Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova
Bazilika sv. Antuna - Padova

 


NOVOSTI
   
 

Vojska Bezgrešne u Lurdu

Preko 230 članova Vojske Bezgrešne hodočastilo o 150. godišnjici Lurda

Vojska Bezgrešne ove godine je organizirala hodočašće u Lurd od 21. do 27. lipnja, povodom 150 godina ukazanja Blažene Djevice Marije djevojčici Bernardici.

Hodočašće je započelo slavljem svete mise u župnoj crkvi svetoga Antuna Padovanskog u Zagrebu na Svetom Duhu, koju je predvodio fra Ivan Bradarić s fra Antom Gašparićem, nacionalnim upraviteljem VB-e u Hrvatskoj. Svaki autobus je imao stručnog – turističkog vodiča te duhovnog pastira. Sudjelovalo je 230 hodočasnika iz Zagreba (dva autobusa: fra Ivan Bradarić i fra Josip Blažević), iz Rijeke (jedan autobus: fra Ante Gašparić) te iz Splita (jedan autobus: fra Tomislav Cvetko).

Prva hodočasnička noć je protekla u vožnji kroz Sloveniju, Italiju i Francusku. U jutarnjim satima autobusi su došli na svoje prvo odredište – u marijansko svetište La Salette. Ovo svetište poznato je po jednom ukazanju Blažene Djevice Marije djeci pastirima Melanie i Maximinu. Oni su vidjeli gospođu koja sjedi i plače. Veoma se razbuktala pobožnost Djevici Mariji, ali ipak ne privlači veliki broj vjernika kao Lurd ili Fatima. Ovo svetište se nalazi u francuskim Alpama i osim pobožnosti prema Mariji, diči se ljepotama alpskih krajolika i vrhova. Samo svetište se nalazi na 1829 metara nadmorske visine. Svetu misu je predslavio fra Ivan Bradarić u koncelebraciji s ostalim svećenicima.
Po završetku misnoga slavlja hodočasnici su krenuli prema Paray le Monialu gdje su došli u večernjim satima. Tijekom večeri imali su priliku klanjati se pred Presvetim koje je cijelu noć bilo izloženo u jednoj od kapelica Svetišta ili prošetati ovim prelijepim francuskim gradićem.


Paray le Monial je svetište Srca Isusova, a posebno je poznata sv. Marija Margareta Alacoque. Svetica je imala nekoliko ukazanja Isusa sa svojim Presvetim Srcem. Isus je obećao nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca.

U jutarnjim satima slavljena je sveta misa koju je predslavio fra Josip Blažević. Poslije mise i kratkog obilaska crkve ukazanja, nastavljen je put prema Arsu – svetištu sv. Ivana Marije Vianneyja – župnika Arškog. U večernjim satima došli smo u Lurd te smo se smjestili u udobne hotele.

Lurd je nekad bilo malo francusko mjesto na čiji su razvoj utjecala ukazanja BDM-e siromašnoj djevojčici Bernardici Soubirous. Ukazanja su se dogodila 1858. godine i od tada ovdje hodočasti nekoliko milijuna godišnje, posebno bolesnika.

Prvi lurdski dan je započeo svetom misom u spilji ukazanja u 6.45. Nakon mise koju smo slavili u zajedništvu sa ostalim brojnim hodočasnicima iz Hrvatske uslijedilo je razgledavanje jubilejskih postaja, tzv. «Put jubileja»: Bernardičina crkva krštenja, nekadašnjega zatvora u kojem je živjela obitelj Soubirous, spilje ukazanja i kapelice u kojoj je Bernardica primila prvu pričest. Između ostaloga, hodočasnici su posjetili rodnu kuću djevojčice s mlinom, bazene za kupanje pored spilje, sve bazilike te centar Vojske Bezgrešne u Lurdu.

Poslijepodne je bilo slobodno sve do procesije s Presvetim sakramentom u bazilici sv. Pija X., pape i molitve križnoga puta. U 21 sat započela je procesija sa svijećama od spilje ukazanja do bazilike. Za to vrijeme molila se krunica na raznim jezicima i pjevala poznata lurdska pjesma „Ave, Maria“. U moljenju krunice su sudjelovali i hrvatski hodočasnici, zajedno s Poljacima, Španjolcima, Francuzima, Korejancima itd. Poseban je doživljaj vidjeti mnoštvo hodočasnika sa sviljećama u rukama kako prati posrednicu između neba i zemlje.

U srijedu su hodočanici sudjelovali na internacionalnoj misi u bazilici sv. Pija X., pape. Tih dana Lurd je zračio posebnim žarom i ukrasom. Bio je to tjedan Djece mira (Bambini della pace) i sve je bilo u znaku djece, ukrasi na bazilikama i trgovima te ulicama.

Četvrtak – posljednji dan ovog hodočašća započeo je slavljem 50. obljetnice svećeništva fra Antuna Gašparića. Svoj zlatni jubilej proslavio je u kapelici sv. Ivana Marije Vianneyja. Zlatomisnik je tom prigodom dobio na dar lurdsku sliku sa potpisima svih 230 hodočasnika.

U posljepodnevnim satima smo krenuli prema Hrvatskoj. Na putu prema Zagrebu navratili smo u Carcassonne, gdje je srednjovjekovna utvrda. Zatim smo, u ranim jutarnjim satima petka, posjetili i Padovu – grad padovanskih svetaca. Nakon kratkog razgledavanja i molitve sv. Leopoldu B. Mandiću, hodočasnici su se uputili prema bazilici sv. Antuna Padovanskoga gdje su pogledali „Mostra Antoniana“ – kratki prikaz o životu i djelovanju sv. Antuna. U 10 sati u samoj Svečevoj bazilici slavili smo svetu misu koju je predvodio don Stipe, a propovjedao fra Tomislav Cvetko.

Hodočasnici su se, pomalo umorni, ali prepuni dojmova i prezadovoljni zbog ovog izvanrednoga dara vratili u Zagreb u kasnim popodnevnim satima.

Josip Ivanović

Više fotografija sa hodočašća na: http://www.vojska-bezgresne.hr/

30.06.2008.

