skoro sa smiješkom: "Ima novaca, uvijek kod fratara, bit će i za tebe."

Tada je opalio pištolj, pokraj moga uha. Bio je to pucanj upozorenja. Nema šale! Metak se zabio u zid, gdje je ostavio veliku ogrebotinu. Nakon ispaljenog metka, krenuli smo prema mojoj sobi, tri-četiri koraka. Taman kad sam htio uhvatiti za kvaku vrata, poviknuo je: "Ovamo, natrag...", po-kazujući pištoljem na desnu stranu, prema sobi, u kojoj je bilo upaljeno svjetlo i čula se televizija, pet-šest koraka. Morali smo pred njega stati, da bismo bili na nišanu. Na tom putu nalazi se telefon, koji je jednim zamahom ruke srušio i rasuo u komadiće, po duljini hodnika. Nas trojica smo ušla u sobu, a on je stajao na vratima, jasno, s uperenim pištoljem prema nama. Pogledom je sobu okom pregledao i snimio. Ništa ga nije privuklo ni zainteresiralo. I ništa nije bilo, osim televizije i stola za kojim smo blagovali.

Fratarsko blago

Opet nas je postavio pred sebe, držeći nas na nišanu. Išao sam prvi i ušao u svoju sobu upalivši svjetlo. Sjeo sam za stol, otvorio ladicu, što je on vrlo oprezno pratio, valjda, bojeći se da ne bih izvadio pištolj i u njega ga uperio. Otvorio sam gornju ladicu desne strane stola, u kojoj se uvijek nalazio tekući novac, koji sam uzeo i dao mu. Bilo je oko tisuću trista do tisuću i pol kuna. Otvorio sam mu cijelu ladicu da se uvjeri da na tom mjestu nema više novca. Te večeri i nije bilo više gotovog novca u kući. Jedino što je bilo novaca od primljenih nevezanih misa, koje se čuvaju na posebnom mjestu i ne smiju se trošiti, dok se ne odsluže. Nije posebno inzistirao da mu dam još novaca. Tražio je mobitel. Tada je Mali Božji rekao da on ima mobitel. Tražio je da idemo po mobitel. Krenuli smo do sobe fra Igora, koja se nalazi iza Bratecove. Morali smo ući sva tri u sobu, pištolj nije gubio svoj pogled. Kad je dobio mobitel, spremio ga je u džep, ali nije smetnuo s uma: "A gdje je novac? Ovamo novac, davaj!"

Mali Božji otvara ladicu i daje mu sve što je u njoj bilo, preko stotinjak kuna. "Idemo dalje, novac..."
Pištolj ne gubi svoju smjernicu, za nama trojicom. Ulazimo u Bratecovu sobu. Torba je bila još neraspremljena, novčanik je bio na stolu s ostalim dokumentima. Uzeo je novčanik i sve mu kune predao, bilo ih je oko sedamsto. Dok je vadio kune, razbojnik je vidio da još ima nešto eura i da ima karticu. Tražio je jedno i drugo, i dobio je. Još je tražio da mu napiše pin kartice. I to mu je napisao.

Kad je uzeo i pospremio broj pina, okrenut prema njemu i pištolju, rekoh mu, tako mirno i umiljato, dobronamjerno i iskreno: "Evo, nešto si dobio novca. Ako hoćeš i ako ti je potrebno, još ćemo potražiti i dat ćemo ti. Nećemo te prijaviti policiji. Rastat ćemo se u miru."

On je na časak zastao, pogledavši u strop, pa prema nama, poviknuo nervozno: "Znam ja što je murija", pogledavši njih dvojicu, i zamahnuvši pištoljem prema njima, povika: "Sjednite tamo na krevet, ubit ću vas, svu trojicu. Niste mi ni prvi, ni zadnji. Sjednite tamo, ubit ću vas!"

Bratec se odmah uputi prema krevetu, stavivši obje ruke na prsa, sjede na pola kreveta, do njega se smjesti i Mali Božji. Ja nisam imao kamo sjesti. Gledao sam ih bili su ozbiljni, no, ne baš tako prestravljeni, pogotovo Bratec.

Bijeli plašt

Još uvijek nisam bio zaplašen, niti me panika ni strah obuzeli. Štoviše, kad je razbojnik uzeo smotanu i čistu plahtu, koja se nalazila na noćnom ormariću, budući da se ponedjeljkom posteljina mijenja, nalazila se na pravom mjestu, rekao sam kriminalcu, od kojeg sam bio udaljen dva-tri metra: "Eto, ako trebaš i plahte, uzmi ih!" - Nije reagirao, ni riječju ni pogledom.

Ne, nisam vjerovao, ni pomišljao da će on pucati, da će ubijati, zato nisam bio u strahu. Je li to naivnost, dobrohotnost, dobronamjernost, plitkoća, ludost, ne znam. Ne, nisam razmišljao što će biti, kako će to sve završiti, kako treba postupiti, sasvim sam bio isključen iz nagađanja.

Vidio sam, stavio je plahtu na Bratecovu glavu, podigao je pištolj, koji je dotada bio uperen u nas. Čuo sam pucanj kroz plahtu u Bratecovu glavu. Ništa nisam vidio, ni Brateca pogođenog, ni ubojicu, koji je pucao, niti sam išta mislio, ni odlučivao, ali moje ruke su se našle na njegovim rukama, koje su držale pištolj. Sa dva tri metra udaljenosti skočiti na njega, svojim tijelom i nogama, s desnom nogom u kojoj je bilo četiri šarafa od šest centimetara i letva od dvadeset i pet centimetara! Pa da i nije bilo te bolesne desne noge! Ne, to je nemoguće. No, ipak je za nekog sve moguće. To vjerojatno znamo ili bismo trebali znati?

Prema kraju

Hrvanje je nastalo po sobi. Znam da smo odgurnuli stol. Kako sam se našao iza njegovih leđa, držeći njegove ruke koje su držale pištolj? To ne znam, niti mi itko to može objasniti. Pištolj je bio još u njegovim rukama. Nakon nekoliko trenutaka pištolj je opalio u pod, to je bio treći pucanj, posljednji. Hrvanje se nastavlja. Najednom pištolj ispada iz njegovih ruku. Pogledao sam prema Bratecu i Malom Božjem. Brateca sam vidio na podu, dok je Mali Božji plakao, zapomagao nad Bratecom. Viknuo sam mu: "Uzmi pištolj, sakri ga, baci ga!"

