Bazilika sv. Antuna - Padova
Srpanj/kolovoz 2018.

   

Veritas
Arhiva
Sv. Antun
Dragi sveti Antune
Bazilika sv. Antuna
Slike sv. Antuna
Promocije
Povijest
Pretplata
Gdje smo
Drugi o nama

 

 

 

.

Pogledajte film

Pogledajte film 2

Pogledajte film 3

NAJAVLJUJEMO

HODOČAŠĆE U PADOVU

Organiziramo hodočašće "Putovima svetog Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero

U 2018. godini hodočastit ćemo:

22. rujna
27. listopada

PROGRAM HODOČAŠĆA

 

VERITASOVO EPSKO HODOČAŠĆE U FRANCUSKU

6. - 14. rujna 2018.

PROGRAM HODOČAŠĆA (pdf)

 

Preporučite stranicu
prijateljima
Forum


Zatražite
novi broj "Veritasa" gratis
(samo Hrvatska)

 
Pretraživanje
izdanja:
Mje
God
 
 
 Arhiva izdanja
 
Liturgijski kalendar Liturgijski kalendar
 .

 Vrijeme Vrijeme
 
Kliknite za više informacija
 
 

Fra Vladimir Vidović – novi glavni urednik "Veritasa"

Dana 16. svibnja 2018. godine za vrijeme drugoga dijela
redovitoga provincijskoga kapitula Hrvatske Hrvatske provincije
sv. Jeronima franjevaca konventualaca za novoga glavnog urednika
mjesečnika „Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga“ izabran je
fra Vladimir Vidović. Fra Vladimir Vidović je rođen 1982.
od oca Ante i majke Smilje, kao prvo od četvero djece.
U postulaturu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca
primljen je 2007. godine. Iste godine upisao je Katolički bogoslovni fakultet
u Zagrebu. Nakon godine postulature ulazi u novicijat u samostan
svetoga Frane na Cresu. Po završetku godine kušnje fra Vladimir
daje svoje prve redovničke zavjete te nastavlja studij na KBF-u
u Zagrebu na kojem 2013. godine diplomira. 6. listopada 2013.
Fra Vladimir je zaređen za đakona u zagrebačkoj katedrali po rukama
kardinala Josipa Bozanića, a za prezbitera u Slakovcima 2013. godine
po rukama msgr. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkoga.

 

 
 

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

 
 

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

 
 
 

 

 

 

20. NEDJELJA KROZ GODINU

 
   
 

Izr 9, 1-6
Ef 5, 15-20
Iv 6, 51- 58

 
 

Razmatranje

 
     
 

Već je u Knjizi Izreka naviješteno ono što će se zbiti na Posljednjoj večeri. Mudrost, personificirana kao žena, poziva ljude da čuju njezine savjete, da blaguju s njena stola kruh i vino kako bi jeli i pili mudrost, znanje i spoznaju, te tako ostavili sve djetinjarije i pošli putem razboritosti. Na isto ih u svoje vrijeme upućuje i sveti Pavao kroz poslanicu Efežanima: „Braćo, razmotrite kako živite! Ne kao ludi nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom (...) nego Duhom!“

Gospodin ne pušta svoje da umru od gladi neznanja, zato im u Crkvi pripravlja dva stola: jedan je stol svoje Riječi – da upoznaju Božju volju i njome se hrane; drugi je stol euharistije na kojemu im se za hranu nudi tijelo Kristovo po kojemu postaju dionici vječnoga života. Ovo tumačenje iz Misala najbolje rasvjetljuje Isusovu ostavštinu, zalog za sve naraštaje. Krist ostavlja „ulaznicu“ za život vječni: zakone, upute, evanđelja, misna okupljanja, euharistiju. Posljednjih nekoliko čitanja iz evanđelja nastoji nam, kao i Židovima onoga vremena, rasvijetliti tu ostavštinu, osobito blagovanje Kristova tijela i Njegove krvi. Iako to zvuči pomalo sablažnjavajuće, čak dekadentno – zapravo je vrlo jednostavno. Krist se nastanio u nama preko kruha i vina, hrane naše svagdašnje. On se uselio u nešto posve prozaično, nešto što je svima pristupačno i svakodnevno, elementarni plod rada ruku čovječjih. On nije tek mana koja će zasititi prazne želuce. On je život sam, pa tko Ga bude blagovao kao kruh i pio kao vino, jer upravo se tamo nastanio, u sebi će imati život.