 

 

   
 

Trebamo li klečati prilikom pričešćivanja?

Papa se zalaže za vraćanje nekih starih liturgijskih običaja

Papa će uskoro uvesti liturgijsku praksu dijeljenja pričesti vjernicima na jezik dok su u klečećem položaju. Biti će to gotovo isključiv način pričešćivanja u Vatikanu, objavio je Msgr. Guido Marini, suradnik pape Benedikta XVI. za pitanja papinske liturgije. Takav način pričešćivanja vjernika bio je isključiv do liturgijskih reformi uvedenih Drugim vatikanskim koncilom, kada je vjernicima dopušteno i stajati i uzimati hostiju na ruku. Dijeljenje hostije na ruke je izuzetak od liturgijskih pravila koji može biti dopušten na zahtjev biskupskih konferencija. Dodao je da Papino odobravanje starog načina pomaže "vjernicima biti pobožnima" i bolje osjetiti "otajstvo nazočnosti Kristove u euharistiji". Papa Benedikt XVI. prošle je godine obnovio i "tridentinski obred" služenja misnog slavlja, kada svećenik liturgiju predvodi na latinskom jeziku, okrenut leđima vjernicima. On je svećenicima poručio kako liturgijski obred, koji je bio dominantan prije Drugog vatikanskog koncila, mogu služiti bez prethodne dozvole od lokalnog biskupa. Inače, zanimljivo je da je nedavno u Srbiji zabilježeno naguravanje pravoslavnih svećenika s narodom, u crkvi Svete trojice u Duškovcima, kada su vjernici tražili objašnjenje zašto se liturgija i molitva služe na katolički način. Tijekom liturgije, naime, vikali su: "Okreni leđa oče!", jer ih je jako smetalo što su počeli voditi misu na katolički način, odnosno leđima okrenuti oltaru. Svećenik Dušan je tada okrenuo leđa vjernicima i misa je nastavljena.

Prisjetimo se ovom zgodom još jednoga pape, Ivana XXIII., koji je jednom rekao: "Čovjek nije nikad tako velik kao kad kleči."

27.06.2008.

 

 

   
 

Svećenik koji je htio biti predsjednik

Koliko može učiniti ili što promijeniti "Stranka nezaposlenih"?

Crkveni zakoni zabranjuju klericima da se kandidiraju na izborima u Americi. Ali, prije nego je to pravilo donešeno 1980.-tih, svećenici su se ponekad kandidirali - i pobjeđivali na raznim izborima diljem SAD-a, pa čak i za Kongres. Malo je poznato da je jedan od njih čak imao velike izglede postati predsjednikom. Iako otac James Cox nije pobijedio u utrci 1932. godine, ovaj svećenik iz Pittsburgha uspio je okupiti oko 25 tisuća ljudi koji su iz protesta marširali na Washington, u vrijeme najveće ekonomske krize, tzv. Velike depresije. Bio je to najveći i gotovo nezamislivi pothvat za to vrijeme. Također se sučelice susreo s protukandidatom, tadašnjim predsjednikom, Herbertom Hooverom. Na čelu svoje "Stranke nezaposlenih", u tome se razdoblju isticao organizirajući pomoć u hrani, kao i pomažući beskućnicima i nezaposlenima. Dobio je i potporu svoga biskupa, koji je u toj utrci vidio pridavanje značaja enciklici pape Lava XIII. "Rerum Novarum", koja bi se mogla prevesti kao "Nove stvari". U enciklici se govori o stanju radničke klase, a papa se zalaže za zaštitu privatne imovine, za pravedne plaće radnika, za radnička prava i socijalnu pravdu, što mu je pribavilo nadimak "radnički papa". U rujnu 1932., Cox je ipak odustao od utrke, dajući svoju potporu Demokratskoj stranci. Nije pobijedio ni njegov žestoki protukandidat. Pobijedio je Franklin Delano Roosevelt, najcjenjeniji od svih američkih predsjednika u povijesti i jedini koji je služio četiri mandata, iako su nepisano pravilo i tradicija (nakon što je George Washington ili "Otac Domovine" izričito odbio treći mandat) nalagali najviše dva.

Nedugo nako ulaska u Bijelu kuću, Roosevelt poziva svećenika Coxa u odbor za Nacionalnu obnovu, te donosi nekoliko programa koji nose naziv "New deal" (u slobodnom prijevodu moglo bi se prevesti vrlo slično prije spomenutoj enciklici). U idućih desetak godina SAD iz najveće ekonomske krize postaje najjača sila na svijetu.

U današnje vrijeme, kada se većina političara najviše ravna po poznatoj izreci "money talks" ili "novac govori", (a Dylan bi rekao još preciznije - "novac ne govori - novac psuje"), lijepo se prisjetiti nekih starih primjera, kada su postojali "idealisti" kojima je jedini cilj bio zaposliti ljude i ne izvući nikakve materijalne koristi za sebe. Još je ljepše znati da su, unatoč tako "suludom" planu, uspjeli.

25.06.2008.

 

 

   
 

"Šalabahter za život"

Promocija knjige autora isusovačkog svećenika p. Luke Rađe

U utorak 23. lipnja 2008. u 20 sati, u dvorišnoj zgradi Palmotićeva 31 održat će se promocija knjige “Šalabahter za život” autora isusovačkog svećenika p. Luke Rađe. Na promociji će osim autora govoriti glavni urednik p. Ivica Musa, lektorica Marina Katinić te autor predgovora p. Mijo Nikić. Riječ je o osebujnoj duhovno-literarnoj zbirci po mnogočemu jedinstvenoj na našim prostorima.  Knjiga je nastala kao plod višegodišnjeg internetskog komuniciranja duhovnika studenata i mladih, p. Luke Rađe s vjernicima i općenito ljudima mlade ali i svih drugih dobnih, klasnih i ostalih skupina. Zajedničko svima je istinsko traženje iskrenih i istinskih odgovora o esencijalnim životnim pitanjima. Knjiga sadrži tridesetak poglavlja kroz koja se obuhvaćaju najraznovrsnije teme od seksualnosti do celibatarstva, od grešnosti do zaljubljenosti, od patnje do nenadmašne radosti uskrsnuća, od nevjere do mistike...