Plačući uz jauke, zgrabio je pištolj s kojim je razbojnika počeo po glavi udarati. Primijetio sam krv iz razbojnikove glave, na što sam reagirao: "Dosta, sakrij pištolj, baci ga. Idi zovi policiju." Poslije se pokazalo da je pištolj bio zaglavio kod onog pucnja u pod, jer da nije, moglo je biti svašta, i za mene i za fra Igora.

Nakon hrvanja po sobi, izletjeli smo na hodnik, a zatim smo uletjeli u veliku prostoriju blagovališta. Tu nije dugo trajalo. Mali Božji je odletio pred policiju na dvorište. Naime, gore na drugom katu sve je ovo čula časna sestra Amalija, koja je javila domaćem policajcu, župljaninu, da se nešto događa u kući, da dođe što prije. Hrvanje je okončano. Bio je srušen na pod na prsa, zajašio sam na njegova leđa, rukama sam ga držao za vrat. Pokušao je nekim trikovima da me se oslobodi, vidjelo se da ima iskustva, što se kasnije dokazalo tko je zapravo bio, ali mu nije uspjelo.

Nikoga nema u kući, samo on i ja. Još nisam znao što je s Bratecom, kako mu je. Da li je živ ili mrtav. Dolazilo mi je u glavu, jer vrag nikad ne miruje, on je uvijek u akciji, da ga zadavim. To sam mogao učiniti za časak. No, i Božji duh prati čovjeka. Mislio sam: i on je dijete Božje, i on je potreban otkupljenja i spasenja. U tim mislima prekida me domaći policajac, župljanin, koji je stigao, bez pištolja i lisica, jer nije znao o čemu se radi. Mislio sam mu predati razbojnika, no, on je odbio. Izgubio se, nisam svjestan što se sve ovo dogodilo i što se događa. Tko to sjedi na ovoj spodobi. Jesam li to ja. Ne, ja to nisam. To nisu moje ruke. To nije moja snaga. Povikao sam za policajcem: "Pogledaj što je s Bratecom?" - jer sam pomišljao ono najgore. No, nije me čuo. Netko dolazi, čini mi se po glasu da je dekan Tade. Točno, on je. Kako je on već čuo i saznao? "Dekane, daj pogledaj što je s Bratecom?" Gledamo se. On mene i ja njega, bez panike i riječi.

U tom trenutku došao je i Mali Božji, koji je s dekanom otišao u sakristiju po ulje za bolesničko pomazanje. Pomazali su Brateca i molili odgovarajuće molitve. Došli su i dežurni policajci. Ustajem se i predajem im ga. Nisam ni pogledao "facu" s koje su skidali masku. Pogledavam na sat. Devet sati i pedeset i pet minuta. Zar je moguće da je to tako dugo trajalo? Počelo je točno u devet. Drama od pedeset i pet minuta.

Brateca više nema

Odlazim do Brateca, nad kojim se još mole. Sav u krvi pliva. Sklopljenih ruku na prsima, priljubljen na podu parketa leži, u klečećem položaju, kad se s kreveta strovalio. Zamislite, u takvom položaju i stanju je ostao do tri sata poslije ponoći. Skoro šest sati. Nevjerojatno. Kuća je bila puna policije. Svaki je radio svoj dio posla. U četiri i trideset je zadnji policajac napustio kuću.

Oko pola noći Mali Božji, čije su ruke isto doživjele lom, i ja pošli smo na hitnu. Vozila nas policija. Pred crkvom je bilo mnoštvo župljana koji su brzo saznali, jer je slučaj bio objavljen na vijestima radija i televizije. Mnogi su novinari došli salijetati. Došli su i neki kolege župnici i braća iz Male crkve. Ne, nisam imao snage razgovarati. Bože, ne znam jesam li ičega bio svjestan, odnosno, da li sam bio svjestan onoga što se dogodilo. Brateca više nema. Ne, to ne može biti istina.

Tijelo su mu odvezli, ali duh njegov ostaje. Uspomena na njega ostaje. Takav čovjek ne može nestati. Jer, čovjek je velika tajna Božja, on je vječan, besmrtan. Istina o čovjeku proizlazi iz tajne Božje, iz tajne Kristove.

Nezamislivo, policajci, domaći župljani počistili su sobu i kuću, sve stavili na svoje mjesto, jasno i časna sestra im je pomogla. Ili, oni njoj?

Oko pet sati sam legao, onako neraspremljen, spustio sam se na krevet. Uopće nisam zatvarao sobu, mislim na zaključavanje. Čini mi se da sam pobijedio strah, sve strahove, koje čovjek po naravi nosi, nisu mi značili ništa.

O, Bože, što sam divno sanjao, uopće, čini mi se da nisam spavao. Bila je više igra, nego borba, Brateca, Maloga Božjeg i mene s jednom, odnosno protiv jedne oluje svjetla i tame, koje su se izmjenjivale. Oluje svjetla sačinjavali su anđeoski likovi, dok oluju mraka crni i rogati tipovi. U početku je bila to više igra crno - bijelih, da bi se pretvorilo u borbu na život i smrt. Taj sat vremena sna, kao da se pretvorio u cijelu vječnost. Mali Božji i ja našli smo se na jednoj obali rijeke, gdje nas je iskrcala neka lađa, kao spašenike iz oluje, dok je Bratec u zagrljaju oblaka svjetla bio zaštićen i istrgnut iz oblaka tamnih i mračnih i njihovih boraca. Oblaci svjetla su nam izmicali prema visinama. On je gledao nas a mi smo gledali njega. On nam je mahao rukama, a mi smo mahali njemu. On je otišao gore, a mi smo ostali ovdje dolje. Nas dvojica smo se pogledali, da bih ja potom spustio glavu i zatvorio oči, a mali je poviknuo: "Tako ćemo i mi, za njim!" "Hajdemo!"

Probudio sam se i naglo skočio s kreveta. San je okončan. Život ide dalje. Borba života se nastavlja. Bratec je ovaj dio borbe završio. Mi idemo kraju te borbe. Kako čovjek to teško shvaća, zašto živi i što je onda život? Negdje sam našao definiciju života i smrti, jer jedno bez drugog ne ide. Gdje je život, tu je i smrt, a gdje smrt, tu je i život.

Prvi dani nakon sprovoda

Teški moji dani i besane noći. Nisam k sebi mogao doći. Nastajali su teži dani od onih koji su proživljeni i već prošli, koji su već za nama. Prije se sve doživljavalo izvan mene, vrtjelo se oko pokojnog Brateca i inih problema. No sada se misli preselile, kad ga nema, na mene samoga, a onda i na samoga Boga Oca.