U odlomku Ivanova evanđelja Isusov govor u sinagogi dostiže svoj vrhunac kada Isus izgovara čudesne i do tada nečuvene riječi: „Ja sam kruh“. Govori otvoreno i jasno o presvetoj euharistiji: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu.“ U blagovanju Njegova tijela i Njegove krvi događa se najdublja intimnost, stvara se naše neraskidivo zajedništvo, jedno se u drugome stapamo, pretapamo, poistovjećujemo, pa nas je više i nemoguće razdvojiti i razlučiti. „Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke“, Kristovo je obećanje. Obična tvar ovoga svijeta, materija (doduše, vrlo poetična, ali tek nakon što ju je Krist učinio takvom) pretvara se u Najviše. Nešto posve prozaično, svakidašnje - kruh i vino – sadrži tajnu euharistije i postaje ono što nas hrani i održava na životu. Vječnome životu.

Da je takva hrana potrebna, mogla bi nam potvrditi i kratka rečenica iz današnjeg drugog čitanja, poslanice svetoga Pavla Efežanima: „…jer dani su zli.“ Živimo u zlim vremenima u kojima zlo lako može ovladati ljudima. Dovoljno je pogledati Vijesti, pročitati novine. Nepravda, bol, jad. Nemoć, očaj, besmisao. Nema nade, nema vjere, nema snage. Bezakonje, bezvlašće, bezdušnost. Uvijek isto. Od pamtivijeka. Jesu li loša vremena ili ljudi?

Nisu nas obratili ni proroci, ni apostoli, ni sam Sin Božji. Tako smo uporni u svome sljepilu, dosljedni u svome neznanju, ustrajni u odbijanju svake pomoći. Tako je ugodno biti gluh i slijep, imati tek elementarne nagone – jesti, piti, ugađati samome sebi – čemu kopati po tajnim labirintima duše? Pa ipak, ako, tjelesno namireni, osjetimo neutaživu glad, to nije glad za kruhom bez simbolike, kruhom spravljenim od zaliha iz žitnice, kruhom izniklim iz žutoga klasja. To je glad za Riječju, za nadom, vjerom, smislom. Glad za kruhom-Kristom.

Kao što nam je euharistijska hrana potrebna da možemo u sebi nadvladati svako zlo, tako nam je potrebna da možemo jačati u dobru, u njemu napredovati i u njemu ostati. Euharistija uvijek otvara duhovni prostor u kojemu čovjek može izrasti u biće koje se othrvalo iskušenjima i varkama, izazovima i zamkama. U euharistijskom svjetlu svijet se širi u Vječnost, a smrt gubi svoju zadnju riječ. Ona koja je, doduše, svršetak ovozemaljskog života, za one koji blaguju tijelo Kristovo početak je vječnoga života. Ona nam otvara vrata od oblaka iz kojih se krije Tajna, Odgovor, Rješenje zagonetke.

Do tada, „pjevajmo i slavimo Gospodina u svome srcu, svagda i za sve zahvaljujmo Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista“, Učitelja našega dobroga kao kruh. Amen.

 

 

 

 


D
 

 

Gaudete et exsultate

Papa Franjo:
Gaudete et exsultate


 

Zašto moliti, kako moliti

Enzo Bianchi:
Zašto moliti, kako moliti


 

Mudrost kršćanskih mistika

David Torkington:
Mudrost kršćanskih mistika


 

Jehovini svjedoci

Celestin Tomić:
Jehovini svjedoci


 

Interpretacija Isusa Krista izvan kršćanstva

Josip Blažević -
Josip Šimunović (ur.):
Interpretacija
Isusa Krista
izvan kršćanstva


 

Spisi

Maksimilijan Kolbe:
Spisi (I)


 

Život sv. Franje Asiškoga

Yves Ivonides:
Život sv. Franje Asiškoga


 

Trijumf ljubavi

Raffaele Di Muro:
Maksimilijan Kolbe
Trijumf ljubavi


 

Nasljeduj Mariju

Nasljeduj Mariju
NOVO izdanje


 

Sscijentologija

Jana Jacobi:
Scijentologija


 

Skroviti život Katarine Labouré

Anne Bernet:
Skroviti život
Katarine Labouré


 
 
Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga - Arhiv

© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s