Osebujnost ovoga djela naročito se sastoji u tome što je kao medij korišten Internet (u crkvi u Hrvata po prvi puta u tolikom intenzitetu) zahvaljujući čemu u komunikaciji na liniji vjernik-svećenik ili učenik-učitelj padaju sve suvišne maske, obziri ili kurtoazije a u prvi plan izbija suština problematike svakodnevnice i svega onoga s čime se prosječni vjernik ili prosječni čovjek u njoj zaista susreće.

Zahtjevnim projektom prenošenja dijela opsežnih internetskih komuniciranja u pisani format knjige, protagonisti projekta nadaju se time doprinijeti da ovaj uistinu jedinstveni duhovni materijal bude što kvalitetniji sačuvan i s obzirom na svoju suvremenost, bude dostupan što široj publici za daljnje čitanje i produbljivanje spoznaja sadržanih u Lukinim «šalabahterima».

Štoviše, ne smatramo pretjeranom procjenu da je riječ o duhovnom štivu koje spada u sam vrh naše duhovne literature i koje sasvim sigurno uz pravu promidžbu može doživjeti više izdanja, prijevoda na više svjetskih jezika i zauzeti mjesto na policama  vjernika, intelektualaca i studenata koje zanimaju velika životna pitanja.

O p. Luki Rađi, DI:

Luka Rađa rođen je 1959. u Ogorju kod Splita. Kao student elektrotehnike, slušajući studenski vjeronauk u Palmotićevoj 33,  osjetio je duhovni poziv da bi nakon svećeničkog ređenja 1993., početkom 2000. i sam postao studentskim dušobrižnikom u među studentima popularnoj Palmi. Tada osniva i Studentski katolički centar, SKAC Palma, koja kao okosnica brojnih aktivnosti kršćanske mladeži aktivno djeluje i danas. Kao što je mnogima poznato, 2003. je nastradao u prometnoj nesreći od koje se još uvijek polako ali uspješno oporavlja.

Plodovi njegovog rada dolaze do izražaja upravo u vremenu kada on osobno, prema njegovim vlastitim riječima, na svom bolesničkom krevetu, studira teologiju križa.

Pater Luka Rađa je za našu reviju Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga dao intervju u veljači ove godine, a možete ga pročitati ovdje.

20.06.2008.

 

 

   
 

Djeca-roblje: nema škole, samo rad "za koricu kruha"

U središnjoj je Aziji još uvijek raširen rad maljoljetnikâ, unatoč međunarodnim zabranama

Astana (AsiaNews/Agenzie) – U središnjoj Aziji na stotine tisuća djece, već od 7 godina, napušta školu kako bi se bavilo teškim i slabo plaćenim poslovima u gradovima i selima. Nerijetko su primorani zaraditi nešto za obitelj, no u zemljama poput Uzbekistana, na to ih primorava država.

Djeca već od 7 godina brojna su na bazarima, gdje prodaju najrazličitije stvari. Ostala ondje rade kao nosači, dok se djevojčice nude za kućne pomoćnice. Na to ih tjera iznad svega siromaštvo.

Safar, koji ima 13 godina, u mjestu Dushanbe (Tadžikistan) objašnjava radijskoj postaji Free Europe (Rfe): “ponosan sam što radim i zarađujem, kako bih mogao kupiti kruh” [za obitelj]. “Rado bih, poput svojih vršnjaka, išao u školu, ali život je težak i moram raditi”.

U Tadžikistanu se više od polovice stanovništva nalazi ispod granice siromaštva. Firuz Saidov, državni stručnjak za maloljetnički rad, priznaje kako je “teško to spriječiti. Rade na tržnici, u poljima, na ulicama, perući automobile”, izrabljivani od poslodavaca, nitko ih ne štiti.

No, u Uzbekistanu je upravo vlada ta koja svake godine u rujnu zatvara škole i šalje na tisuće djece u berbu pamuka. Zauzvrat primaju smještaj, skromne obroke i minimalnu plaću, dok ih ponekad čak i nadgleda policija. Tashkent godišnje na izvozu pamuka zarađuje oko milijardu dolara, ali je u studenome 2007. međunarodna kampanja uspjela uvjeriti brojne velike tekstilne tvrtke – među ostalima Tesco, Marks & Spencer, Gap, H&M - neka više ne kupuju pamuk iz tih izvora.

Pod međunarodnim pritiskom, u siječnju je uzbekistanska vlada donijela zakon o “Jamstvu prava djece”. No, Nadezhda Atayeva, ravnateljica Udruge za ljudska prava u srednjoj Aziji, čeka berbu iduće jeseni te zahtijeva prisutnost međunarodnih promatrača.

Organizacija Save the Children tvrdi kako je najmanje 200 tisuća tadžikistanske djece također svake godine primorano brati pamuk. I u Turkmenistanu se djeca uvelike koriste za berbu pamuka, unatoč činjenici što državni zakoni zabranjuju bilo kakav rad djeci mlađoj od 16 godina: 2000. je američki State Department u tom smislu spominjao brojku od najmanje milijuna maloljetnika, ali je teško nabaviti svježije podatke.

U nešto “bogatijem” Kazahstanu, maloljetnici beru duhan i pamuk te slijede roditelje na putu iz Uzbekistana i Kirgistana/?/, pomažući im u radu.

Dana Zhandayeva, stručnjakinja za to područje, komentira za Rfe kako kazahstanske vlasti barem “priznaju kako problem postoji”, iako pritom misle prvenstveno na djecu migranata iz obližnjih zemalja.

16.06.2008.

 

 

   
 

Hrvatski vitez od lopte

Niko Kovač, kapetan hrvatske nogometne reprezentacije

Naš sugovornik je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Niko Kovač, iskusni igrač i veliki nogometni znalac. S njime razgovaramo o nogometu, reprezentaciji, vjeri.