Bože, kako si mogao dopustiti da ovako i na ovaj način naš Bratec završi svoj mladi i to svećenički život. Što je on to učinio da si ga pozvao? Zašto, Bože? Zašto...?

Bog je još uvijek Stvoritelj, Darivatelj. On stvara ni iz čega, kad si ništa, a dariva onome, tko nema ništa. Kako je teško biti ništa? Zato je čovjek i ovo materijalističko društvo zapreka samom sebi, za Boga i do Boga?

Jedne kasne večeri, mislim da je to bila treća nakon oproštaja od Brateca, sjedio sam u kapelici, prožet i ispunjavan ovim mislima, pogledao sam na njegovo mjesto, sada već bivše, gdje je sjedio, odnosno klečao u kapelici, vidio sam tamo njegov Časoslov i knjige iz kojih je čitajući razmatrao dnevno, osjećao sam potrebnim da ih uklonim, odnosno negdje spremim, s ostalim njegovim stvarima. Podigao sam Časoslov i jednu knjigu, ispod koje se nalazio godišnji rokovnik. Osjećao sam u sebi pritisak, kao da ti netko govori i prisiljava te: uzmi ga, uzmi... Uzeo sam ga u ruke. Opet sličan, samo još jači pritisak: otvori ga... otvori... Jasno, otvorio sam, upravo onu stranicu gdje je bila vrpca. Opet glas, kao da čuješ, onaj isti, iz daljine, jednostavno te sili, ne možeš odbiti ili prešutjeti: sada čitaj... pročitaj.., čitaj... Uzevši rokovnik, sjeo sam na njegovo mjesto i počeo čitati, zadnji njegov zapis.

"Što god prije smatrah dobitkom, to je sad poradi Krista gubitak. Dapače, to mi je gubitak - trudio sam se za zemaljštinu. Sad samo da Krista steknem i u njemu se nađem: opravdanjem po vjeri u Kristovu žrtvu, da upoznam njega, snagu uskrsnuća njegova, zajedništvo u patnjama njegovim. Ne bih li suobličen smrti njegovoj prispio k uskrsnuću mrtvih. Nisam došao do savršenstva, nego hitim da nekako dohvatim. Zahvaćen sam od Krista. Nikako si ne umišljam da sam već savršen. Ono iza sebe zaboravljam, za onim naprijed hitim - k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Bojim se smrti. Držim se onog do čega stigoh. (Prema: Fil 3, 7-11) Neću uzvraćati, ni osvećivat se. Ljubit ću i one koji mi zlo čine, činit ću im dobro."

Zanimalo me kad je to napisao. Bio je to 24. ožujka 2003. Dakle, istog dana kad je ubijen. Vjerujem da je to pisano u rano jutro, prije šest sati, jer sam mu se priključio obično pet do deset minuta iza šest sati. Možda, što je manje vjerojatno, u posljednjem satu svoga ovozemaljskog života, od dvadeset do dvadeset i jedan sat, kad se nakon večere povukao u kapelicu na molitvu.

O Bože, što ću tek još naći zapisano u ovom rokovniku! Čitao sam ga dane i odgonetavao i postavljao sve na svoje mjesto. Našao sam odgovor zašto ga je Bog Otac pozvao k sebi. Zašto ga je Bog uzeo.

Stanko Mijić

24.03.2008.

 

 

   
 

Papa gradu i svijetu

Zbog jake kiše u Rimu papa svoje čestitke rekao ispred bazilike

Ovogodišnji je Uskrs kalendarski stigao dosta rano, a s time je donio i mnoge vremenske neobičnosti. Niske temperature, u mnogim mjestima snije, a u Rimu jaka kiša. Upravo je zbog jake kiše papa svoje obraćanje "Urbi e torbi" imao ispred bazilike, umjesto sa srednje lože, kako je to do sada bio običaj.

Papa je noćas slavio Vazmeno bdijenje u bazilici sv. Petra te je tom prigodom podijelio i sakramente inicijacije za nekoliko katekumena, među kojima je bio i jedan bivši musliman. Vjerojatno je ovo bio poticaj da papa istakne kako Katolička crkva prima i prihvaća sve one koji slobodno i svjesno odaberu kršćanski put i preuzmu na sebe obveze koje kršćanski poziv nosi.

U svojoj poruci Benedikt XVI. poziva i potiče na traženje novih mogućnosti u postizanju trajnoga mira u onim predjelima gdje je to neophodno: od Tibeta do Srednjeg Istoka, od Iraka do Darfura, od Svete Zemlje do Somalije. Svoje uskrsne čestitke papa je izrekao na 63 jezika.

Uvodeći u čestitku Uskrsa papa je istaknuo: "Resurrexi, et adhuc tecum sum. Alleluia! - Uskrsnuo sam i sada sam s tobom. Aleluja!" Draga braćo i sestre, uskrsnuo je raspeti Isus, poručuje nam danas ovaj radosni navještaj: to je uskrsni navještaj. Prihvatimo ga s nutarnjim udivljenjem i zahvalnošću! "Resurrexi et adhuc tecum sum - Uskrsnuo sam i sada sam i zauvijek s tobom." Ove su riječi preuzete iz jednog starog Psalma i odjekuju na početku današnje svete mise. U njima, dok se javlja uskrsno sunce, Crkva prepoznaje sam glas Isusa koji se, uskrsnuvši od mrtvih, obraća Ocu ispunjen radošću i ljubavlju, te kliče: Oče moj, evo me! Uskrsnuo sam, sada sam s tobom i bit ću zauvijek; tvoj Duh nije me nikad napustio. Tako na novi način možemo razumjeti i ostale izričaje toga psalma: "Ako se na nebo popnem, ondje si, / ako u Podzemlje legnem, i ondje si... Ni tmina tebi neće biti tamna:/ noć sjaji kao dan/ i tama kao svjetlost" (Ps 139,8.12).

Na vatikanskim Internet stranicama možete pogledati čestitku Uskrsa na svih 63 jezika: http://www.vatican.va/liturgical_year/easter/2008/urbi_et_orbi/urbi_orbi_en.html

23.03.2008.