Osjećali smo veliki ponos i zadovoljstvo. Oko nas snimatelji velikih svjetskih televizija, razni novinari, fotoreporteri, ostadoše u redu na čekanju, a mi, uz pomoć sv. Antuna, prečacom do prvog čovjeka naše nogometne ekipe.

Niko nas je dočekao u rovinjskom hotelu "Eden", gdje naša reprezentacija ima pripreme za europsko prvenstvo. Nevjerojatno jednostavan. Neopterećen veličinom i ulogom. Opušten i nasmijan, upustio se odmah s nama u razgovor zanimajući se za nas jesmo li dobro putovali, jesmo li umorni i žedni.

Često se spominje kako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Oduvijek je čovjek napucavao ili nabacivao razne okrugle predmete te su tako nastajale i razne igre sa svojim pravilima. Otkada su stvorena pravila nogometa sredinom 19. stoljeća, ova se igra naglo širi i osvaja mnoge ljude. Zašto vi volite nogomet? Što je to tako privlačno u nogometu?

Ja sam rođen 1971. godine, u vrijeme kada je nogomet bio jako popularan u Europi, kao što je i dan-danas. Kao većina klinaca, i ja sam se zanimao za igranje loptom. Nogomet je ekipna igra, pa je uz to vezano prijateljstvo, druženje, te je nogomet uistinu jedna igra i zabava, više nego natjecanje. Svaki čovjek ima talent za nešto ili više toga i to treba otkriti. Ja sam se u ovome prepoznao, jako trudio i vjerujem da sam i uspio. Ono što voliš i u čemu se trudiš, to i uspijevaš.

Kada ste počeli igrati nogomet?

Ja sam počeo trenirati nogomet s osam, a moj brat Robert sa šest godina. Povod je bio jednostavan. Imao sam prijatelja u razredu koji je odlazio na treninge i vježbe. On mi je o tome često pričao pa me je zainteresirao. Doma sam to rekao svojim roditeljima, koji su me rado u tome podržali. Ne samo mene, nego i moga mlađeg brata Roberta.

Koliko je važnu ulogu u tome odigrala vaša obitelj?

Mama manje. Ona se uvijek pomalo plašila tih naših nastupa, pa još i danas. Tata je uvijek pratio nas, odvodio na treninge, dolazio po nas i sa zanimanjem pratio naš rast i napredak. Cijelo vrijeme smo živjeli u Berlinu. Tamo sam započeo školovanje, prve treninge i prve nastupe.

Tko još zauzima važno mjesto u vašem životu?

Zahvalan sam dobrome Bogu, koji me je uvijek vodio. Bez Boga sigurno ne bih uspio ništa. Jasno je da se s posebnom ljubavlju i zahvalnošću sjećam svoje supruge Kristine. Meni je bilo devetnaest godina, a njoj sedamnaest kada smo se upoznali, i evo nas do danas smo zajedno u braku i imamo jedno dijete.

Nogomet vam je, promatrano danas, donio slavu. No, mi znamo da se do svake slave dolazi uz mukotrpno odricanje. Tako je zacijelo bilo i u vašem životu.

Točno tako. To je nešto što mnogi zaboravljaju. Morao sam se odricati mnogih stvari da bih ostvario ono što sam odabrao. Svi smo bili mladi i znamo što mladost sa sobom nosi i kakve zahtjeve i želje postavlja. Moji su prijatelji navečer izlazili i do dugo u noć ostajali vani. I ja sam često poželio takvu jednu slobodu, ali je ljubav prema nogometu bila jača. U tom trenutku je to bilo teško, ali danas, kada promatram stvari, nije mi nimalo žao tih odricanja i žrtvi i kažem: Hvala dragom Bogu što sam donio pravu odluku. To je sigurno bilo i uz pomoć mojih roditelja, jer roditelji djeci savjetuju i govore uvijek ono što je za njih najbolje.

Postoji ona izreka da je "lopta okrugla". Što to zapravo znači?

Znači: sve je moguće. Nogomet nije matematika. Nogomet je otvorena igra. Sve se može isplanirati i urediti do jednoga određenog dijela, a onda očekuj i nepredviđene situacije. Tu dolazi i ono što nitko ne voli, a to je poraz. Poraz je težak, ali to je dio našega života, pa se čovjek i na porazima uči. Istina je da sam ja uvijek volio pobjeđivati. Nisam od onih kojima je svejedno, nego se borim do kraja. To je moj cijeli život. I ja sam mnogo puta pao, a onda ustao još jači.

Koja vam je najdraža utakmica?

Tu moramo razlikovati klupske utakmice i one za reprezentaciju. Igrao sam u nekoliko klubova, a najdraža mi je svakako ona kada smo osvojili s Bayernom interkontinentalni kup u Japanu protiv Boca Juniorsa. Velika je stvar biti svjetski prvak klupskih natjecanja. Za reprezentaciju, naravno, svi pamtimo nedavne pobjede nad Engleskom. Meni je posebno u ugodnom sjećanju pobjeda nad Italijom na svjetskom prvenstvu u Japanu.

Govorimo o prvim mjestima. Vama je nakon mnogo truda i rada dopalo to da ste prvi u reprezentaciji – kapetan ste jedne od najboljih nogometnih reprezentacija svijeta. Kakav je osjećaj biti kapetan reprezentacije?

Svaki dječak i momak koji trenira nogomet mašta i sanja o tome da postane profesionalac. Malo je onih koji dosanjaju i to da budu kapetani reprezentacije. Ja, iskreno da vam kažem, nisam o tome nikada razmišljao. To mi je bilo nešto nestvarno. Biti kapetan reprezentacije kao što je Hrvatska nešto je veliko! Nisam to mislio prije da je to tako značajno. Ja to sada s radošću ispunjavam, ali i s velikom odgovornošću.

Što konkretno znači biti kapetan?

Pošto sam i najstariji, ja imam odgovornost i prema igračima i prema stožeru. Izbornik ima utjecaj na igrače do jednog određenog stupnja, a tada odgovornost prelazi na mene. Ipak, ja igru na terenu moram usmjeriti u tom pravcu kako izbornik zamišlja. Ja znam biti prijatelj, ali na terenu kad se netko opusti, moram ga potaknuti, možda i podviknuti na njega da se digne, da se vrati u igru.

Kako našu reprezentaciju respektiraju u svijetu? Po čemu se naša reprezentacija razlikuje od drugih?

Dva su momenta jako važna: vatreni iz 1998. godine, kada je ime Hrvatske po nogometu proneseno cijelim svijetom, i ova pobjeda nad Engleskom, što je odjeknulo svugdje. Poštuju nas i cijene. Mi se nikoga ne plašimo, a sve poštujemo. Naša je reprezentacija opuštenija, slobodnija, više je povezana, ujedinjena. Nogomet sa sobom nosi i navijanje, kolone simpatizera, pune stadione, gužve. Emocije koji put prijeđu granicu ukusnog i dostojanstvenog. Najvažnije je da se navija i da se zadrži dostojanstvo. Svatko voli svoju državnu ekipu. Nitko nema tako dobre i jake navijače kao mi. Može se navijati a da se ne vrijeđa, da se ne tuče, bez ikakvog nasilja. Naši su nas navijači na takav način pratili u Njemačkoj, pa vjerujem da će tako biti i sada u Austriji i Švicarskoj.

Je li vam teret da ste ovako medijski eksponirani? Odasvud vas traže.

U jednu ruku je lijepo, jer čovjeka malo privuče činjenica da si mnogima interesantan, da te žele vidjeti, čuti te. S druge strane, moram priznati da je malo i naporno. Znate, svatko od nas ima svoj privatni život, koji takav i treba ostati. Ja sam se prije ovoga malo odmarao sa svojom obitelji, opuštao se, da bih opet mogao malo više podnijeti. Jer, na koncu, sve je to opet tako normalno, jer ljudi imaju pravo čuti naše mišljenje i ja doista uvijek nastojim i susresti se s novinarima.

Jeste li svjesni činjenice da ste vi nogometaši, pa tako i vi osobno, mnogim dječacima, idoli? Oni vas promatraju, žele biti kao i vi.

Istina je da nas ljudi vole, jer vole nogomet i vole Hrvatsku. Ja sebe nisam nikada doživljavao nikakvim super-idolom. Nisam ja zvijezda. Zvijezde su neki drugi. Ronaldino je zvijezda, i tako neki. Ja ne! Ja sam čovjek, koji uz igru nogometa, uz često pojavljivanje na televiziji i u drugim medijima, želi ostati običan čovjek.

Ipak, činjenica je da vas mnogi prate. Da li vi imate svijest da ste u stanju da možete poslati pozitivnu poruku mladima, verbalno, porukom ili gestom u igri?

Moram reći da je u Njemačkoj to puno naglašenije da se bude uzor mladeži, pa se onda s igračima i na tome jako radi. To je cilj klubova, da igrači budu uzorni igrači i primjer mladima. Zbog toga i ja osobno nastojim svojim nastupima odaslati pozitivnu poruku, svjedočiti lijepim riječima, davati dobre izjave. Bitno je ostati skroman. Skromnost je najbitnija.

Znak križa je čest kod mnogih igrača na početku utakmice. I vi se križate. Zašto?

Naravno. Na početku utakmice, ali i u svlačionici. To je jako važno. I ne samo to, nego i molitva. Ja, otkad znam za se, molim se. Uvijek prije utakmice molim. Predajem sebe i svoju igru u Božje ruke, da me čuva. Znate, to je dvoboj, borba između mene i moga protivnika. Moguće su grubosti, ozljede. To nije molitva samo za mene, nego i za suigrače i za protivnike. Što je utakmica i igra kada završi, a netko bude jako povrijeđen? Eto, zato molitva.

Vjerujem da nije previše očekivati da naša hrvatska reprezentacija u sklopu svojih priprema za važne nastupe ima i duhovnu pripremu. Ima li toga u našoj reprezentaciji?

Mi smo u zadnja dva ciklusa priprema za velika natjecanja, od kada su izbornici Cico Kranjčar i Slaven Bilić, imali svećenika u našem kampusu u Čatežu. Vjerujem da će i sada biti tako. Došao bi svećenik, bio uz nas za duhovnu pomoć te bi imao zajedno s nama svetu misu. Odazov je dosta velik, pa se iz toga vidi da smo mi, ne samo katolička zemlja, nego i katolička reprezentacija. Kada počne Europsko prvenstvo i u Austriji, imat ćemo zajedničku svetu misu.

Praktični ste vjernik?

Svakako! To mi je pomoglo i pomaže mi i dandanas. Može djelovati dvolično da ovako javno govorim o sebi, jer možda mi neki neće ni vjerovati. Ja redovito idem u crkvu, redovito se molim. Sada sam nedavno bio i na hodočašću u Lurd u povodu 150. obljetnice ukazanja. Molim sve redovite i uobičajene molitve koje svi vjernici mole, ali pamtim osobito molitvu iz djetinjstva, koju sam uvijek molio a sada sam i svoju kćerkicu naučio. To je molitva "Anđele čuvaru mili".

Koje su vam stvari najvažnije u životu?

Sigurno je da mi je najvažnija stvar u životu Bog i moja obitelj. Moji su mi roditelji pomogli, ali bez Božje pomoći jedva da bih išta postigao.

Gospodine Kovač, najljepša vam hvala da ste čitateljima Veritasa posvetili vrijeme. U znak zahvale vama i svim našim reprezentativcima darujemo ove molitvenike sv. Antuna. Uvjeren sam da vam je poznat ovaj svetac.

Kako da ne, slavi se 13. lipnja. Nema onoga tko ne pozna sv. Antuna. To je veliki svetac. Rado ću uzeti ovaj vaš dar i uručiti svojim kolegama. Vjerujem da će im biti dobro i korisno sljedećih tjedana.