 

 

   
 

Veliki petak

Papa: "Dopustimo neka križ stavi u krizu naše ljudske sigurnosti"

Na tradicionalnom Križnom putu što ga svake godine u rimskom Koloseumu predvodi papa sudjeluje veliki broj Rimljana i hodočasnika i turista iz cijeloga svijeta. Unatoč nevremenu, vjetru i kiši, okupilo se na desetke tisuća vjernika i popunilo svaki slobodni prostor uokolo Koloseuma. U ovogodišnjoj poruci i razmatranju postaja Križnoga puta papa je uputio poziv na obraćenje svima: "Isus naziva prijateljem svakoga od nas, a mnogi i dalje vjeruju da mogu živjeti bez Boga. Pustimo neka nas prožme križ, dopustimo neka stavi u krizu mnoge naše ljudske sigurnosti. Dopustimo neka probudi pitanja u mnogima koji ne vjeruju u Boga" - poručio je papa zaključujući pobožnost Križnoga puta.

Cijeli Križni put je bio u znaku Kine pa je tekstove i razmatranja napisao kineski kardinal Zen. Križ su nosili: časna sestra iz Burkine Faso, jedna rimska obitelj, jedna hendikepirana osoba u kolicima, dva fratra iz Kustodije Svete Zemlje, te dva Kineza – svjedoci i predstavnici Crkve u ovoj zemlji.

Veliki petak se, prema riječima pape, zaključuje tišinom, razmatranjem i molitvom. "Zar se može ostati ravnodušan pred smrću Sina Božjega? Naše poglede, koji su često prazni i rastreseni, danas želimo svjesno usmjeriti na Krista. Mnogi i u ovom našem vremenu ne poznaju Boga i ne mogu ga pronaći u Kristu na križu. Mnogi su u potrazi za slobodom koja isključuje Boga. Mnogi misle da ne trebaju Boga. Nakon što smo prošli razmatranje Kristove patnje i muke koju je podnio za nas, dopustimo ove noći neka njegova žrtva na križu i nama otvori srce za slobodu da možemo ljubiti druge. Umirući Gospodin uništio je grijeh i spasio grešnike. Na križu je Krist povratio dostojanstvo koje nam pripada".

21.03.2008.

 

 

   
 

Uskrs fest 2008.

Izaberite svoga pobjednika telefonskim glasovanjem

Uskrs fest je najstariji festival popularne kršćanske duhovne šansone u Hrvatskoj. Ovogodišnji je Uskrs fest 27. po redu i održat će se 30. ožujka 2008. u 19 h u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Festival je natjecateljskog karaktera, a ove godine na Uskrs festu biti će dodijeljena nagrada po odabiru telefonskih glasača. Glasovati možete na telefon 060 851 851. Cijena poziva je 3,66 kn po pozivu iz fiksne te 4,47 kn iz mobilnih mreža. Sve pjesme možete poslušati u programu Hrvatskoga katoličkog radija. Za 20 glasača osigurane su vrijedne nagrade. Kada nazovete broj 060 851 851 slijedite upute elektronskog tajnika.

Redni brojevi skladbi:
001 Martina Matić - Molitvom i pjesmom
002 Siniša Česi  i Prečisto srce - Sine Davidov
003 Ben Hur - Isuse, dođi
004 Navjestitelji - Moj put
005 Bruno Krajcar - Hvalospjev Majci
006 Frama Široki Brijeg - Nepozvana žena
007 Anastasia - Vjerujem u Tebe 
008 Katja Budimčić - Isus šalje nadu
009 Zakon neba - Susret
010 Misterij - Uskrsnuo je
011 Ivo Šeparović i Bljesak - Raspeta Ljubavi
012 Damask - Nauči me da ljubim Isuse
013 Patruzia Sfettina - Čudnovat ti si Duše Sveti
014 Sperantes - Franjo
015 Bogoslovski band - Na obali
016 Laudantes & Messengers - Oče naš
017 Jeshua - Bez tebe
018 VIS Proroci - Sa svjetlom u duši
019 VIS Mihovil - Zagrljaj ljubavi
020 Navještenje - Nađeni Bog

21.03.2008.

 

 

   
 

Dvije “zadaće” svećenika

Papa Benedikt XVI. u homiliji na Misi posvete ulja

"Dvije su zadaće što određuju bit svećeničke službe" - kako je, prema Knjizi Ponovljenog zakona - zapisano i u kanonu Misala: "Stajati pred tobom i tebi služiti". Riječi su što ih je 20. ožujka, na Veliki četvrtak, izgovorio papa Benedikt XVI. u homiliji Mise posvete ulja u vatikanskoj bazilici sv. Petra.

Prije svega - prema riječima Svetoga Oca - stajati pred Gospodinom znači postaviti "Euharistiju u samo središte svećeničkoga života. Svećenik mora biti onaj tko bdije, tko svijet drži budnim za Boga, uspravan u istini" - riječi su Svetoga Oca.

Na to se nadovezuje služenje. Slaveći Euharistiju, svećenik, dakle, služi Bogu i ljudima. U tome je smislu svećenike pozvao da nauče sve više spoznavati svetu liturgiju u svoj njenoj biti, razviti s njome živu bliskost, kako bi postala duša našega svakodnevlja. "Ako je liturgija središnja zadaća svakog svećenika, to znači kako i molitva za nj treba biti prvotna stvarnost, kako bi uvijek iznova i sve dublje učio u školi Kristovoj, kao i u školi svetih svih vremena".

20.03.2008.

 

 

   
 

Papin imendan

Treći imendan kardinala Josipa Ratzingera kao pape Benedikta XVI

Prigodom imendana pape Benedikta XVI o blagdanu svetoga Josipa 19. 03, agencija Fides – agencija Kongregacije za evangelizaciju naroda - objavila je podulji tekst u kojem donosi presjek njegova, domalo trogodišnjega, pontifikata. U nastavku donosimo odabrane dijelove.

Točno mjesec dana od treće godišnjice izbora na mjesto pape, koja će se napuniti 19. travnja, papa Benedikt XVI, o blagdanu  svetoga Josipa, 19. ožujka, slavi svoj treći imendan otkako je postao Vrhovni pastir Rimokatoličke Crkve.

U više je navrata papa Benedikt XVI vjernike podsjetio na lik svetoga Josipa. On je onaj “muž pravedan” (usp. Mt 1,19), koji u savršenu suglasju sa svojom zaručnicom dočekuje Sina Božjega čovjekom postala te bdije nad njegovim ljudskim rastom.

Ove riječi Svetoga Oca otkrivaju njegovo posebno štovanje lika svetoga Josipa. Budući da se Crkva svetoga Josipa spominje također i 1. svibnja, u svojstvu svetoga Josipa Radnika, Sveti je Otac u više navrata progovorio i o tome vidu njegove svete osobe, podsjećajući, primjerice, kako je čovjek istovremeno i subjekt i protagonist rada te kako se ne smije dati njime zarobiti, nalazeći u njemu jedinu i konačnu životnu svrhu.