Reprezentacija na svetoj misi

Drugi dan po dolasku u Bad Tatzmannsdorf, 4. lipnja 2008., hrvatski nogometni reprezentativci, predvođeni kapetanom Nikom Kovačem, sudjelovat će na svečanoj svetoj misi u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na adresi Kirchenstraße 15. Misa koju organizira vlč. Željko Odobašić, župnik Zagersdorfa i Antaua, započet će u 16.45 sati, a predslavit će je Mons. Paul Iby, biskup biskupije Željezno (Eisenstadt). Misa će biti na uobičajenom jeziku gradišćanskih Hrvata, a na njoj će nastupati tamburaški orkestar gradišćanskih Hrvata "Tamburica".

Ova sveta misa je znak da hrvatski nogometaši žele u molitvi i s Božjim blagoslovom započeti ovo europsko nogometno prvenstvo. Na svetoj misi će sudjelovati cjelokupni stručni stožer naše reprezentacije, a cijeli događaj će snimati austrijska državna televizija ORF.

13.06.2008.

 

 

   
 

Antunovo u Padovi

Svečano slavlje blagdana sv. Antuna Padovanskoga u njegovoj Padovi

Današnji blagdan Sveca svega svijeta, sv. Antuna Padovanskoga, danas se slavi u mnogim crkvama diljem svijeta u koje brojni vjernici dolaze na slavlje svete mise, izriču svoje molitve, pale svijeće i mole zagovor ovoga dragog sveca.

Osobito će svečano biti u Padovi u Svečevoj Bazilici gdje se čuvaju ovozemni ostaci sv. Antuna. Svete mise u Bazilici su u: 6.00, 7.00, 8.00, 9.00, 10.00, 11.00, 12.15, 17.00, 19.00 i 21.00 sati. Osobito svečana će biti procesija sa Svečevim kipom ulicama Padove u kojoj će sudjelovati brojne udruge i grupe vjernika, redovnici i sbvećenici. Ove je godine na popisu čak 68 grupa sudionika pobožne povorke. Procesija polazi ispred Bazilike u 17.45 sati i nastavlja ovim putem: Piazza del Santo, Via del Santo, Via S. Francesco, Canton del Gallo, Via Roma, Via Umberto I, Prato della Valle, Via B. Luca Belludi, Piazza del Santo.

Uz ovaj prilog pogledajte kratki filmić prošlogodišnje procesije na blagdan sv. Antuna.

13.06.2008.

 

 

   
 

Najstarija crkva na svijetu

Moguće senzacionalno otkriće grupe arheologa u Jordanu

Najstarija crkva na svijetu se nalazi u Jordanu u Rihabu, ispod postojeće crkve sv. Jurja. To je objavila grupa arheologa koji tvrde da ova najstarija kršćanska bogomolja datira još iz razdoblja 70. do 33. godine. Ovu je vijest objavio Jordan Times.

"Vjerujemo da se radi o prvoj crkvi na svijetu, koja se nalazi ispod već poznate crkve sv. Jura koja datira iz godine 230." - izjavio je Abdul Qader al-Husan, voditelj centra Jordan's Rihab Centre for Archaeological Studies.

Prema Husanu, postoje dokazi da je upravo ova novootkrivena crkva primila sedamdesetoricu Isusovih učenika. Ovi su, bježeći od jeruzalemskih progonstava, uređivali molitvene prostore u sjevernoj Jordaniji. Husan je zatim tumačeći povijesne izvore objasnio kako se ta crkva okupljala u podzemnim prostorima i tako po skrivećki ispovijedala svoju vjerusve do slobode 313. godine.

U unutrašnjosti ove iskopine mogu se vidjeti još uvijek prepoznatljiva sjedala, moguće da se radi o onima na kojima je sjedio kler. Jedan omanju tunel vodio je od ove prostorije do izvora vode.

10.06.2008.

 

 

   
 

Antunovo u Zagrebu

Proslava blagdana Sveca svega svijeta u njegovom zagrebačkom svetištu

Proslava blagdana sv. Antuna Padovanskoga u njegovom zagrebačkom svetištu na Svetom Duhu ima svoju trodnevnu molitveno – liturgijsku i kulturno zabavnu pripravu. U nastavku teksta donosimo raspored svih dana trodnevnice uoči Antunova te raspored svetih misa na sam blagdan. Tijekom svih dana trodnevnice te na sam Blagdan vjernicima je na raspolaganju velik broj svećenika za svetu ispovijed.

TRODNEVNICA

Utorak, 10. lipnja

Svete mise: 7.00; 19.00 sati

18.00:         krunica u čast BDM
18.30:         krunica sv. Antuna i večernja
19.00:         sveta misa – o. Zdravko Tuba

Srijeda, 11. lipnja

Svete mise: 7.00; 19.00 sati

18.00:         krunica u čast BDM
18.30:         krunica sv. Antuna i večernja
19.00:         sveta misa – o. Martin Jaković
20.00:         Igrokaz bogoslova, postulanata i sjemeništaraca uz glazbeni predah grupe "Novo svitanje"

Dvorana sv. Franje

Četvrtak, 12. lipnja

Svete mise: 7.00; 19.00 sati

18.00: krunica u čast BDM
18.30: krunica sv. Antuna i večernja
19.00: sveta misa – p. Pero Džida
20.00: Koncert hrvatskih marijanskih pjesama
Folklorni ansambl "I. G. Kovačić"

Crkva sv. Antuna

BLAGDAN SV. ANTUNA

Petak, 13. lipnja
Svete mise:
6.00:     fra Martin Jaković
7.30:     fra Josip Blažević
9.00:     fra Ivan Karlić
10.30:    fra Đuro Hontić
12.00:    fra Ivan Bradarić
13.30:    fra Michael Pavić
15.00:    fra Ljudevit Maračić
16.30:    fra Zdravko Tuba
18.00:    blagoslov djece i ljiljana
19.00:    mons. Ratko Perić, biskup mostarski
21.00:    fra Nikola Šantek

09.06.2008.

 

 

   
 

Priprema za blagdan sv. Antuna

Vjernici iz Hrvatske u Velikom broju hodočastili na Svečev grob

Dok je Beč ovih dana bio ispunjen Hrvatima navijačima naše nogometne reprezentacije, Padova je u subotu bila također puna Hrvata, ali hodočasnika. Radi se naime o povećoj grupi vjernika koji su u znak pripreme za blagdan sv. Antuna hodočastili na Svečev grob.

Prva točka hodočašća je bilo svetište sv. Leopolda Mandića gdje su se vjernici upoznali sa ovim dragim likom, pomolili i odmorili od naporne noćne vožnje. Uslijedilo je pravo hodočašće – hod do Bazilike sv, Justine gdje se nalaze relikvije sv. Luke Evanđeliste i na koncu hod dugačke povorke do Bazilika sv. Antuna Padovanskoga. Ovdje su se hodočasnici najprije upoznali sa svetištem, zatim su u povorci prošli kroz Baziliku, pomolili se na Svečevu grobu i pripremili za slavlje svete mise.

Svetu misu na glavnome oltaru u Bazilici sv. Antuna predslavio je fra Ivan Bradarić, glavni urednik Veritasa i organizator mjesečnih hodočašća u Padovu. Uz njega su koncelebrirali i drugi svećenici koji su dopratili svoje vjernike iz Zagreba, Šibenika, Špišić Bukovice te iz drugih krajeva.

Bazilikom se orila pjesma i molitva na hrvatskom jeziku iz grla preko 450 vjernika – hodočasnika.

Hodočašće je nastavljeno u popodnevnim satima u Arcellu, na mjesto Antunova preminuća te na koncu u Camposampiero, na mjesto gdje je živio sv. Antun i imao viđenje Djeteta Isusa.

07.06.2008.

 

 

   
 

Caritasov skup u Zagrebu - priopćenje za novinare

Konferencija Caritasa Europe o medijima, komunikaciji i prikupljanju sredstava u Zagrebu 5. i 6. lipnja

Godišnja konferencija zemalja članica Caritasa Europe o medijima, komunikaciji i prikupljanju sredstava (fundraising) ove je godine održana u Zagrebu 5. i 6. lipnja, u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na Kaptolu. Organizator konferencije bio je Caritas Europe (CE), a suorganizator i domaćin Hrvatski Caritas (HC).

Cilj susreta stručnjaka za komunikacije, medije i prikupljanje sredstava iz različitih europskih zemalja je razmjena iskustava, učenje i osnaživanje resursa Caritasa na razini mreže cijele Europe kako bi što bolje ostvario svoju misiju - raditi na ostvarenju vizije pravednijeg i sretnijeg svijeta, bez diskriminacije, nasilja, nesnošljivosti i nečovječna siromaštva.

Ovogodišnji susret okupio je caritasove predstavnike iz desetak europskih zemalja; Velike Britanije, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Luksemburga, Belgije, Francuske, Austrije, Rumunjske, Slovenije i BiH. Uz djelatnike Hrvatskog Caritasa, na ovogodišnjoj je konferenciji sudjelovalo i petnaestak predstavnika biskupijskih caritasa iz Hrvatske.

U uvodnom dijelu konferencije prisutnima su obratili vlč. Erny Gillen, predsjednik CE, a uime HC-a njegov predsjednik varaždinski biskup Josip Mrzljak te ravnatelj vlč. Ivan  Milovčić.

“Gens Una Sumus - jedan smo rod, jedna Crkva, jedna obitelj. Svaki je od naših Caritasa različit, a opet vrijedan i jedinstven. Svaki na svoj način doprinosi dobrobiti potrebnih, obespravljenih, marginaliziranih u društvu, a svi zajedno nastojimo da Kraljevstvo Božje i njegove vrijednosti u našoj zajedničkoj europskoj kući postanu što vidljivije i izraženije”, rekao je u pozdravnom govoru biskup Mrzljak.

“Hrvatski Caritas relativno je mlad i mali nacionalni Caritas, nastao 1992. godine nakon političkih promjena na ovim područjima kada je i ustanovljenja Hrvatska biskupska konferencija. Početak djelovanja HC-a temeljno je bio određen ratnom situacijiom na ovom području i primanjem humanitarne pomoći iz inozemstva koja je u to vrijeme bila od životne važnosti za domicilno stanovništvo, ali i za izbjeglice i prognanike. Završetkom rata i postupnim ekonomskim jačanjem Hrvatske, HC se, od navezanosti na inozemne donatore, sve više orijentira prema domaćim partnerima, sponzorima i donatorima, osmišljavajući i samostalno provodeći programe i projekte”, rekao je ravnatelj Milovčić u svom pozdravnom slovu želeći sudionicima konferencije približiti okolnosti u kojima je stvoren HC.

“Našim poslanjem želimo aktivno svjedočiti i naviještati evanđeosku poruku Crkve čovječanstvu. Zato se u svom djelovanju oslanjamo na stručnost i profesionalnost, ali još i  više na nadahnuće i poticaj Božjega Duha bez kojeg bi sve naše nastojanje bilo pusto i prazno“, nastavlja Milovčić.

Prvoga dana konferencije o Izazovima u komunikaciji i prikupljanju sredstava u Hrvatskoj govorili su gosti predavači iz Hrvatske prof. Jurica Pavičić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i prof. Nikša Alfirević s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. U svom su izlaganju upoznali prisutne s ekonomskim pokazateljima života u Hrvatskoj, kao i društvenim promjenama uvjetovanima tranzicijom, dali pregled zakonodavnog okvira organiziranja civilnog društva u Hrvatskoj i ukazali na njegove osobitosti.

Potom je svojevrstan Pogled iznutra o iskustvima na području komunikacija i prikupljanju donacija dao Boris Peterlin, voditelj odjela za pravdu i mir u HC-u. U svom je izlaganju govorio o izazovima za djelovanje Caritasa u, istovremeno, postkomunističkoj, tranzicijskoj i poslijeratnoj Hrvatskoj.

Drugoga je dana konferencije Martin Kofler, stručnjak za marketing u neprofitnim organizacijama iz Austrije u svom izlaganju poseban naglasak stavio na važnost novih tehnologija, interneta i internet zajednica, e-maila, blogova, tražilica i sl. i novih oblika prikupljanja sredstava.