Agencija Fides nadalje podsjeća zašto je papa odabrao upravo ime Benedikta XVI. Prema njegovim vlastitim riječima: “Htio sam se zvati Benedikt XVI, kako bih se povezao s mojim časnim predšasnikom Benediktom XV, koji je Crkvu vodio u zahtjevnu razdoblju uzrokovanu prvim ratnim sukobom svjetskih razmjera. Na njegovu tragu, želim svoj pontifikat staviti u službu pomirenja i sklada među ljudima i narodima, duboko uvjeren kako je veliko dobro što ga predstavlja mir prije svega dar Božji.” Papa je odabir svojega imena nadalje objasnio spominjući se ne samo svojega prethodnika Benedikta XV, već i utemeljitelja zapadnjačkoga monaštva, svetoga Benedikta iz Norcie, sveca koji je, prema papinom riječima, izvršio “golem utjecaj na širenje kršćanstva”.

Dotičući temu programa pontifikata, predstavljena na dan ustoličenja na položaj Svetoga Oca, spominje se poslušnost riječi Božjoj putem privođenja što je moguće više ljudi k Njemu. Papa je, naime, uvjeren kako baš svi, makar i ne znajući, očekuju Kristov ulazak u svoj život. Onima koji se boje kako bi potpunim predanjem Kristu mogli nešto “izgubiti”, papa poručuje: “Samo se u tome prijateljstvu širom otvaraju vrata života. Samo se u tome prijateljstvu istinski otkrivaju stvarni potencijali ljudskoga življenja. Samo kroz to prijateljstvo doživljavamo iskustvo svega što je lijepo i što oslobađa.”

Nadalje, na tragu blagopokojnoga pape Ivana Pavla II, papa Benedikt XVI također naglašava povezanost između ljubavi spram Boga i poslanja. Na tome je tragu i njegova poruka upućena mladima: “Svijet valja promijeniti, a promijenit će ga upravo poslanje mladih. Nemojte se bojati sanjati otvorenih očiju o velikim planovima dobra i ne dajte se pokolebati poteškoćama.”

Papin je pontifikat također od samoga početka obilježen i zalaganjem za obranu života od začeća do prirodne smrti, kao i za obranu obitelji, utemeljene na sakramentu ženidbe. Za njega su to takozvana “neupitna načela” – načela što ih svi trebaju prihvatiti kao vrijednost. On drži kako “zajednica koja se gradi bez poštivanja vjerodostojna dostojanstva ljudskoga bića, zaboravljajući pritom kako je svaki čovjek stvoren na sliku Božju, u konačnici nikome ne donosi ništa dobra.” Na tome je tragu i njegova poruka upućena Europskoj Uniji na sastanku Komisije episkopata Europske Zajednice (COMECE) na temu “Vrijednosti i izgledi Europe sutrašnice”, održana u Rimu u ožujku 2007. : “U sadašnjem povjesnom trenutku, suočena s brojnim izazovima, Europska Unija, kako bi bila vjerodostojan jamac vladavine prava i djelotvoran promicatelj svekolikih vrijednosti, mora jasno priznati neupitnost postojanja stabilne i trajne ljudske naravi, izvora prava zajedničkih svim pojedincima, uključujući i one koji ta ista prava niječu. U takvome okružju valja zadržati pravo na prigovor savjesti, svaki puta kada bivaju narušene temeljne ljudske vrijednosti.”

Još jedna odlika koja obilježava dosadašnji pontifikat pape Benedikta XVI jest nastojanje postavljanja liturgije u samo njegovo središte, kao puna i vlastita izričaja postojanja Crkve. U tome smislu opetovano podsjeća na važnost uporabe latinskoga jezika u Crkvi. On, naime, smatra kako činjenica da se latinski više ne koristi, nikako ne mora značiti kako je riječ o mrtvu jeziku. Papino poznato zalaganje za tradicionalnu liturgiju općenito, kardinal Dario Castrillon Hoyes, predstavljajući njegov prigodni motu proprio na tu temu, objasnio je ovako: “danas smo svjedoci novoga i obnovljena zanimanja za tradicionalnu liturgiju, nikada dokinutu, koju mnogi, naprotiv, smatraju pravim blagom.”

Pridružujemo se agenciji Fides, kao i nebrojenim vjernicima diljem svijeta, u dobrim željama prigodom imendana našega pape Benedikta XVI, zazivajući na njega moćni zagovor njegova nebeskog zaštitnika, Isusova poočima, svetoga Josipa.

19.03.2008.

 

 

   
 

Prva crkva u Kataru

Oko 15 tisuća vjernika na otvorenju crkve Naše Gospe od krunice

Pročelnik zbora za evangelizaciju naroda kardinal Ivan Dias otvorio je u subotu i posvetio prvu katoličku crkvu u Kataru. U nazočnosti doista velikog broja vjernika i gostiju kardinal Dias je slavio prvu svetu misu u novootvorenom bogoslužnom prostoru. Vjernici su dolazili od ranih jutarnjih sati, a postavljene su i jake snage osiguranja. Objekt može primiti do pet tisuća ljudi te je za ovu prigodu bio pretijesan jer ih se sakupilo oko 15 tisuća. Obred je slavljen na engleskom jeziku, ali su molitve izrečene i na arapskom, španjolskom, francuskom, tagalu – jezicima nazočnih vjernika.

Ova crkva u Dohi je zapravo jednostavno mjesto bez vidljivih kršćanskih znakova, namijenjeno za bogoslužje i za susrete katolika u Kataru. Crkva, naime, nema izvana križ, niti zvonik. Sagrađena je na prostoru na kojem je dopušteno različitim vjeroispovijestima sagraditi svoje hramove i imati vlastite obrede. Nakon katoličke crkve koja je prva sagrađena i otvorena, gradit će se u ovoj zemlji crkve i molitveni objekti i za druge kršćanske zajednice.

U toj muslimanskoj zemlji zabranjena je izgradnja bogoštovnih mjesta - kako ističe lokalna štampa - s obzirom na to da je ona "nelaička" muslimanska zemlja.

"Ovo je dobara poruka svijetu iz Katara" - izjavio je katarski ministar Abdullah bin Hamad al-Attiyah. Na istoj liniji je i nuncij Mons. Paul-Munjed al-Hashem koji je izjavio da je ovo dobar predznak za uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Saudijskom Arabijom i Omanom, jedinim državama ovog dijela arapskog svijeta sa kojima Sveta Stolica nema uspostavljene diplomatske odnose.

18.03.2008.

 

 

   
 

U Očev dom

Chiara Lubich (Trento, Italija, 22. siječnja 1920. - Rocca di Papa, 14. ožujka 2008.)

U Rimu je u petak, 14. ožujka, u 88. godini života umrla Chiara Lubich, osnivateljica katoličkog Pokreta fokolara. Umrla je u svome stanu u Rimu oko 2 sata ujutro, i to nakon teških zdravstvenih komplikacija koje su je zadesile nekoliko dana prije smrti.

Chiara je rođena 1920. godine u Trentu u obitelji koja je gajila tradicionalne kršćanske vrednote i novih pogleda na svijet.

Završila je osnovno i srednje obrazovanje i stekla zvanje učiteljice, a zatim je upisala i filozofski studij u Veneciji. U vrijeme ratnih strahota i razaranja, kada su svi čeznuli za bilo kakvom sigurnošću, Chiara uranja u poruku Evanđelja te ubrzo osniva pokret fokolara. Pokret je odobrila Sveta Stolica već 1962. godine, no zbog njegovog stalnog razvoja i rasta, ponovno je potvrden i 1990. Uslijedila su i razna priznanja Pravoslavnih crkava, Anglikanske i Evangelicke crkve, drugih religija, te mnogih kulturoloških i međunarodnih tijela.

Zajedno sa svojim prijateljicama, po uzoru na svoju imenjakinju sv. Klaru iz Asiza, obilazi najsiromašnije i najpotrebnije. Započinje nova struja duhovnosti temeljena na evanđeoskoj ljubavi iz koje niče pokret duhovne i socijalne obnove: duhovnost jedinstva, s izrazitim obilježjem zajedništva.

Ova nova duhovnost pomirenja, zbližavanja i jedinstva osobito je dobro primljena u poratnim godinama i tijekom cijele druge polovine prošloga stoljeća.

Chiara Lubich je postala poznata po cijelome svijetu po svojim ekumenskim i međureligijskim nastojanjima te se za života susretala sa brojnim istaknutim vjerskim vođama. Među brojnim uvaženim ličnostima tu su: ekumenski patrijarh Carigrada Atenagoras I, Demetrios I, nadbiskupi Canterburya Ramsey, Coggan i Runcie, luteranski biskupi Dietzfelbinger, Hanselmann i Kruse, prior Taizea Roger Shultz. Naravno, za života se susretala u više navrata sa svim tadašnjim papama.

Uvijek je tražila one elemente koji su zajednički ljudima, unatoč svim zaprekama. Razgovara sa židovima, muslimanima, budistima, hinduistima, taoistima, sikima, animistima itd.

Primila je brojne nagrade, bila na nebrojenim susretima, konferencijama, održala niz predavanja i autorica je nekoliko knjiga duhovnoga sadržaja.

Boravila je i u Zagrebu 1999. godine povodom susreta pokreta i crkvenih zajednica vjernika laika.

Posljednji ispraćaj Chiare Lubich bit će u utorak 18. ožujka u 15 sati u Bazilici svetoga Pavla izvan zidina, a predvodit će ga Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone. Izravno će se prenositi putem satelita i interneta.

Bit će sahranjena u kapeli Međunarodnog centra Pokreta fokolara u Rocca di Papa.

17.03.2008.

 

 

   
 

Zaštitnik hrvatskog naroda

Sveti Josip, zaručnik Bl. Dj. Marije i Isusov hranitelj

Još jedan važan blagdan koji zbog važnosti i prednosti Velikoga tjedna mora biti slavljen izvan ovog jakog vremena. Liturgijsko slavlje sv. Josipa, zaručnika Bl. Dj. Marije je u subotu 15. ožujka.

Josip je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sv. Matej, apostol i evanđelist, kaže za nj da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti.

No kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.

Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine u Reichenauu, a kasnije su ga osobito promicali sveti Bernard iz Clairvauxa, sveta Tereza Avilska, sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV., koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom hrvatskog kraljevstva.

Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli »da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…" Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu. Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te pokazuje kako se služi Isusu, spasitelju čovjeka.

Slavi svetog Josipa u zadnjih 100 godina mnogo su pridonijeli dokumenti crkvenog učiteljstva, osobito Pija IX., koji je 8. prosinca 1870. sv. Josipa proglasio zaštitnikom svete Crkve, a dekretom «Inclytum patriarcham» od 7. srpnja 1871. preslavnog patrijarha smatra vrijednim štovanja što nadvisuje sve ostale svece te da je on zbog svoga staleža primio od Boga izvanredne milosti. Krasnih su misli o sv. Josipu izrekli Leon XIII., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII. Ovaj posljednji uveo je i blagdan sv. Josipa, radnika, koji se slavi 1. svibnja. Ivan XXIII. apostolskim pismom od 19. ožujka 1961. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom II. vatikanskog sabora. Sabor je uveo ime sv. Josipa u I. kanon, a zato je zaslužan mostarski biskup Petar Čule, koji se za to svojim uvjerljivim govorom na Saboru bio živo založio, a papa Ivan XXIII. odmah uvažio njegovo zalaganje.

9. i 10. lipnja 1687. godine Hrvatski je Sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. VI. 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: "Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran."

Josip Ivanović

14.03.2008.

 

 

   
 

Zatvorena "Kuća molitve"

Sve češći sukobi tzv. vidjelaca i crkvene hijerarhije

Crkvena vlast u Irskoj se odrekla kontroverzne "Kuće molitve", zajednice u Mayou. U svojoj izjavi od prošlog vikenda nadbiskup Tuamski, Michael Neary, rekao je da grupa s otoka Achilla (u Irskoj) nema crkvenu dozvolu i da njihov rad ne uživa povjerenje dijecezanskih vlasti.

Christina Gallagher je osnovala "Kuću molitve" u svom rodnom gradu Mayou, nakon što je, kako ona tvrdi, vidjela Djevicu Mariju 1988. godine. Od tada gđa. Gallagher govori da prima redovite poruke od Djevice i da je dobila stigme. Tisuće ljudi je posjetilo to mjesto u proteklih 20 godina, a "Kuće molitve" su osnovane i u Mexicu i SAD-u. No sporna figura je uvijek bila gospođa Gallagher. Irske novine, The Sunday World, su objavile nekoliko članaka gdje se spominje njeno bogatstvo, uključujući zemljište vrijedno više milijuna funti i luksuzni auto, no ona je to, naravno, zanijekala.