Sudionici su potom prezentirali dosadašnje uspješne kampanje međunarodne pomoći i akcije žurne pomoći. O prijedlozima obilježavanja 2010. godine, koja je proglašena europskom godinom borbe protiv siromaštva i isključenosti, prisutne je izvijestila je Gabriela Sohnleitner iz Caritasa Austrije i članica Radne skupine CE za pripremu 2010.

 “Želim da plodovi ovoga susreta, kao i sjećanje na ugodan boravak u Zagrebu, budu poticaj za daljnje kreativno djelovanje nacionalnih Caritasa iz kojih dolazite”, rekao je na kraju vlč. Erny Gillen, predsjednik CE zahvaljujući ravnatelju HC-a Ivanu Milovčiću za domaćinstvo.

Caritas Europe osnovan je 1971. godine, a sastoji se od 48 Caritasa iz 44 europske zemlje. CE fokusiran je prema rješavanju pitanja siromaštva i socijalne isključenosti, migracija i azilanata, humanitarne pomoći, izgradnje mira i poticanja razvoja, zagovaranja i lobiranja. Sjedište CE nalazi se u Bruxellesu.

Kontakt:
mr.sc. Roberta Brusić,
Hrvatski Caritas, za odnose s javnošću,
099 4812 210,  4871 920,
roberta.brusic@zg.t-com.hr

06.06.2008.

 

 

   
 

Svjetlo na grobu sv. Franje

Zavjetno svjetlo na grobu sv. Franje u Asizu ove godine iz pokrajine Veneto

Ove će godine talijanska pokrajina Veneto uz velika hodočašća koja će organizirati o blagdanu sv. Franje – zaštitnika Italije, biti i darovatelj ulja za "Zavjetno svjetlo" koje gori tijekom cijele godine uz grob sv. Franje. O tome što će sve ova manifestacija sadržavati, koja će se hodočašća organizirati i tko će sve u tome sudjelovati, održat će se konferencija za tisak u petak, 6. lipnja na kojoj će se obratiti Mons. Flavio Roberto Carraro umirovljeni veronski biskup, koji je ujedno i glavni organizator ove manifestacije.

Svjetlo je prvi puta zapaljeno 4. listopada 1939., nakon što je papa Pio XII. sv. Franju proglasio zaštitnikom Italije. Prva regija koja je darovala ulje bio je grad Rim, zatim Torino, pa Milano i tako sve do današnjih dana.

Jedanaest biskupa regije Veneto, zajedno sa brojnim vjernicima – hodočasnicima, te sa uglednim predstavnicima civilne vlasti boravit će u Asizu i okolnim mjestima koja čuvaju uspomenu na sv. Franju, hodočastit će i moliti zaštitnika Italije za zagovor kod Boga.

05.06.2008.

 

 

   
 

Reprezentacija na svetoj misi

Hrvatski vitezovi od lopte nogometno prevenstvo Europe započinju duhovnim programom

Drugi dan po dolasku u Bad Tatzmannsdorf, 4. lipnja 2008., hrvatski nogometni reprezentativci, predvođeni kapetanom Nikom Kovačem, sudjelovat će na svečanoj svetoj misi u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na adresi Kirchenstraße 15. Misa koju organizira vlč. Željko Odobašić, župnik Zagersdorfa i Antaua, započet će u 16.45 sati, a predslavit će je Mons. Paul Iby, biskup biskupije Željezno (Eisenstadt). Misa će biti na uobičajenom jeziku gradišćanskih Hrvata, a na njoj će nastupati tamburaški orkestar gradišćanskih Hrvata "Tamburica". Ova sveta misa je znak da hrvatski nogometaši žele u molitvi i s Božjim blagoslovom započeti ovo europsko nogometno prvenstvo. Na svetoj misi će sudjelovati cjelokupni stručni stožer naše reprezentacije, a cijeli događaj će snimati austrijska državna televizija ORF.

03.06.2008.

 

 

   
 

"Propovjedaonica" u Alpama

Kristov kip visok 55 m izaziva kritike u njemačkim Alpama

Izgradnja i postavljanje Kristova kipa, visokog 55 metara, koji se planira na jednom od alpskih vrhova ponad Bad Reichenhalla izaziva iskre i vatrenu retoriku u Njemačkoj. "Previše je bombastično" - misli Mathis Steinbauer evangelički dekan u Münchenu, a iz katoličke crkve stižu slični glasovi. Ali to ne brine Harrya Vossberg poduzetnika iz Dresna. "Ne mogu u potpunosti razumjeti kritiku", kaže on na 1614 metara visokom mjestu u njemačkim alpama gdje je planirano postavljanje tzv. "Propovijedaonice". Kristov kip bi trebao biti 55 m visoko i time najviša građevina te vrste u svijetu. Time bi poznati primjer sa brežuljka Corcovado iznad Rio de Janiero bio premašen za 17 m. Predstavljeni prvi nacrti napadno sliče brasilskom art-deco Isusu – duga kosa, lepršava odjeća, široka ramena.

Vossberg i Angerer rječito objašnjavaju pozadinu svoje namjere. Poduzetnik Vossberg govori o "mistici" kipa i o "ekumenskim razlozima", dok za umjetnika Angerera kip treba predstavljati nezaobilazan znak "u vremenu gubitka svih vrijednosti". Angerer der Ältere već ima iskustva sa sličnim građevinama jer je na svojem imanju kraj Kelheima prije par godina uredio jednu kapelicu. Od tada rado i često spominje pismenu pohvalu koju je dobio od tadašnjeg kardinala Josepha Ratzingera. Ova pohvala bi trebala pobuditi mišljenje, da blagoslov pape Benedikta XVI. leži također i na ovom projektu tzv. "Propovijedaonice".

Gradsko vijeće Bad Reichenhalla će na sljedećoj sjednici raspravljati o ovome prijedlogu. "Imamo mnoge ponude", naglašava Vossberg aludirajući i na druge gradove kojima misli ponuditi ovo umjetničko djelo.

02.06.2008.



© 1999-2014 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s