Godine 1996. nadbiskup Neary je osnovao dijecezansku komisiju da istraži i prouči ovaj slučaj s "Kućom molitve". Slijedeće godine, nakon izvještaja komisije, nadbiskup izjavljuje da nisu pronađeni nikakvi dokazi, tj. nadnaravni fenomeni, ali da su ljudi u zajednici pokazali dobru, čvrstu vjeru. Nadbiskup je tada predložio da "Kuću" ujedine u Achillsku župu, a kasnije u nadbiskupiju. S vremenom je postajao sve više uznemiren očiglednim nedostatkom entuzijazma kod gđe. Gallagher i njezinih suradnika. Veza se pogoršala do te mjere da je gđa. Gallagher u lipnju 1998. zatvorila "Kuću molitve" na Achillu, govoreći u isto vrijeme medijima da se nadbiskupija prema njoj ponaša vrlo grubo.

Da bi razjasnio problem vjernicima nadbiskup je izjavio da mu je žao što se to tako dogodilo izražavajući veliku sumnju u mudrost kojom je gđa. Gallagher postupila taj trenutak. Na kraju je izjavio da Tuamska nadbiskupije "ne može unajmiti svoje povjerenje Kući molitve". Dodao je i da su slavlja sakramenata u "Kući molitve" strogo zabranjena. "Svaki čin od tada je potpuno privatne prirode i nema Crkvenu dozvolu kakav god on bio." kaže nadbiskup. Završio je govoreći da poštuje vjeru i odanost mnogih ljudi koji su bili sudionici "Kuće molitve".

Papa Benedikt XVI je izjavio da žali takve vizionare koji, stvarajući sekte s lokalnim hijerarhijama, riskiraju jedinstvo Katoličke Crkve. U studenome 2007. Vatikan je odbacio i tvrdnje jedne žene koja je uvjeravala da je vidjela Djevicu na vrhu drveta.

Honorarna dizajnerica nakita, Patricia De Menezes (67), je razvila internacionalnu sljedbu 1984. otkad je počela viđati avet nazvanu Gospa Surbitonska (Surbiton je jedna četvrt u Londonu).  Djevica ju je povela da nagovori Crkvu da proglašavaju svu pobačenu djecu mučenicima.

Juraj Bogat

12.03.2008.

 

 

   
 

Kongres sa temom "Evolucija"

Ekonomija se mora vratiti natrag na područje kulture

Vatikan planira međunarodni kongres sa temom "Evolucija". Na kongresu, koji će se održati u rimskom katoličkom fakultetu Gregoriana, trebali bi prisustvovati prirodoslovci, nekoliko nobelovaca te poznati teolozi i filozofi. To je u četvrtak na "Radio Vatikanu" izjavio voditelj papinskog ureda za kulturu, nadbiskup Gianfranco Ravasi, no točan termin kongresa i imena sudionika nije spominjao.

Cilj ovoga kongresa je, po Ravasijevoj zamisli, razmjena stajališta. Tako bi trebali prirodoslovci vidjeti stajališta teologije, dok bi teolozi i filozofi trebali uzeti u obzir stajališta biologa koji se bave evolucijom.

Nadalje, Ravasi je najavio, da će se također posvetiti i gospodarskim znanostima. Kao razlog toga je naveo stvaranje ravnopravnijeg i pravednijeg društva. "Ekonomija se mora 'opet' vratiti natrag na područje kulture" kaže Ravasi.

Na skupštini papinskog ureda za kulturu, postavljena su također pitanja na temu globalizacije, crkvene komunikacije u sekularnom društvu i pomirenju odnosa sa nevjernicima. "Postoji širok krug ljudi koji smatraju nebo praznim mjestom" kaže Ravasi.

Danijel Njokoš

11.03.2008.

 

 

   
 

Sveti Patrik ove godine stigao ranije

Treba li slaviti blagdan svetog Patrika, iako je u Velikom tjednu?

Svetkovina u čast svetog Patrika, koja se slavi 17. ožujka, ove godine, prvi put nakon 1940., dolazi u Velikom tjednu. Obzirom da je Veliki tjedan vrijeme najveće ozbiljnosti i priprema za Uskrs, te radi korizmenog pijeteta, dolazi do velike nedoumice treba li slaviti ili prebaciti blagdan na neki drugi datum. Neki američki biskupi već su odlučili pomaknuti proslavu na 14. ožujka. Chicago je još više uranio: jučer je proslavljen blagdan uz svečanu paradu, a za danas je najavljeno već tradicionalno bojanje rijeke u zeleno, koja simbolizira Irsku, zemlju čiji je zaštitnik sveti Patrik, iako nije bio ni po krvi ni po rođenju Irac. Rođen je, naime, na području današnje Velike Britanije, gdje su ga oteli Irski razbojnici.

Na žalost, brojna slavlja, koja se održavaju diljem svijeta, sve više se pretvaraju u opijanje i ludovanje, te se tako crkve zamjenjuju gostionicama, i to baš u vrijeme Korizme.

Sljedeći blagdan svetog Patrika koji će se poklopiti sa Velikim tjednom, bit će 2160. godine.

10.03.2008.

 

 

   
 

Katolici pomažu u Tadžikistanu

Teška zima u Tadžikistanu pogodila je osobito siromašno stanovništvo

Karitas Tadžikistana i druge međunarodne katoličke organizacije ujedinile su snage kako bi pomogle starcima, invalidima i ženama koji žive sami i ugroženi su rekordnim hladnoćama koje su pogodile ovu zemlju.

Karitas Tadžikistana i pripadnici Katoličke Crkve surađuju s međuna-rodnom organizacijom Care International  te organizacijom Katoličke Crkve SAD Katolička pomoć (izvorna kratica: CRS). Njihovu je pomoć primilo oko 350 staraca i drugih potrebnih, pogođenih iznimno niskim temperaturama koje su izazvale nestanak električne energije u kućama.

Već 25 godina nisu zabilježene ovakve temperature, koje su se ove godine spustile do vrtoglavih 25° ispod ništice. Rijeke su zaleđene, čime je ograničena količina vode kojom se opskrbljuju hidroelektrane.

Ermakhmad Kholov, djelatnik Karitasa Tadžikistana, kaže kako su iznimno niskim temperaturama pogođeni ponajprije siromašni.

Care, CRS i Karitas udružili su sredstva i podijelili svakome od 350 potrebitih po vreću brašna od 50 kilograma, žitarice, tijesto, jestivo ulje, termofor, termos bocu i svijeće.

Jedna od katoličkih dragovoljaca, Amalia Gravrilova, ovako je objasnila svoj angažnam: "Kada sam bila u teškim prilikama, Crkva mi je pomogla te sada osjećam potrebu uzvratiti poklanjajući svoje vrijeme onima koji trpe."

06.03.2008.

 

 

   
 

Jacques Fesch: Svetac koji je ubio?

Francuski crkveni čelnici brane mogućnost kanonizacije osuđenog i pogubljenog ubojice

Francuski crkveni čelnici brane mogućnost kanonizacije Jacquesa Fescha, osuđenog i pogubljenog ubojice, unatoč protivljenju medija. "Tabloidi zagovaraju teoriju da će proglašenje ubojice svetim biti uvreda društvu. To je dobar primjer koliko je crkva daleko otišla ispred društvene konvencionalnosti, te da se ne boji tako istupati ispred nje", izjavio je Jean Duchesne, predsjednik pariške biskupske komisije za proučavanje. "Nije bitno javno mnijenje, ili tko je za ili protiv njega, nego plodovi Feschova primjera", dodao je. "Sada sve ovisi o kultu koji se polako ali spontano razvija oko Fescha, kao i čuda koja mu se pripisuju. Njegov primjer nam je velika pouka."

Komisija razmatra život Jacquesa Fescha, pola stoljeća nakon što je pogubljen zbog ubojstva policajca i oružane pljačke. Otac mu je bio bogati bankar belgijskog podrijetla, umjetnik i ateist, nepristupačan sinu i nevjeran supruzi, od koje se kasnije razveo. Jacques je bio besposličar, odgojen kao katolik, ali se odrekao vjere u 17.-toj godini. U 21. godini je sklopio građanski brak s trudnom prijateljicom. Dao je otkaz na odlično plaćen posao u očevoj banci, živio raskalašeno, napustio ženu i kćer, te imao nezakonitog sina sa jednom od brojnih ljubavnica. Razočaran životom, maštao je o bjegu preko oceana, ali su roditelji odbili platiti mu put. Zbog toga se 1954. godine odlučio za pljačku, kako bi si kupio jedrilicu. Pljačka je bila neuspješna i završila je ubojstvom 35-godišnjeg policajca, samohranog oca čija je kćer imala samo četiri godine. Od tri ispaljena metka, jedan mu je prošao točno kroz srce. Pri pokušaju bjega, ranjen je još jedan slučajni prolaznik. Tijekom suđenja je izjavio da mu je jedino žao što nije imao automatsku pušku. Kasnije je zatvorskom kapelanu rekao da ne treba gubiti vrijeme na njega, jer je on bez vjere. Javno mnijenje je bilo zgroženo i 1957. godine, Jacques Fesch je osuđen na smrt giljotinom, koja se u Francuskoj izvršavala sve do 1977. godine.

Njegov branitelj na sudu, Paul Baudet, bio je jako religiozan katolik, te je odlučio boriti se ne samo za klijentov život, nego i za njegovu dušu. Jacques je u početku bio nezainteresiran, te je branitelja nazivao "Torquemada" (po poznatom Španjolskom inkvizitoru). Bio je skeptičan sve do noći 28. veljače 1955. kada je iskusio trenutno preobraćenje. Dva mjeseca prije pogubljenja, o tome je napisao: "Ležao sam u krevetu, otvorenih očiju i zaista patio, prvi put u životu. Iz dubine duše sam zazivao pomoć – i iznenada, poput burnog vjetra koji se pojavljuje niotkuda, Duh Sveti me je zgrabio za grlo. Osjetio sam bezgraničnu moć, i od toga trenutka pa sve do danas, siguran sam da me još uvijek nije pustio." Nakon toga doživljaja, Fesch je još dvije i pol godine proveo u zatvoru. U tom razdoblju je živio asketski, čak i više nego što su pravila određivala. Išao je u krevet u 19 sati a čak se odrekao i cigareta. Osjećao je strašnu grižnju savjesti. Prije pogubljenja zapisao je: "...Osjećam Kristovu agoniju u Maslinskom vrtu... Još samo pet sati života! Za pet sati vidjet ću Isusa..." Pisma su već tada dirnula mnoga mlada srca. Posljednje riječi nakon ljubljenja raspela, bile su mu: "Sveta Djevice, budi mi milostiva!"

Kćer ubijenog policajca, danas je odvjetnica, susrela se s pokojnim kardinalom Lustigerom, koji je 1993. pokrenuo postupak beatifikacije. "Nitko nije izgubljen u Božjim očima, čak i kada ga čitavo društvo osuđuje", izjavio je kardinal, podsjećajući na razbojnika na križu uz Isusa. "Fesch je velika nada svima koji preziru same sebe, i svima koji se osjećaju zauvijek izgubljenima".

Komisija je pri kraju razmatranja dokumentacije koja uključuje preko tisuću Feschovih pisama, te se nada da će već iduće godine proslijediti slučaj Vatikanskoj Kongregaciji za proglašenje svetaca.

05.03.2008.

 

 

   
 

Predstavljen Papinski godišnjak

Prema podacima Papinskog godišnjaka, raste broj katolika u svijetu

Prema podacima Papinskog godišnjaka za 2008. godinu, koji su Tarcisio Bertone, Papin državni tajnik, i kardinal Leonardo Sandri 29. veljače predstavili Svetom Ocu, broj katolika u svijetu se od 2005. do 2006. godine povećao za 1,4 posto, odnosno s 1,115 milijardi na 1,131 milijardu. Od tog broja gotovo polovica ih živi na američkim kontinentima. Svaki četvrti katolik živi u Europi, dok u Aziji živi oko 10,5%, te u Africi i Oceaniji oko 13,7%.

Također je zabilježen i porast duhovnih zvanja u svijetu, poglavito u Africi, Aziji te Sjevernoj i Južnoj Americi.

U odnosu na 2005. godinu, broj svećenika porastao je za 0,21%, te ih sada ima oko 407 tisuća. Od 2000. broj je u postupnom porastu, najvećim dijelom u Africi i Aziji. Sjemeništaraca ima za 0,9% više. Većina ih je na američkim kontinentima, potom u Africi i Aziji, dok Europa zauzima četvrto mjesto.

Broj biskupa se povećao za 1,2%, što iznosi 100 biskupa više nego u 2005. godini.

Papa je tijekom 2007. godine ustanovio osam novih biskupija, jednu apostolsku prefekturu, dvije metropolije i jedan apostolski vikarijat.

04.03.2008.



© 1999-2014 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s